Svetkovina Velike Gospe

1. Draga braćo i sestre!

Našu sinovsku odanost, zahvalnost i ljubav Blaženoj Djevici Mariji, Majci Isusovoj i našoj duhovnoj Majci, ne mogu spriječiti niti posebne okolnosti u kojima se nalazimo, niti oslabiti redovite životne poteškoće s kojima se suočavamo. Evo nas hodočasnika, sa svim poteškoćama, okupljenih sa svih strana i bez mogućnosti tradicionalne procesije u našem drevnom marijanskom svetištu na Pojišanu. Na tragu stopa vjere, pridružujemo se generacijama hodočasnika, procesiji nade vječnoga života. S tom nakanom i zahvalnošću, okupili smo se i mi večeras oko Majke Marije u zajedništvu vjere s današnjim hodočasnicima širom domovine i svijeta.

2. Na našem zemaljskom putovanju liturgijski kalendar nam je hodočasnički vodič. Čitava liturgijska godina umrežena je marijanskim blagdanima i svetkovinama, od blagdana Rođenja Blažene Djevice Marije - Male Gospe, do Velike Gospe - Uznesenja Marije na Nebo. Svi Gospini blagdani bitno su povezani s utjelovljenom Božjom Riječju - Isusom Kristom - Spasiteljem svijeta. Tu osobitu povezanost, svjedoči Marijino Uznesenje jer današnja Svetkovina proslava je Kristova uskrsnuća. Doista, Velika Gospa, velika Svetkovina! Velika radost i velika nada za sve nas zemaljske hodočasnike! Nebeski Otac - Bog ljubavi - u Isusu Krstu, izvor je naše radosti i naše nade.

3. Braćo i sestre! Mi i naša stvarnost, nismo slučaj kaosa i nereda, premda znamo napraviti nered u sebi i poremećaj oko sebe. Željeni smo i plod smo Božje ljubavi, njega koji u svom stvarateljskom i otkupiteljskom naumu, radi nas ljudi i radi našega spasenja u Isusu Kristu čovjekom posta - utjelovljen po Duhu Svetom i rođen od Djevice Marije. Krist Gospodin prihvatio je sav naš život, postao nama u svemu jednak osim u grijehu. Na sebe je uzeo našu grešnost, bol, patnju, ograničenje, nemoć, osudu, križ i samu smrt. Žrtvom ljubavi, vjernošću Ocu i ljubavi prema nama te svojim uskrsnućem pobijedio je i samu smrt. Danas u drugom čitanju čujemo nekadašnjeg progonitelja Kristovih vjernika, a poslije osobnog iskustva s Uskrslim Kristom, oduševljenog navjestitelja Radosne vijesti života, svetog Pavla, koji nam dovikuje: „Braćo! Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!“ (1 Kor 15, 20).

4. Svetkovinom Marijina Uznesenja, slavimo središnju istinu vjere: Uskrsnuće Raspetoga Isusa Krista - Spasitelja našega! Sveti Pavao naziva ga: „prvinom usnulih“ . U svijetlu Kristova uskrsnuća smrt je prijelaz - usnuće. Prvi kršćani s pravom su groblja nazivali „koimeterion - cimitero“, odakle i naš stari naziv „šamatorij“, što znači - mjesto gdje se spava, prostor usnuća. U tom svjetlu i danas za pokojnika kažemo da je usnuo - preminuo u Gospodinu. Uskrsli Krist budi nas iz ovoga usnuća na novost života, jer naš se život mijenja, a ne oduzima. Kršćani prihvaćaju, podržavaju i slijede tehničko-znanstveni napredak i uvijek ga povjerenjem i nadom u Kristovo uskrsnuće daleko nadilaze i idu naprijed. Ne ostaju nazadni, zatvoreni u okvirima vremenitosti, smrti i groba nego s Uskrslim Pobjednikom nad smrću i grobom bude se i ulaze u puninu života.

5. Dakako, dok smo još na zemaljskom putu prema vječnosti nalazimo se pred otajstvom stvorenoga, ostvarenja ljudskog života i naše povijesti, no, jedno je sigurno: Mi hodočasnici unatoč tami, grešnosti i ograničenosti u kojima se nalazimo, smijemo i možemo imati potpuno povjerenje u neizmjernu, milosrdnu i spasiteljsku ljubav nebeskoga Oca. Smijemo i možemo imati povjerenja u svemoguću ljubav Božju koju nam je Otac darovao i posvjedočio u „prvini usnulih“ - Kristu Gospodinu. Uskrsli Krist je naša radost i nada, smisao i ostvarenje: mladih i starih, bolesnih i zdravih, grešnih i pravednih. U njemu smo blagoslovljeni svakim blagoslovom nebeskim i zemaljskim. U njemu i po njemu, prije svih blagoslovljena je njegova Majka, „puna milosti“, Blažena Djevica Marija. Marija je najdublje i trajno životno povezana s utjelovljenom Riječju Božjom te je i sama prvi plod Kristova uskrsnuća. Zato i nazivamo današnju Svetkovinu Marijino usnuće i Uznesenje na Nebo. Od samoga početka ovo je bila vjera Crkve na Istoku i Zapadu, do javnog proglašenja istinom vjere pape Pia XII. 1950. godine.

6. Istina uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo, najsvečanije je upisana u naziv katedrala - Majke svih crkava jedne biskupije. Naša splitska, kao građevina najstarija katedrala na svijetu, posvećena je upravo svetkovini Uznesenja Blažene Djevice Marije. Zemaljsku i nebesku životnu povezanost, Isusa Krista i Majke Marije, snažno očituju riječi misnog Predslovlja: „Jer danas si na Nebo uznio Djevicu Bogorodicu, početak i sliku konačnog savršenstva tvoje Crkve i putokaz nade i utjehe tvome putničkom narodu. Ti nisi dao da trune u grobu ona koja je iz svoga krila rodila utjelovljenog Sina tvoga, začetnika svakog života.“ Marija nikada nije viđena kao osoba prošlosti, nego uvijek kao osoba budućnosti.

7. Braćo i sestre! Majka svojim životom uvijek prethodi svojoj djeci. Majka Marija prethodi nama, ne samo na putu zemaljskog života, nego svojim uznesenjem prethodi i usmjerava nas prema nebeskoj punini. Blažena Djevica Marija nama je primjer na putu zemaljskog hodočašća. Svojim pohodom Elizabeti prepoznaje bližnje u potrebi. Mlada djevojka Marija ide u pohod Elizabeti i Zahariji, osobama starije životne dobi i bez potomstva. Gospodin je uslišao njihovu molitvu obradovavši ih potomstvom. Marijin pohod Elizabeti i Zahariji, osobama iz kruga poznanika ili rodbine, govori o dobrom odgoju male Marije. Ona, sama, bez poziva, prepoznaje potrebu drugih i želi biti bližnja u radostima i poteškoćama života. Naravni roditeljski i kućni odgoj djevojke Marije, obogaćen je i nadnaravnim darom koji je čini da i sama obdarena - „puna milosti“ - bude dar drugima. Ljudska gesta zemaljskog pohoda rađa radost i u Elizabeti i u Mariji. Radost je to koja već ovdje na zemlji uzdiže i do Neba - do Boga. Elizabeta, nadahnuta Duhom Božjim, spoznaje Marijinu ulogu i veličinu u povijesti spasenja jer ona u svome krilu nosi naviještenu i utjelovljenu Radosnu vijest života. Pozdravljajući nju, slavi Gospodina: „…blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?“ (Lk 1, 43).

8. Hrvatski pjesnik, Vladimir Nazor, Elizabetin pozdrav Mariji izrekao je na ovaj divan način: „Zdravo! Ti puna radosti. Ljudima jednom stajat ćeš pred očima ko mira znak, ko izvor utjehe… I bit ćeš vez što zemlju i neba vrh u jedno spaja“. Iskrena radost uvijek je obostrana. Marija, također, zbog radosti drugih, u svojoj radosti stavlja Gospodina u središte života: „Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje…“ (Lk 1, 46-48). Iskrena radost otklanja oholost, sebičnost, umišljenost i već na zemlji daje predokus Neba - vodi do Boga. Posvjedočiše to ovih dana i naši olimpijci, koji u svojoj radosti Boga vide u središtu svoga života i uspjeha. Moguće je već ovdje na zemlji, uza sve poteškoće, križeve i probleme, osjetiti predokus radosti Neba. Tà stvoreni smo iz ljubavi za radost Neba. Primjerom Majke Marije, pozvani smo svojim pohodima i gestama donositi radost drugima. Naši pohodi mogu biti i u samoj obitelji, pod istim krovom: imati vremena za druge, razgovarati, zahvaliti, ohrabriti. Također, u trgovini i uredu, na radnom mjestu: biti pažljiv, saslušati, biti uslužan. Potrebni smo ljudske pažnje i dobrote u obitelji, u uredu, na radnom mjestu, u školi, crkvi i društvu, jer sve ovo, Lijepu našu čini uistinu lijepom. Zemaljska radost: „zemlju i neba vrh u jedno spaja“.

9. U svijetlu nebeske radosti Kristova uskrsnuća, uza sve poteškoće i križeve, naš život može biti daleko humaniji i u tome trebamo rasti sve do našega usnuća. Nije toliko opasno usnuti na kraju zemaljskog života, što je uostalom neizbježno, ali usnuti - zamrijeti, životariti - biti bez snova, bez nade u svome svakodnevnom životu - to je opasno. Jedna baka prigodom svoga jubileja upitana je li bila sretna u svome braku i životu, mudro ljudski i kršćanski reče: „Da, donekle već ovdje, a ostatak i punu očekujem u Nebu“. Sve je tu rečeno. Sva istina i sva realnost našega života, naših osobnih, bračnih, obiteljskih i društvenih poteškoća, materijalne i duhovne naravi, nerazumijevanje generacija, kao i činjenice da nema radosti gdje je sebičnost, individualizam, samodostatnost, vrijeđanje i ignoriranje bližnjih. Majka Marija svojim pohodom čini naše zemaljsko svakodnevlje radosnije i otvorenije za ono kako reče baka: „…a ostatak i puninu (radosti) očekujem u Nebu“.

10. Braćo i sestre! Naš zemaljski život poznaje različite etape rasta i odrastanja: od rođenje do usnuća. Sveti Augustin u svom razmišljanju kaže: „…U djetinjstvu se nadamo doživjeti adolescenciju, u adolescenciji mladenaštvo, u mladenaštvu odraslu dob, u odrasloj dobi zrelu dob, u zreloj dobi starost. Nismo sigurni da ćemo to doživjeti, ali se nadamo. Starost, naprotiv, nema pred sobom nikakvo drugo razdoblje zemaljsko kojemu bi smo se mogli nadati…“. Doista, to je tako. Gledajući ljudskim očima i u najboljoj tehničko-znanstvenoj dioptriji, starost je smrt, grob, stop. U svijetlu Radosne vijesti, starost ima svoj prijelaz - usnuće, ima uskrsnuće! Ima „Prvaka usnulih“! Ima Marijino Uznesenje! Ako čovjek i svijet stare, umiru, onaj koji ga je stvorio i daje smisao života i ostvarenje povijesti, ne stari! Krist je uvijek mlad!

11. Majko Marijo, na Nebo unesena, ti koja si proživjela sve etape zemaljskog života: djetinjstvo, mladenaštvo, djevojaštvo, majčinstvo i stariju dob, prati nas svoje: djecu i mlade, očeve i majke, djedove i bake na našem životnom putu, koji u svjetlu Kristova uskrsnuća i tvoga uznesenja, pretvara starost u novost života, a križ, smrt i grob u slavu uskrsnuća. Gospe od Pojišana, blagoslovi naše pohode, zemaljske radosti i sve nas privedi punini radosti Neba. Amen!