Nadbiskupski arhiv u Splitu jedan je od najstarijih u hrvatskim krajevima, budući da je splitska nadbiskupija izravna baštinica mnogo starije salonitanske biskupije. U svojoj dugoj povijesti prolazio je kroz mnoge nedaće: od požara, mnogobrojnih premještanja pa do nedopuštenog iznošenja gradiva iz arhiva. Unatoč svim neprilikama ovaj arhiv posjeduje gradivo od velikoga značaja za crkvenu i nacionalnu povijest. Kroz čitavo vrijeme svoga postojanja postupno se razvija, počevši od kancelarije splitskih nad/biskupa i prezidijalnih i osobnih arhiva mjesnih ordinarija, polako, u najnovijemu vremenu, prerasta u središnji arhiv Splitsko-makarske nadbiskupije.

Danas je u ovome arhivu pohranjeno preko četrdeset različitih fondova i zbirki, s tendencijom stalnoga rasta. Količinski to bi iznosilo oko 400 metara dužnih gradiva.

Uz fondove nastale djelovanjem mjesnih ordinarija vrijedno je spomenuti kaptolski arhiv, arhive bratovština, arhiv ustanova vezanih uz splitsku katedralu, te osobne arhivske fondove nadbiskupa i istaknutijih svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije. Od značajnijih zbirki tu je zbirka pergamena te zbirke matičnih knjiga i parica. Vremenski raspon gradiva pohranjenog u arhivu proteže se od IX. stoljeća pa sve do danas. Iz IX. st. sačuvane su u prijepisu vladarske isprave, a od početka XII. stoljeća niz izvornih papinskih i drugih dokumenata na pergameni. Prateći evidencije koje arhivsko osoblje vodi, vidljivo je da se brojka istraživača iz godine u godinu povećava, jer sve više raste interes za povijesnim istraživanjima, a posebno genealoškim.

Unatoč tome što je tijekom stoljeća znatan dio brojnog i vrijednog gradiva Nadbiskupskog arhiva u Splitu propao, arhiv je i danas jedan od najbogatijih crkvenih arhiva na hrvatskoj obali Jadrana.