U svetištu Gospe Karmelske u petak 13. srpnja prvom večeri trodnevice otvoreno je svetkovanje Gospe Karmelske spuštanjem Gospina kipa iz niše oltara uz molitve litanija i zvonjavom zvona. Kip su spustila četvorica bratima Bratovštine Presvetog Sakramenta. Nakon molitve krunice misno slavlje predvodio je župnik župe sv. Stjepana iz Opuzena don Hrvoje Dragun, a u koncelebraciji su bili župnik don Augustin Radović i svećenici Neretvanskoga dekanata: neretvanski dekan i župnik župe Dobranje - Bijeli Vir preč. don Stipe Jerković, umirovljeni don Petar Mikić, župnik župe Kraljice Neba i Zemlje iz Ploča don Ante Antunović, i župnik župe Vidonje don Mladen Margeta.

Crkva Kristova danas u nebrojenim bolnicama i domovima pomaže ljude, tješi i liječi bolesne, podiže one koji ne mogu živjeti sami; daruje po svećenicima, po sakramentu ispovijedi, oproštenje grijeha; podiže one koji su u grijeh upali, koji su mrtvi, daruje uskrsnuće i novi život. To je ono lijepo i ohrabrujuće, to je ono što Krist kaže - da ćemo kao on činiti čudesa, veličanstvena djela. To je ono što Crkava ispunja, istaknuo je propovjednik. No, današnji dio evanđeoskog teksta govori o progonstvu, o mučeništvu. U tu drugu stranu spadaju oni koji mrze sve što je Kristovo, oni za koje Isus kaže da ih se treba čuvati, da će nas goniti pred sudove i upravitelje, one koji će i svoju braću, sestre, sinove i kćeri predavati u smrt, ubijati i uništavati sve što je Kristovo.

Današnje Evanđelje, kao da na poseban način opisuje našeg mučenika, svećenika don Radovana Jerkovića, čiji prijenos kostiju na ovo sveto mjesto danas spominjemo. On je u svom životu proživio i jednu i drugu stranu Evanđelja, pomagao, ohrabrivao, tješio, činio dobro, te kao poznati vjeroučitelj odgajao i odgojio mnoge generacije mladih u katoličkom i hrvatskom duhu na poseban način ovdje u Neretvi. No, don Rade je iskusio i onu drugu stranu - zbog svoje požrtvovnosti i rada u vinogradu Gospodnjem podnosio je od ranih dana mnoge protivštine i laži protiv sebe i svoga života. U ranim danima svećeničkog života bio mu je zabranjivan rad, te je optuživan i izbacivan iz škole u kojoj je predavao vjeronauk, rekao je don Hrvoje. Pročitao je i Optužnicu u kojoj tadašnje vlasti don Radovana optužuju i nazivaju svime onim što on nije. Dana 23. srpnja 1945. osuđen je na gubitak nacionalne časti u trajanju od 15 godina i na prisilan rad u trajanju od 5 godina. Tekst Optužnice je kao politički, a zapravo nije - to je tekst mržnje prema katoličkom svećeniku, rekao je don Hrvoje.

Don Rade je na tekst Optužnice rekao: „Volio sam svoj narod, a osobito Neretvu koju i danas volim iako je ova moja ljubav danas pokolebana nekim pojavama koje dobro ne slute. Želja mi je najveća bila pomoći svom zapuštenom rodnom kraju, te sam jedino zbog toga želio služiti ovdje u Metkovićima. Računao sam tako pribaviti Neretvi ono što joj najviše po mom mišljenju potrebno- zdrav i dobro odgojen školovani pomladak koji će ljubiti Neretvu kao što sam je ja ljubio i raditi za nju onoliko koliko ja nisam mogao. Ako to bude, ja ću se i mrtav radovati…" Koliko ljubavi naspram velike mržnje, istaknuo je don Hrvoje.

Jerkovićeva osobna kalvarija započela je 16. lipnja 1950., na dan Srca Isusova u Vranjicu gdje je službovao nakon izlaska iz komunističkog zatvora, kad su dva udbaša došla pretresti župni stan, no svejedno su odlučili odvesti ga u istražni zatvor u Split. Dok su ga odvodili posvjedočio je prisutnima koji su se zatekli ispred župne kuće: „Idem opravdan, nevin, ne znam ništa, nemam ništa. Ja sam kriv samo što sam svećenik". Posljednje riječi koje je izrekao bile su preporuka za molitvu… Nakon nepuna dva mjeseca zatvora, 14. Kolovoza, don Rade je umro od posljedica mučenja a svjedoci koji su vidjeli njegovo izmučeno tijelo opisali su opekotine na čelu i zapešćima što je ukazivalo na mučenje strujom kojem je bio podvrgnut. Pokopan je na svojim Bagalovićima, na današnji dan prenesen ovdje, i odavde promatra svoju voljenu Neretvu i za nju moli, a Njegova mučenička krv poziv je na dosljednost današnjih kršćanskih naraštaja, rekao je propovjednik i pozvao vjernike da se ugledaju na toga čovjeka vjere, ljubavi Božje, koji nije mrzio nego volio, kojemu je jedina krivnja bila što je bio katolički svećenik, što je bio Isusov. Njemu je zasigurno bila pomoćnica i zaštitnica Gospa Karmelska koju ovdje slavimo kao Majku i zaštitnicu našu. Neka i nas danas i cijeli hrvatski narod prati njen majčinski zagovor u ovim danima kad smo svi na neki način ponosni što smo Hrvati, poručio je don Hrvoje. Na kraju misnog slavlja ispred groba mučenika don Radovana Jerkovića izmoljene su molitve i upaljene svijeće.