Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Jure Žuro ispraćen je na posljednji počinak u petak, 14. lipnja 2024. godine u župi Presvetog Srca Isusova u Košutama u 71. godini života i 46. godini misništva. Misu i sprovodne obrede predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić u koncelebraciji s splitsko-makarskim nadbiskupom u miru mons. Marinom Barišićem, pastoralnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljkom Antom Ančićem, župnikom župe Presvetog Srca Isusova u Košutama don Tomislavom Topčićem te uz sudjelovanje ostalih 48 svećenika.

U prepunoj župnoj crkvi misi su nazočili članovi obitelji, bogoslovi, časne sestre, mještani župe te mnogobrojni vjernici iz župa u kojima je don Jure djelovao.

Na početku mise predslavitelj mons. Zdenko Križić izrazio je prisutnima, na poseban način rodbini i najbližim suradnicima, iskrenu ljudsku i kršćansku sućut.

Iako znamo da nitko ne može izbjeći smrti, ipak smo uvijek iznova zbunjeni pred tim otajstvo, započeo je nadbiskup svoju homiliju. Tjeskoba, žalost i zbunjenost javljaju se u suočavanju sa smrću. „Ovo ljudsko iskustvo s nama je podijelio i sam Isus Krist. Prije svoje muke i smrti nije moga sakriti sve te fenomene koji se javljaju u ljudskoj duši u susretu sa smrću“, kazao je nadbiskup nastavljajući, „Usprkos istini da je on cijeli svoj život išao sa punom sviješću prema ovom času i da je sa sigurnošću znao da nakon smrti dolazi uskrsnuće i novi život, ipak nije mogao izbjeći iskustvo straha i tjeskobe pred licem smrti.“

Isusov plač za prijateljem Lazarem nabolje svjedoči o tome kako sam Bog vidi i doživljava smrt u ljudskim očima. On je tješio Mariju i Martu, govorio im je o vječnom životu i uskrsnuću, neizbježnosti smrti, ali je svejedno, kao pravi prijatelj, zaplakao sa ožalošćenima.

Isus u navještaju o Kraljevstvu Božjem, kada govori o smrti, uvijek govori i o vječnom životu i uskrsnuću koji se rađa iz smrti. Isusove riječi - „Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će“ (Iv 11,25) – odgovor su na vječni problem smrti u ljudskom životu. „On naglašava da smrt u ljudskom životu nema posljednju riječ. Čovjekov život je u ruci Boga, kojemu sve živi“, istaknuo je nadbiskup.

Smrt se po vjeri preobražava u život. S Isusom je smrt izgubila strašni aspekt te nema više lice očaja. U tom kontekstu sv. Franjo smrt naziva sestricom, a sv. Pavao kao da joj se ruga govoreći – „Gdje je smrti pobjeda tvoja? Gdje je smrti sada žalac tvoj?“ (1Kor 15,55)

Kršćani, gledajući smrt očima vjere, ne gube nadu već to smatraju trenutkom definitivnog susreta s Bogom te početak novoga života kojega On daruje. „Već je starozavjetni molitelj, kada je ideja uskrsnuća bila posve nejasna, tvrdio da je dragocjena, u očima Gospodnjim, smrt pobožnika njegovih. (Ps 116,15) Vidimo da Bogu nije dragocjen samo ljudski život nego i smrt, ali smrt onih koji su u životu do Boga držali i s njim računali. Bog poručuje da smrt nije tragedija nego dragocjenost, ako umiremo s Bogom u srcu“, zaključio je nadbiskup.

Prije sprovodnih obreda pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljko Ante Ančić ukratko je prikazao život i rad don Jure Žure. Na kraju je izrazio svim prisutnima iskrenu kršćansku sućut zazivajući milost Isusa Krista, vječnoga svećenika, da pokojnog don Juru primi u prostranstva vječnoga života.

---------

Don Jure Žuro

(1953.-2024.)

IN MEMORIAM

Don Jure Žuro, sin oca Luke i majke Pave r. Dadić, rođen je 14. veljače 1953. u Košutama, ondašnja župa Trilj. Roditelji Luka i Pava su imali četvero djece – četiri sina. Dvojica od njih stariji Jure i mlađi Stipe odabrala su duhovni poziv i pošla u svećenike.

Tadašnja župa Trilj obuhvaća je do 2012. i današnju župu Košute. Njezini revni dugogodišnji župnici poput don Ante Bućana i don Tomislava Karamana davali su pečat vjerskom i crkvenom životu u toj župnoj zajednici. Ona je bila je pravi rasadnik brojnih duhovnih zvanja, svećeničkih i redovničkih.

Jure je pohađao četiri prva razreda osnovne škole u svom rodnom mjestu Košute, a zatim drugi dio osmoljetke od 5. do 8. razreda u Trilju. Nakon toga 1967. upisuje se u Nadbiskupsko sjemenište u Splitu i kao sjemeništarac pohađa Nadbiskupijsku gimnaziju.

Po završetku gimnazijskog školovanja i položene mature 1971. javlja se u Centralno bogoslovno sjemenište u Splitu. Primljen je kao bogoslov Splitsko-makarske nadbiskupije gdje nastavlja svoju svećeničku formaciju i pohađa predavanja na Teologiji u Splitu, današnjem Katolikom bogoslovnom fakultetu.

Za vrijeme svoga filozofsko-teološkog studija pozvan je na odsluženje vojnog roka kojeg je odslužio u Novom Travniku. Sveti red đakonata dobio je s još devetoricom ređenika preko ruku nadbiskupa mons. Frane Franića u katedrali u Splitu 26. lipnja 1977. Za svećenika je zaređen godinu dana poslije 25. lipnja 1978. u župnoj crkvi Sv. Križa Split – Veli Varoš.

Don Jure je kao mladomisnik najprije imenovan župnim pomoćnikom u župi Gospe od Otoka u Solinu. U dekretu imenovanja ( br. 1508/78) nadbiskup Franić piše: “Nastojte svoju kapelansku službu vršiti što savjesnije i revnije, u skladu s direktivama Vašega župnika o. don Mira Jovanovića, kao Vašega neposrednog crkvenog starješine, ne zapuštajući daljnju teološku i pastoralnu naobrazbu i nadasve dnevne, mjesečne i godišnje duhovne vježbe.”

Nakon te prve godine pastoralnog djelovanja preuzeo je odgovorniju službu i imenovan upraviteljem župe Vinišće gdje će provesti deset godina (1979.-1989). Splitsko-makarski nadbiskup Franić ne propušta u dekretu (br. 1680/1979) mladom svećeniku don Juri staviti na srce i konkretne poticaje pa mu napominje:

“Nalazite se na početku svećeničke službe. Za dobre uspjehe u ovoj službi potrebno je, uz pomoć Božju, koju ćete tražiti u dnevnoj svećeničkoj molitvi, primjeran svećenički život i neprestano praćenje i proučavanje suvremenih teoloških i pastoralnih problema te savjestan i zauzetan pastoralni rad u duhu koncilskih i pokoncilskih odredaba sv. Crkve. Posebnu brigu posvetite poučavanju vjeronauka za obveznike svih uzrasta kao i za održavanje crkvenih objekata.”

Zbog pastoralnih potreba don Jure je iz Vinišća premješten za župnika u Trnbusima. Imenujući ga župnikom Župe Trnbusi nadbiskup Ante Jurić zahvaljuje na njegovu dosadašnjem “savjesnom i uspješnom pastoralnom radu”. Na toj župi don Jure je ostao kratko, jer je već sljedeće godine preuzeo službu župnika u Župi Grohote na Otoku Šolti.

Nakon deset godina pastoralnog djelovanja u Grohotama (1990-2000) odlazi za župnika svoje posljednje župe Vojnić-Gardun. Tu je već počeo pobolijevati zbog iscrpljenosti i zdravstvenih tegoba. Nadbiskup Marin Barišić 2008. zahvaljujući don Juri na “zauzetom vršenju dosadašnjih službi”, razrješuje ga župničke službe te mu daje slobodno vrijeme za odmor i liječenje.

Time je u životu don Jure počelo razdoblje bolovanja i liječenja koje je potrajalo punih petnaestak godina. Odlazi svome bratu don Stipi župniku u Župi Žedno - Arbanija na Čiovu koji se iz godine u godinu u župnom stanu požrtvovno za nj skrbio. Don Stipe je svome bolesnom bratu tolike godine bio pravi bližnji, iskazivao mu potrebnu ljubav i milosrđe: njegovao ga, kuhao mu i prao, bio mu u svemu potpora i pomoć, vodio ga na preglede i brinuo se za sve što mu je bilo potrebno.

Budući da nije bilo ozbiljnijeg napretka u liječenju, nadbiskup Marin Barišić je don Juru 2019. i formalno stavio u stanje mira, a on je do kraja ostao u kućnoj njezi kod svoga brata don Stipe. Strpljivo je podnosio svoju patnju i svoje bolesti, bio je jednostavan, tih i zahvalan za svako učinjeno dobro.

Prije mjesec i pol dana don Jurino se zdravstveno stanje pogoršalo pa je dopremljen na liječenje u KBC Split. Premda su liječnici donekle uspjeli stabilizirati njegovo opće stanje, nije bilo ozbiljnijeg poboljšanja jer se radilo o teškoj dijagnozi nekoliko uznapredovanih bolesti. Preminuo je u prošli utorak 11. lipnja u bolnici na Križinama u 71. godini života. (NA Ančić)

Na kraju svoga zemaljskog putovanja don Jure je stupio pred lice Božje. Neka ga sada Gospodin Isus Krist, vječni svećenik, primi u prostranstva svjetlosti i mira, oprosti mu grijehe i ljudske slabosti te ga uvede u radost i veselje života vječnoga. Amen. (NA Ančić)