Splitsko sjemenište i Nadbiskupijska klasična gimnazija proslavili svoju zaštitnicu Gospu od Blagovijesti

Nadbiskupsko sjemenište u Splitu i Nadbiskupijska klasična gimnazija „Don Frane Bulić“ proslavili su u petak, 25. ožujka, svetkovinu Navještenja Gospodinova i svoju zaštitnicu - Gospu od Blagovijesti. Svečano euharistijsko slavlje u sjemenišnoj kapeli predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić.

U koncelebraciji je bilo nekoliko svećenika među kojima i ravnatelj Nadbiskupskog sjemeništa don Vedran Torić, ravnatelj Nadbiskupijske klasične gimnazije don Josip Dukić i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta don Mladen Parlov.

„Nakon dvije godine pauze zbog pandemije koronavirusa konačno zajedno slavimo ovu tajnu utjelovljenja Sina Božjega po Duhu Svetome u krilu Blažene Djevice Marije. Izražavam radost u ime svih nas koji živimo, radimo, učimo i rastemo u Gimnaziji i Sjemeništu – ustanovama koje su i dalje vjerne načelu osnutka i čiji su polaznici svjedoci vjere i morala, lijepih umijeća i neprolaznih vrjednota“, rekao je na početku slavlja ravnatelj gimnazije don Josip Dukić te pozdravio nadbiskupa, članove školskog odbora, sve nastavnike i drugo osoblje, svećenike, bogoslove, sjemeništarce i gimnazijalce.

Čestitajući dan Sjemeništa i Gimnazije te svetkovinu Gospe od Blagovijesti, nadbiskup Barišić je kazao da ovom proslavom ulazimo u dinamizam adventa jer danas započinje Gospodinov dolazak k nama – u našu povijest i naš život. „Nikakvo čudo da je na današnji dan prije 322 godine nadbiskup Stjepan Cosmi pod ovu zaštitu Marijinu stavio ovaj naš Zavod. Ponosni smo na njega, kao i na nadbiskupe Franu Franića i Antu Jurića čijih se obljetnica rođenja i smrti ove godine spominjemo, a koji su kroz proteklih teških pedeset godina ugradili svoj život i ljubav u ovo naše Sjemenište i Gimnaziju“.

Prigodnu homiliju izrekao je duhovnik Nadbiskupskog sjemeništa don Ivo Bezina koji je promišljajući Svetopisamske tekstove dana, krećući se između kralja Ahaza i djevice Marije, tražio svijetlo za razlučivanje života svakoga od nas te aktualnog povijesnog trenutka. Pozvao je okupljene da se zapitaju jesu li naši nutarnji i izvanjski odgovori poput Ahazova 'Neću iskati i neću iskušavati Gospodina' doista znak pobožnosti i strahopoštovanja ili su pak više odraz naše nespremnosti na stvarnu suradnju s Bogom, i naše zatvorenosti za čuti njegovu riječ koja, jer očituje njegovu volju i obvezuje. „Ne otkriva li naša suzdržanost u konkretnom i izričitom traženju Božje volje kroz jasnoću znaka zapravo naše strahove da bi Bog možda mogao doista progovoriti jasno i konkretno i da bi mogao očitovati svoju volju koja bi bila barem djelomično, ako ne i posve, drugačija od naših planova i rješenja. Nije li ponekad u pitanju ne strahopoštovanje pred Bogom, već sebični strah da bi se nakon darovanog jasnog znaka morali promijeniti ne samo naši planovi već i mi sami?“.

Posve suprotan primjer, istaknuo je propovjednik, Djevica je Marija koja nije nikada gradila nešto svoje već je uvijek bila spremna slušati što Bog ima reći. „Marija je znak. Marija označava vrhunac čovjekove suradnje s Bogom. Na njoj se pokazuje daleko može ići čovjekova otvorenost Bogu i do koje blizine Bog može prići čovjeku. Pustila je Boga ne samo u svoj život, svoje planove, srce ili dušu, nego i u svoje tijelo. Bog prilazi Mariji toliko blizu - do utjelovljenja. Marija i Isus su jedinstveni znak. Znak otajstvene, uzvišene i ljudskom umu nedokučive povezanosti između Boga i čovjeka - povezanosti koja svoj vrhunac ima u najvažnijem kršćanskom otajstvu: otajstvu Bogo-čovječnosti, u Isusu Kristu“. Naglasio je da, ako smo kao Marija stvarno otvoreni Bogu, onda će biti lakše tražiti znak postavljajući vrlo konkretna pitanja 'Kako će to biti?'. Podsjećajući da nam je Bog povjerio nas same i ovaj život te da želi da surađujemo s Njime u upravljaju svojim životom, pozvao je sve da Ga se usudimo ozbiljno pitati što misli o tome kako upravljamo svojim životom i službom koja mi je povjerena te da skupimo hrabrosti čuti i odgovor koji nam se ne sviđa. „To zove obraćenje'“, zaključio je don Bezina.

Po završetku misnog slavlja mons. Barišić predvodio je molitvu posvete čovječanstva, a posebno Rusije i Ukrajine, Bezgrješnome Srcu Marijinu.

Potom je u velikoj sjemenišnoj dvorani upriličena je svečana akademija s prigodnim programom kojeg su osmislili i animirali gimnazijalci. Glazbeni dio akademije obilježio je sjemenišni tamburaški orkestar i mješoviti gimnazijski zbor pod ravnanjem s. Lidije Matijević, koji je obogatio i misno slavlje na samu svetkovinu.

Proslava je završila zajedničkim ručkom i malonogometnom utakmicom između gimnazijalaca i bogoslova.

 

Ostale vijesti iz ove kategorije
  • Prev
„Zašto sam ostao sam?“ bila je tema prvog ovogodišnjeg susreta Hrvatskog nadzemlja održanog u srijedu 18. siječnja u ...
Uoči blagdana Bogojavljenja, 5. siječnja, u župi Presvetog Srca Isusova na Visokoj u Splitu održan je još jedan zabavni ...
U srijedu 21. prosinca u Velikoj dvorani nadbiskupskog sjemeništa održan je prosinački susret Hrvatskoga nadzemlja na ...
Nakon dvije godine pauze uzrokovane korona virusom, u organizaciji Ureda za pastoral mladih Splitsko-makarske ...
U srijedu 16. studenoga održan je drugi susret Hrvatskoga nadzemlja u ovoj akademskoj godini na temu ekologije, a pod ...
U četvrtak 10. studenog, u Župi Presvetog Srca Isusova na splitskoj Visokoj održana je misa za mlade u organizaciji ...
Uoči svetkovine Svih Svetih, 31. listopada u Župi Presvetog Srca na Visokoj u suradnji sa Uredom za pastoral mladih ...
S novom akademskom godinom započinju i novi projekti, pa je tako započela i 17. sezona Katoličke malonogometne lige ...