Župa sv. Lovre u Trogiru proslavila je 10. kolovoza svetkovinu svog nebeskog zaštitnika.

Jutarnje misno slavlje u trogirskoj prvostolnici predslavio je don Ivan Šesto, župni vikar u splitskoj Župi Presvetoga Srca Isusova.

Svečanu euharistiju predvodio je fra Ivan Jelić, župnik Župe sv. Jakova na Čiovu i predstojnik Franjevačkog samostana sv. Ante na Dridu, uz koncelebraciju dekana Trogirskog dekanata i katedralnog župnika don Vinka Sanadera te don Dražena Balića, fr. Petra Galića i fr. Joze Čirka.

U homiliji je fra Ivan Jelić podsjetio kako je sveti Lovro bio đakon u Rimu tijekom 3. stoljeća, u vrijeme cara Valerijana.

„Znajući da će Lovro nastradati, odlazeći na stratište, papa Siksto je savjetovao svome đakonu da sve blago podijeli siromasima. I on je to učinio. Careve sluge i prefekt naredili su da Lovro dođe na sud i da donese blago. Na sudištu su ga upitali gdje je blago, a Lovro je sa sobom poveo siromašne i pokazujući na njih, kazao: 'Evo blaga naše crkvene zajednice'. Pohlepni carevi namjesnici i sluge nisu imali što uzeti niti se čime obogatiti. Zato su gnjevni Lovru dali izbičevati, a zatim ga odveli na mučilište, na roštilj da ga živa ispeku. I pripovijeda se da je Lovro, iako u teškim mukama, imao toliko prisebnosti i smisla za šalu i humor da je kazao da ga trebaju okrenuti na drugu stranu kako bi se ravnomjerno ispekao. Stoga je Lovro zaštitnik ne samo mesara, kuhara nego i komičara“ , poručio je propovjednik.

„Pokušajmo na primjeru svetog Lovre, i svetopisamskih tekstova koje smo slušali razmisliti o sebi, o našem osobnom i zajedničkom svjedočenju vjere. Lovro je bio đakon, a riječ đakon znači poslužitelj. On je služio Bogu, služeći zajedničkom dobru. Nije bio rob ni svojih strasti za imanjem, ni rob volje za moći, nije štitio nikakvu svoju poziciju, nije robovao ideologiji već je služio Gospodinu Isusu u svojoj kršćanskoj zajednici. Stoga je lagano podnio sav gubitak, tj. mučeništvo. Nije imao straha pred rimskom vlašću jer je služio Bogu i zajednici. Davao je sirotinji, onima koji mu ne mogu uzvratiti. Služenje onima koji ne mogu uzvratiti oslanja se i na Isusov zahtjev iz evanđelja da nam ne zna ljevica što čini desnica, da sami gotovo zaboravimo što smo dobra učinili“, istaknuo je fra Ivan Jelić i dodao: Drugo ime za kršćanina je služitelj, a to je radostan čovjek koji slično svetom Lovri, koji u smrti svojoj stvara humor, relativizira svoje služenje i darivanje jer mu je stalno na pameti Isusova riječ: „Ma ništa posebno nisam učinio što nisam bio dužan učiniti, sluga sam beskorisni!“. Na blagdan svetog Lovre, svi smo mi pozvani na novi iskorak, potrebni su nam novi autentični odnosi jednih prema drugima, a oni se mogu dogoditi jedino u iskrenom i radosnom služenju. Kršćanin služi drugima poradi Krista, čini to ponajviše onima koji mu ne mogu uzvratiti i to uvijek radi radosna i vesela srca, poručio je fra Ivan Jelić.

Čestitavši okupljenim vjernicima, a posebno župljanima, blagdan sv. Lovre, don Vinko Sanader je zahvalio predslavitelju misnog slavlja, subraći svećenicima, Mješovitom katedralnom zboru kojim ravna maestro Marin Ugrina te svima koji su pridonijeli da se naslovnik župe svečano obilježi.