U organizaciji Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije, od 7. do 9. lipnja održane su duhovne vježbe za vjeroučitelje na Buškom jezeru (BiH) u duhovnom centru Karmel sv. Ilije. Voditelj duhovnih vježbi bio je karmelićanin br. Jakov Milić. Svoje druženje vjeroučitelji su započeli zajedničkom večerom nakon koje je slijedilo slavlje svete mise, koju je predvodio o. Branko Zebić.

Nakon počinka u predivnim mirnim prostorima Karmela svježi i odmorni krenuli su u novi dan. Subotnji program započeli su svetom misom koju je slavio voditelj duhovnih vježbi br. Jakov Milić.

U uvodnom nagovoru br. Jakov najavio je zajedničko promišljanje o misaonoj molitvi, koja je za svetu Tereziju Avilsku „ništa drugo doli razgovarati prijateljski često na samo s Onim za kojega znamo da nas ljubi“ ili jednostavno „razmjena dviju ljubavi“. Naglasio je kako u temelju svog kršćanskog života trebamo imati čvrstu uporišnu točku – molitvu i ljubav prema Bogu, kako bismo iz tog temelja mogli graditi naš život, graditi dobar odnos s Bogom i bližnjima. Naveo je i kako su mnogi sveci na osjećajnom planu bili ljuti, frustrirani, nezadovoljni, a ipak su itekako rasli u duhovnosti i ljubavi za Boga. To pokazuje kako naša afektivnost ne smije biti jedino mjerilo napredovanja na našem duhovnom putu.

Br. Jakov nabrojao je korake misaone molitve i kratko objasnio svaki od njih. Ukratko bi se moglo reći kako su meditacija i kontemplacija dva ključna dijela misaone molitve, koja nas uče produbljivati kapacitet za Boga. Na početku ozbiljnijeg duhovnog života valjalo bi imati strukturu koja nam može pomoći u ustrajnosti, posebno u danima kad smo preopterećeni i teško kada nam je moliti. U počecima se svojim mislima uvodimo u otajstvo, koristeći neki tekst iz Svetog Pisma, misli svetaca, laganije duhovno štivo, aktivni smo sudionici. S vremenom taj aktivni dio postaje sve kraći, a sve više molitva postaje pasivna kontemplacija, jednostavno „zaljubljeno gledanje u Boga“. Molitva, nadalje, treba potaknuti na konkretne promjene, mora se prelijevati na svijet, Marta i Marija uvijek trebaju ići skupa, rad i molitva – kako je naglasio br. Jakov. Za kraj uvodnog predavanja vjeroučiteljima su se zapitali: „Kakva je moja molitva, hranim li se u Bogu? Što je na prvom mjestu u mome životu?“

S tim mislima vjeroučitelji su pošli u samoću i razmatrali izabrane tekstove, svatko je pronašao kutak mira i tišine u predivnoj prirodi Karmela uz Buško jezero, uranjajući u otajstva naše vjere.

Nakon ručka i poslijepodnevnog odmora nastavili su vježbe drugim predavanjem voditelja, u kojem je glavna misao bila razlučivanje volje Božje za naš život. Razlučivanje Božjeg plana za svakoga od nas zagušeno je našim strahovima, željama i navezanostima. Naglašavajući kako je nenavezanost na zemaljsko temeljni preduvjet razlučivanja Božje volje za svakog čovjeka, br. Jakov nastavio je kako se potrebno lišiti želje za lakšim putem, te prepoznati koji su to idoli našega života – kompleksi, strahovi, naš komfor, bračni partner, djeca… Molitva treba dovesti do toga da prepoznamo što nas sprječava da živimo puninu života.

Cilj života jednostavno treba biti spasenje duše i dati što veću slavu Bogu, a na nama je pronaći sredstva do toga cilja, a ideal života bi trebao postati – željeti samo ono što Bog od nas želi.

Utješno je bilo čuti kako vjera ne isključuje tamu, što često naglašavaju kršćanski mistici, te da naš temperament, mane, rane, frustracije nisu prepreka na putu svetosti, već je kroz blizak odnos s Bogom potrebno otkriti načine na koje Bog želi da liječimo te svoje rane.

Krunicom i klanjanjem pred Presvetim završene su aktivnosti drugog dana.

Završni dan započeli smo nedjeljnom svetom misom, a nastavili završnom raspravom, komentarima i pitanjima u kojem je voditelj ukratko sažeo glavne naglaske protekla dva dana, a vjeroučitelji su iznijeli svoje komentare, nedoumice i pohvale.

Predstojnica Katehetskog ureda prof. dr. sc. Jadranka Garmaz pridružila se vjeroučiteljima na svetoj misi, nakon koje je pozdravila sve prisutne i zahvalila voditelju na poticajnim i vrijednim predavanjima te domaćinima, braći karmelićanima, na gostoprimstvu.

Tijekom trajanja duhovnih vježbi br. Jakov bio je otvoren za ispovijed i osobne razgovore s vjeroučiteljima. Duhovne vježbe završene su zajedničkim nedjeljnim ručkom, nakon kojega su vjeroučitelji duhovno i tjelesno okrijepljeni, osnaženi i ohrabreni otišli svojim domovima. U svoje obitelji i među svoje učenike ponijeli su prije svega zahvalnost što su mogli boraviti na predivnom mjestu, slušati o karmelskoj duhovnosti, razmijeniti iskustva s kolegama i u miru i tišini otkriti najdublje čežnje svoga srca.