Župa Vidonje proslavila je svetkovinu svojih naslovnika – Presvetog Srca Isusova i Prečistog Srca Marijina, u nedjelju 9. lipnja 2024. u Mliništu, svečanom misom i procesijom kroz mjesto.

Misu na prvu nedjelju nakon blagdana predslavio je umirovljeni svećenik don Nedjeljko Kešina, a suslavio je župnik don Mladen Margeta. Proslava je počela jednosatnom procesijom u kojoj su sudjelovali brojni vjernici.

Danas slavimo ljubav Božju, koja je probodena na križ, slavimo paradoks kršćanstva, ljubav koja je neizmjerna i bezgranična, a često puta biva probodena kopljem neprihvaćanja i odbacivanja. Srce je simbol ljubavi, Božje ljubavi, koja obuhvaća sve, zato  trebamo prići u njezinu blizinu i dopustiti da nas zapali i pokrene. Vatra ljubavi, pokreće nas da svjedočimo i širimo svima poruku da je Bog ljubav i da smo po toj ljubavi spašeni. Bog ljubi sve a posebno ponizne i patnike – istaknuo je predslavitelj u propovijedi.

Duh Sveti može nam pomoći da shvatimo Otajstvo Božje ljubavi, koja se očituje u Kristu i njegovoj Crkvi, al uza sve, teško je to shvatiti… Božja ljubav je nešto što se osjeti i ne poznaje granice koje naš razum zna postavljati – pojasnio je vlč. Kešina.

Poručio je da osjetimo kad nas Bog ljubi te smo svjesni njegove ljubavi koja bdije nad nama, isto tako poznajemo svoje srce i znamo, ljubi li ono istinski Isusa ili ga samo iskorištava. U Novom zavjetu, vidimo Isusa, utjelovljenu Božju ljubav, koja ljubi sve ljude, bez razlike, Isus je Janje Božje, koje oduzima grijehe svijeta. Krist nas na križu ljubi do kraja i svoje poslanje završava prolijevanjem krvi za nas.

„Upravo ovaj događaj najveće ljubavi, pokazuje, da naš kršćanski život ne može biti bez boli, postoji neka patnja, postoji neko koplje, koje dopušta da se naša ljubav još bolje razlije na druge. Poput Isusa, i nama je potrebno, da budemo ranjeni, kako bi nakon naše ranjenosti drugi osjetili ljubav, koju im dajemo. Ovo može zvučati neprihvatljivo, ali ako iskreno pogledamo, bit će nam jasno, da najviše osjećaja za druge imamo kad i nama samima, nije sve onako, kako mi želimo“, zaključio je propovjednik, uz molitvu: „Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po srcu svome!“