Župa Visoka proslavila je 7. lipnja svoju župnu svetkovinu Presvetog Srca Isusova. Središno misno slavlje predvodio je don Darko Matijević, župnik Župe Materinstva BDM na Brdima, a glazbeno je animirao župni mješoviti zbor. Brojni vjernici hodočastili su na Visoku kako bi se u svojim potrebama utekli Presvetom srcu Isusovu. 

Na početku homilije don Darko podsjeća da je naš Bog radi nas umro, radi nas postao najsiromašniji, naš Bog ima srce za svakoga. Njegovo Srce gori i izgara od ljubavi za svakog čovjeka. Pred stvarnošću i likom Presvetog Srca bude se naši temeljni osjećaji, a na prvom mjestu osjećaj straha, nakon toga osjećaj ljubavi, osjećaj svijesti. 

Prvo iskustvo koje je čovjek imao je osjećaj srama i straha. Zato se Adam krio pred Bogom. Mi možemo Boga zazivati i tražiti u raznim situacijama, ali u svemu tome na površinu izlazi naša neiskrenost. Bog nas uvijek traži i uvijek će nas tražit. Bez iskrenosti nema odnosa. Jesmo li mi iskreni kada, pritisnuti sviješću o svojoj slabosti i vlastitom iskustvu grijeha, kažemo da smo nitko i ništa? Praksa nas opovrgava. U situacijama kad čujemo riječi protiv Boga, protiv crkve, čak i psovke, mi često izaberemo šutjeti jer se ne želimo zamjerit ljudima ili možda izazvat kontra efekt. Jesmo li iskreni kad pred Bogom kažemo „Ti si Bog, u Tebe se ne dira. Tebi se moli i klanja“? Naše reakcije često ne odaju tko je naš Bog i naše božanstvo. 

Biti Isusovi i biti drugačiji je danas avangarda. Došli smo do toga da kao katolik ljubiti papu je avangarda. Vjerovati da onaj koji je došao silom providnošću Duha Svetoga, da je duh koji vodi Crkvu, to je avangarda. Avangarda je radovati se i služiti svojoj obitelji. Avangarda je imati srce za neprijatelja. Avangarda je živjeti vjernost u braku. 

Blagdan Presvetog Srca Isusova je bitan jer nam je podsjetnik koliko smo mi bitni, prvenstveno Bogu a onda i onima kojima nas je Bog povjerio. Zašto je Isus morao doći i umrijeti za svakog od nas? Svaka krivica mora bit okajana. Čovjek je sagriješio protiv Boga i čovjek mora snositi posljedice. Krivnja je onoliko velika koliko je velik povrjeđenik. Ako smo povrijedili Boga, krivnja je božanski velika, kako mi kao ljudi možemo podmiriti taj nemjerljivi dug? Zbog toga je Bog morao doći i postati jedan između nas. On kao savršeni čovjek će platiti dug, a kao pravi Bog namirit će tu nemjerljivu štetu. 

Na kraju mise župnik don Ivan Terze zahvalio je svima koji su pomogli u organizaciji trodnevnice kao i župnog blagdana, a osobito don Nikoli Šakiću i don Darku Matijeviću. Nakon mise uslijedilo je zajedničko druženje župljana uz okrjepu i glazbu uživo na crkvenom dvorištu.