Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić predvodio je, u subotu 15. lipnja u crkvi Svete Obitelji u Solinu, svečano euharistijsko slavlje za vrijeme kojega zaredio petoricu đakona za prezbitere.

U koncelebraciji su bili: splitsko-makarski nadbiskup u miru mons. Marin Barišić, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše, provincijalni ministar Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri sa sjedištem u Zadru fra Tomislav Šanko, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjo-Frankopan Velić, pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljko Ante Ančić, rektor splitskog CBS-a don Vedran Torić, magistar franjevačkih bogoslova fra Siniša Balajić, duhovnik u bogosloviji mons. Jure Vrdoljak, vicerektor bogoslovije don Danko Kovačević te šezdesetak svećenika. Misi su nazočili i: redovnici, redovnice, kandidatice, bogoslovi, sjemeništarci te obitelji, rodbina i prijatelji ređenika. Pjevao je zbor Župe Gospe od Otoka pod ravnanjem Daniele Petrušić te Zbor dijecezanskih i franjevačkih bogoslova pod ravnanjem s. Lidije Bernardice Matijević.

Đakoni don Petar Paradžik i don Robert Pudar zaređeni su za prezbitere Splitsko-makarske nadbiskupije, đakoni fra Stipe Buljan i fra Šimun Suton zaređeni su za prezbitere Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, a đakon fra Matija Jurišić zaređen je za prezbitera Provincije sv. Jeronima – Zadar.

Sve biskupije i redovničke zajednice imaju veliku potrebu radnika koji će zauzeto i oduševljeno raditi, ustrajno noseći Boga ljudima i noseći ljude k Bogu, kazao je na početku homilije nadbiskup nastavljajući, „Stavio sam naglasak na 'raditi oduševljeno', jer bez toga nema istinskog svjedočanstva Evanđelju. Ovo je moguće samo ako svećenik nosi u srcu jaku ljubav prema Bogu i čovjeku, odnosno ako ima jako iskustvo Boga i njegove ljubavi.“

U homiliji se nadbiskup osvrnuo na mnoge napasti koje prijete svećeniku. Naglasio je da želi govoriti o napastima, mada ređenici u ovom trenutku možda osjećaju posebnu Božju milost koja u njima proizvodi veliko oduševljenje i zanos. No, takva je Božja pedagogija prema svakom vjerniku. Bog, pozivajući pojedinca, na početku njegovog duhovnog puta, hrani ga „medom i mlijekom“ da se što bolje osposobi za sve ono što će se od njega tražiti kasnije. Tu je nadbiskup napravio usporedbu sa životom Blažene Djevice Marija. Kada ju je Bog pozvao po anđelu Gabrijeli nije joj spominjao Kalvariju i križ, već stvarnost da će Bog njezinom djetetu dati prijestolje Davida oca njegova. Ključ Marijinog uspjeha, pored svih poteškoća i patnji koje je susrela u životu, je u tome što je ostala u povezanosti s Bogom kroz molitvu i meditaciju Božje riječi. „Mnogi nažalost ne ostanu vjerni. Kada Bog dođe s većim zahtjevima onda često nadođu kolebanja, sumnje, nepouzdanja pa sve do najrazličitijih zataja i izdaja“, kazao je nadbiskup ističući da je sve to moguće kada u svećeničkom životu oslabi odnos s Bogom i molitva. Tada se počinje početni žar pretvarati u pepeo.

Nadbiskup je stoga zaželio ređenicima isto ono što je Pavao zaželio mladom biskupu Timoteju – da raspiruju Božju milost koja je u njima po polaganju ruku te da čuvaju to povjereno blago. (2Tim 1,6; 1Tim 6,20) Iako možda osjećaju sada žar, moraju biti svjesni da su kušnje i poteškoće neizbježne. No, za sve to postoji samo jedna obrana – jače prianjanje uz Krista zauzetijom molitvom i sakramentalnim životom. „Radost i ustrajnost u svećeničkom životu ne mogu slomiti nikakvi napori, nikakva opterećenja, nikakvi neuspjesi, nikakva poniženja bez obzira od kuda dolazili, nego samo unutarnje pražnjenje od Božje milosti i njegove ljubavi“, istaknuo je nadbiskup.

Također, nadbiskup je zaželio ređenicima da ostanu ljudi po Isusovu srcu, ali da ne zaborave da je njegovo srce bilo probodeno i krvarilo. Ožiljci postaju najautentičniji znaci vjernosti pojedinog učenika: „I ljudi od tada najviše vjeruju ožiljcima, tj. onima koji imaju srce koje je spremno žrtvovati se i trošiti se iz ljubavi prema onima kojima ih Providnost pošalje“, istaknuo je nadbiskup.

Zaključujući, nadbiskup je kazao, da Isus treba učenike koji će znati uzeti križ, odreći se sebe i znati se 'raspoklanjati' braći i sestrama. A vjernike je zamolio da ne zaborave moliti za svećenike jer mnogo ovisi o njihovim molitvama kakvi će oni sutra biti svećenici, zaključio je nadbiskup.

Nakon homilije uslijedio je središnji čin ređenja – polaganje ruku i posvetna molitva. Zatim su novozaređeni mladomisnici obukli službenu liturgijsku odjeću. Nakon što je otpjevan himan „Tebe, Boga hvalimo”, mons. Zdenko Križić je nazočnim vjernicima udijelio blagoslov. Zatim su vjernicima svoj blagoslov udijelili i mladomisnici.