Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić predvodio je svečano euharistijsko slavlje u Svetištu Gospe od Pojišana u Splitu na svetkovinu Velike Gospe, u nedjelju 15. kolovoza. U koncelebraciji su bili: provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Juro Šimić, župnik i gvardijan fra Žarko Lučić, katedralni župnik don Ante Mateljan i ostali svećenici a nekoliko je svećenika ispovijedalo. Tradicionalna procesija s Gospinom slikom, od splitske prvostolnice sv. Dujma do crkve Gospe od Pojišana, ni ove godine nije održana zbog pandemije prouzrokovane koronavirusom. Ipak, Gospina slika je u jutarnjim satima prevezena u katedralu sv. Dujma vjernicima na štovanje te je prije večernje mise bez procesije ponovno vraćena u Svetište na Pojišanu.

„Našu sinovsku odanost, zahvalnost i ljubav Blaženoj Djevici Mariji, Majci Isusovoj i našoj duhovnoj Majci, ne mogu spriječiti niti posebne okolnosti u kojima se nalazimo, niti oslabiti redovite životne poteškoće s kojima se suočavamo. Evo nas hodočasnika, sa svim poteškoćama, okupljenih sa svih strana i bez mogućnosti tradicionalne procesije u našem drevnom marijanskom svetištu na Pojišanu“, kazao je nadbiskup Barišić na početku propovijedi dodavši da je svetkovina Velike Gospe proslava Kristova uskrsnuća. „Velika radost i velika nada za sve nas zemaljske hodočasnike! Nebeski Otac - Bog ljubavi - u Isusu Krstu, izvor je naše radosti i naše nade.“

Cijelu nadbiskupovu propovijed pročitajte ovdje

Svetkovinom Marijina Uznesenja, slavimo središnju istinu vjere Uskrsnuće Raspetoga Isusa Krista - Spasitelja našega“, kazao je nadbiskup Barišić te nastavio: „Sveti Pavao naziva ga: prvinom usnulih . U svijetlu Kristova uskrsnuća smrt je prijelaz - usnuće. Prvi kršćani s pravom su groblja nazivali koimeterion - cimitero, odakle i naš stari naziv šamatorij, što znači - mjesto gdje se spava, prostor usnuća. U tom svjetlu i danas za pokojnika kažemo da je usnuo - preminuo u Gospodinu. Uskrsli Krist budi nas iz ovoga usnuća na novost života, jer naš se život mijenja, a ne oduzima. Kršćani prihvaćaju, podržavaju i slijede tehničko-znanstveni napredak i uvijek ga povjerenjem i nadom u Kristovo uskrsnuće daleko nadilaze i idu naprijed. Ne ostaju nazadni, zatvoreni u okvirima vremenitosti, smrti i groba nego s Uskrslim Pobjednikom nad smrću i grobom bude se i ulaze u puninu života.“

Nadbiskup je podsjetio da je istina uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo, najsvečanije upisana u naziv katedrala - Majke svih crkava jedne biskupije. Naša splitska, kao građevina najstarija katedrala na svijetu, posvećena je upravo svetkovini Uznesenja Blažene Djevice Marije. U nastavku propovijedi govorio je o ulozi koju Majka Marija ima u našim životima kazavši: „Majka Marija prethodi nama, ne samo na putu zemaljskog života, nego svojim uznesenjem prethodi i usmjerava nas prema nebeskoj punini. Blažena Djevica Marija nama je primjer na putu zemaljskog hodočašća. Svojim pohodom Elizabeti prepoznaje bližnje u potrebi. Mlada djevojka Marija ide u pohod Elizabeti i Zahariji, osobama starije životne dobi i bez potomstva. Gospodin je uslišao njihovu molitvu obradovavši ih potomstvom. Marijin pohod Elizabeti i Zahariji, osobama iz kruga poznanika ili rodbine, govori o dobrom odgoju male Marije. Ona, sama, bez poziva, prepoznaje potrebu drugih i želi biti bližnja u radostima i poteškoćama života. Naravni roditeljski i kućni odgoj djevojke Marije, obogaćen je i nadnaravnim darom koji je čini da i sama obdarena - puna milosti - bude dar drugima. Ljudska gesta zemaljskog pohoda rađa radost i u Elizabeti i u Mariji. Radost je to koja već ovdje na zemlji uzdiže i do Neba - do Boga. Elizabeta, nadahnuta Duhom Božjim, spoznaje Marijinu ulogu i veličinu u povijesti spasenja jer ona u svome krilu nosi naviještenu i utjelovljenu Radosnu vijest života. Pozdravljajući nju, slavi Gospodina: '…blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?' (Lk 1, 43).“

Citirao je hrvatskoga pjesnika Vladimira Nazora, koji je Elizabetin pozdrav Mariji izrekao na divan način: „Zdravo! Ti puna radosti. Ljudima jednom stajat ćeš pred očima ko mira znak, ko izvor utjehe… I bit ćeš vez što zemlju i neba vrh u jedno spaja“. U tom je svjetlu istaknuo da je iskrena radost uvijek obostrana. „Iskrena radost otklanja oholost, sebičnost, umišljenost i već na zemlji daje predokus Neba - vodi do Boga. Posvjedočiše to ovih dana i naši olimpijci, koji u svojoj radosti Boga vide u središtu svoga života i uspjeha. Moguće je već ovdje na zemlji, uza sve poteškoće, križeve i probleme, osjetiti predokus radosti Neba. Tà stvoreni smo iz ljubavi za radost Neba. Primjerom Majke Marije, pozvani smo svojim pohodima i gestama donositi radost drugima. Naši pohodi mogu biti i u samoj obitelji, pod istim krovom: imati vremena za druge, razgovarati, zahvaliti, ohrabriti. Također, u trgovini i uredu, na radnom mjestu: biti pažljiv, saslušati, biti uslužan. Potrebni smo ljudske pažnje i dobrote u obitelji, u uredu, na radnom mjestu, u školi, crkvi i društvu, jer sve ovo, Lijepu našu čini uistinu lijepom. Zemaljska radost: 'zemlju i neba vrh u jedno spaja'.“

Upozorio je na opasnost životarenja i življenja bez snova te potaknuo na ispunjen i radostan život u altruističnosti, agapičnosti i sebedarju. Osvrnuvši se na različite etape ljudskoga rasta i odrastanja: od rođenje do usnuća citirao je sv. Augustina koji kaže: „…U djetinjstvu se nadamo doživjeti adolescenciju, u adolescenciji mladenaštvo, u mladenaštvu odraslu dob, u odrasloj dobi zrelu dob, u zreloj dobi starost. Nismo sigurni da ćemo to doživjeti, ali se nadamo. Starost, naprotiv, nema pred sobom nikakvo drugo razdoblje zemaljsko kojemu bi smo se mogli nadati…“. Doista, to je tako, nastavio je nadbiskup: „Gledajući ljudskim očima i u najboljoj tehničko-znanstvenoj dioptriji, starost je smrt, grob, stop. U svijetlu Radosne vijesti, starost ima svoj prijelaz - usnuće, ima uskrsnuće! Ima 'Prvaka usnulih!' Ima Marijino Uznesenje! Ako čovjek i svijet stare, umiru, onaj koji ga je stvorio i daje smisao života i ostvarenje povijesti, ne stari! Krist je uvijek mlad!“

Svoju je propovijed zaključio molitvom upravljenom Majci Mariji da svojim zagovorom prati svoju djecu i mlade, očeve i majke, djedove i bake na našem životnom putu, koji u svjetlu Kristova uskrsnuća i njezinoga uznesenja, „pretvara starost u novost života, a križ, smrt i grob u slavu uskrsnuća. Gospe od Pojišana, blagoslovi naše pohode, zemaljske radosti i sve nas privedi punini radosti Neba.“

Okupljenim vjernicima obratio se župnik fra Žarko Lučić zahvalivši nadbiskupu na nazočnosti i poticajnim riječima te svima koji su na bilo koji način sudjelovali u proslavi svetkovine. Za vrijeme euharistijskoga slavlja pjevao je Veliki mješoviti zbor Gospe od Pojišana, a oltar je kao i svake godine bio lijepo ukrašen cvjetnim aranžmanima. Nakon mise fra Drago Vrhovac, samostanski i župski vikar predstavio je u Svetištu svoje nove dvije knjige: Sveci kroz godinu i Krunica Blažene Djevice Marije. Obje knjige donose fra Dragine prigodne meditacije, molitve i duhovne poticaje popraćene fotografijama njegovih slika.