Školske sestre franjevke Krista Kralja Provincije Presvetog Srca Isusova sa sjedištem u Splitu svečano su 5. listopada u svom samostanu na Lovretu proslavile zlatni jubilej, odnosno 50 godina misijskoga djelovanja u DR Kongo, nekadašnjem Zairu. Proslava je započela svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić, a u koncelebraciji je bilo nekoliko svećenika predvođenih biskupom porečkim i pulskim mons. Ivanom Štironjom i provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Markom Mršom. Ministrirali su franjevački bogoslovi, a liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor lovretskih sestara pod ravnanjem s. Mirje Tabak i uz orguljašku pratnju s. Nedjeljke Milanović Litre.

Prije početka euharistijskog slavlja prisutnima se obratila s. Lidija Bernardica Matijević, provincijalna poglavarica Provincije Presvetog Srca Isusova Školskih sestara franjevaka. Na početku je podsjetila na razlog zajedničkog okupljanja, odnosno 50 godina života i rada sestara u misiji DR Kongo, a potom je pozdravila sve prisutne po redu i časti i zahvalila svim dobročiniteljima misija. Nadbiskup Križić potom je čestitao sestrama na ovom važnom jubileju i rekao da Isus, kada šalje svoje učenike u misijsko djelovanje, potiče na pomaganje jer ljudi mogu upoznati Boga samo ako upoznaju ljubav od onoga koji im naviješta Boga. Također je zahvalio svim sestrama koje su djelovale u Kongu kroz tih 50 godina i napomenuo kako je misijski poziv zahtjevan i nazvao ga pozivom unutar poziva. Naposljetku je pozvao čitav vjerni narod da mole za misije i sve one koji su spremni izložiti svoje živote kako bi drugima navijestili i posvjedočili Isusa te rekao da bismo svi trebali biti misionari na mjestima na koja smo poslani, a najbolje je djelovanje kroz ljubav i dobrotu.

Predsjednik Vijeća za misije HBK mons. Ivan Štironja u svojoj je homiliji pozdravio sve okupljene oko oltara Kristova u povodu ovoga jubileja misionarenja u Kongu. Za vrijeme ovih 50 godina u misijama je sudjelovalo 14 sestara – dvanaest splitske i dvije mostarske provincije, a one su zajedno djelujući u kongoanskom narodu dale više od 350 godina života Kristu, ustvrdio je biskup. Udijelio im je iskreno ljudsko hvala za takav pothvat i rekao da samo Bog u cijelosti zna što su sve prošle. Prvo biblijsko čitanje govorilo je o blagosti i dobroti sluge Božjega koji narod oslobađa od tmine, a mons. Štironja podsjetio je da smo po krštenju svi pozvani svjetliti u svijetu i ući u borbu protiv tame svake vrste. Iz osobnoga iskustva misionarenja u Tanzaniji posvjedočio je koliko je afričkom čovjeku krštenje važno te istaknuo da kršćanskoj vjeri narod Afrike pristupa s posebnom ljubavlju i poštovanjem. Približio je činjenicu da priprava za krštenje u Africi traje tri godine, a potom i po nekoliko stotina novokrštenika prima taj veliki dar u noći Vazmenoga bdjenja kada uz radosnu pjesmu pokazuju svijest da u ovom sakramentu svome srcu poklanjaju najbolju okrjepu i najveće. Sestrama je poručio da se slavlje ovoga jubileja izvrsno uklapa u listopadske pobožnosti kojima Crkva s Marijom hodi prema Kristu te u općecrkveni događaj – Sinodu, kojom Crkva promišlja i traži bolje načine evangelizacije kako bi olakšala ispunjavanje Kristove misije u ovo naše vrijeme. „Trajna je briga Crkve kako sadržaj evanđelja prenijeti budućim generacijama na njima razumljiv način“, ustvrdio je propovjednik i apostrofirao da to treba biti, na poseban način, zadaća očeva i majki. Evanđelje u kojem se opisuje Isusovo poslanje učenika snažan je poticaj na molitvu i pokazatelj da Isus i nas želi odrediti da upravo u ovom vremenu svjedočimo i živimo svoju misiju. Iako se vrijeme i broj Isusovih učenika mijenja, Božja riječ ostaje ista te je potrebno pasti na koljena i Boga zamoliti da nam pošalje radnike za žetvu, a potom krenuti u akciju u koju trebamo ponijeti samo Isusa i njegov mir. Tek kada se čovjekovo srce oslobodi navezanosti na sva materijalna dobra dolazi nutarnji mir i potpuna radost, a onda to možemo dijeliti s drugima. Pravi uspjeh misija je mir u srcu, nutarnja sloboda zbog susreta s Isusom, radost zbog poziva koji smo primili i milost da se možemo zvati Isusovim prijateljima. „Misijska djelatnost traži posebnu duhovnost koja se tiče osobito onih koje je Bog pozvao u misionare“, ističe mons. Štironja slijedeći nauk pape Ivana Pavla II., a to je duhovnost poučljivosti Duhu koja traži da prihvatimo darove jakosti, mudrosti koji su bitne crte iste duhovnosti. Misionar je, dakle, onaj koji se odriče sama sebe i svega onoga što je dosad smatrao svojim. Postaje svima sve da pošto poto neke spasi, a sve čini da bi bio suzajedničar u evanđelju, kako donosi drugo liturgijsko čitanje. Citirajući papu Ivana Pavla II. naglasio je kako je misionar pravi svetac: čovjek ljubavi i bratstva, otvoren za sve narode i sve ljude, osobito za male i siromašne. Potrebno je stoga probuditi novi žar svetosti, među misionarima i u svakoj kršćanskoj zajednici. „Radosni smo zato što Crkva Kristova unatoč raznim suprotnim vjetrovima, nerijetko šibana ljudskom zloćom pa i mržnjom u svijetu, živi, širi se i raste upravo onako kako je to Isus zamislio: sve do kraja zemlje“, istaknuo je mons. Štironja. Pozvao je na molitvu za misijsko poslanje Crkve i sve one koji ga vrše naglasivši kako nije važan broj poslanih u žetvu nego predanje s kojim rade na njivi Gospodnjoj. Čestitajući sestrama ovu visoku obljetnicu zaželio je milost i dar pomnog osluškivanja Duha Svetoga i hrabrost u suočavanju s poteškoćama kojih u misionarskom životu ne manjka. „Važno je ustrajati do kraja vršeći njegovu zapovijed ljubavi do one konače Kristove ocjene: Vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama, zato uđite u radost Gospodara svoga. Ne zaboravimo, braćo i sestre, u svijetu smo sigurni sve dok hodimo s Crkvom na kojoj je Krist kormilar. Zato: blagoslovljen vam i sretan daljnji hod drage sestre i draga Crkvo. Blagoslovljena vam plovidba u povijest na čelu s najvećim Kapetanom – Isusom bez kojega ništa ne možemo učiniti“ – zaključio je biskup.

Nakon svete mise uslijedilo je tradicionalno zajedničko fotografiranje nakon kojega je održan prigodni program koji je otvorio Zbor lovretskih sestara, a potom je prikazan film „Od gorušičina zrna do stabla“ u produkciji Školskih sestara franjevaka Provincije Presvetog Srca Isusova. Film je ukratko prikazao djelovanje sestara na afričkom tlu i osvijetlio razvoj četiri misije u Kongu te otvaranje nove u Ugandi. Potom je pozdravnu riječ uputila provincijska predstojnica s. Lidija Bernardica Matijević koja je srdačno pozdravila sve prisutne i izrazila im dobrodošlicu povodom obilježavanja 50 godina misijskoga djelovanja u DR Kongo. Zahvalila je biskupima na osobitom senzibilitetu koji izražavaju svim splitskim redovničkim zajednicama te poručila da su svojom prisutnošću približili povezanost s Petrovim nasljednikom u duhovnom i fizičkom smislu. Prisjetivši se dolaska sestara iz Maribora na Lovret prije 120 godina, osnivanja samostalne provincije prije 102 te odlaska u misije prije 50 godina, ističe da splitska Provincija diše, raste i osjeća sa svojim sestrama u Africi. „Provincijski kapitul održan 11. i 12. kolovoza 1973. prihvatio je poticaj braće franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja i odobrio odlazak sestara u misije“, istaknula je predstojnica i ustvrdila kako je bliska suradnja ovih dviju provincija obilježila pastoralno djelovanju u Hrvatskoj na način da se može govoriti o zajedničkom utjecaju na odgoj, obrazovanje i kulturu. Predstavivši bližu pripravu za odlazak u misije, s. Lidija ističe da su prve misionarke s. Romana Baković i s. Erika Dadić u Kongo otputovale 12. rujna 1974., a nekoliko mjeseci kasnije pridružila i s. Blaženka Barun. Kroz 50 godina djelovanja otvorila su se srca brojnih dobročinitelja tako da su se sestre bile u mogućnosti pomagati na svim poljima rada – zdravstvena zaštita i prevencija, rješavanje higijenskih uvjeta, opismenjivanje, gradnja boljih stambenih uvjeta itd. Od 1974. do danas mnogima se pomoglo, riješila su se mnoga životna pitanja, sestre su preživjele nekoliko ratova, a bez izloženosti nedaćama ne prolazi ni jedan dan. Dok su misionarke radile u Africi, sestre u domovini su molile za njih i dobročinitelje, ustvrdila je predstojnica te istaknula da misijsko djelovanje za jednu zajednicu znači otvaranje providnosti. Potom se obratila dobročiniteljima i rekla im da vjeruje kako dijele mišljenje da im je Bog dao da u određenom trenutku života imaju mogućnost pomoći nekome tko je zaista potrebit te podsjetila sve prisutne da kada dajemo nikada ne smijemo zaboraviti da se jako brzo može dogoditi i obrnuto, odnosno da nama bude potrebna pomoć. Na kraju je zahvalila vrhovnoj predstojnici na prisutnosti te ustvrdila kako je ovo slavlje novi zajednički korak za budućnost misionarskoga rada.

Vrhovna predstojnica Školskih sestara franjevaka s. Veronika Verbić pozdravila je prisutne i rekla da se radosno prisjećamo misionarskih početaka u Kongu kada su se sestre nošene misionarskim žarom uputile u misije ad gentes. Svoj rad započele su, radosno dočekane od tamošnjeg naroda, pod vedrim nebom u novoosnovanoj župi u Luhwinji te istaknula da je središnje slavlje bilo 14. srpnja upravo u Luhwinji gdje je imala milost sudjelovati i primiti doživotne zavjete četiriju sestara Kongoanki. „Za vrijeme kanonskog pohoda uvjerila sam se osobno s koliko ljubavi, apostolskog žara i franjevačke radosti sestre, uz Božju pomoć, divna djela čine naviještajući radosnu vijest u svim prilikama i neprilikama“, rekla je vrhovna predstojnica te istaknula da sestre jako dobro rade na primarnom području rada Školskih sestara franjevaka – brižnom odgajanju i poučavanju te liječenju rana onim na rubu društva. Također je pohvalila apostolat zvanja koji je, s Božjom pomoću, urodio dobrim plodom da su se do danas zavjetovale 33 sestre Kongoanke. Prisutnim dobročiniteljima je poručila da je ovo zajedničko slavlje jedan od izraza zahvalnosti za njihovu pomoć djelovanju sestara koje bez njihove pomoći ne bi mogle izlaziti u susret tolikim potrebnima. Prisjetivši se Isusova poslanja dvanaestorice rekla je da su se sestre, kao i apostoli, prepustile Božjoj providnosti i krenule na put u nepoznato, na drugi kontinent. Potom je podsjetila da smo, po krštenju, svi Kristovi poslanici, misionari te pozvala da se tome pozivu odazivamo svaki dan kako bismo svojim kršćanskim životom bili radosni navjestitelji Božjega Kraljevstva. Na samom kraju još je jednom sve uputila na molitvu za sve misionare diljem svijeta te pozvala da njihov apostolat podupremo zanimanjem i darom.

Studentica solo pjevanja Maricielo Garvan, Peruanka hrvatskih korijena, izvela je skladbu „Uspavnka“, a nakon njezine izvedbe obratila se s. Ivana Margarin, ravnateljica Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj. Izrazila je radost što može pozdraviti sve prisutne i uz svoje pozdrave i čestitke, dodala i one mons. Luke Tunjića, nacionalnog ravnatelja Papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine. Ustvrdila je da su jubileji poput ovoga prigoda za zahvalnost Bogu na proteklom vremenu te podsjetila da se, u jubilejskom smislu, svakih 50 godina slavila jubilejska godina koja je bila godina posvećena slobodi, obnovi i milosti. Iskazala je vjeru u to da sestre ove godine promišljaju odluku, donesenu u slobodi, da se odazovu pozivu na odlazak u daleku Afriku, da zahvaljuju Bogu za sve primljene milosti te da u srcu uvijek iznova ražaruju misijski plamen kako bi ih i dalje nosio tamo gdje su potrebne. Iskoristila je priliku zahvaliti svim sestrama misionarkama, koje su godine svoga života posvetile naviještanju radosne vijesti narodu Konga i rekle „da“ pozivu za obnovu Crkve koji je toliko godina prije njih čuo i sv. Franjo na čijoj se duhovnosti nadahnjuju. Istaknula je kako su sestre gradile Crkvu u Kongu koja je tada još bila u povojima, a po misijskoj djelatnosti i domaća Crkva duhovno jača i raste. Potom je zahvalila svima koji su svojim odricanjem i žrtvom pomagali misijsko djelovanje sestara i podsjetila da je Crkva u svojoj biti misionarska. Na kraju je sestrama čestitala na 50 godina neumornog služenja i prepoznavanju Krista u najmanjima te zamolila Gospodina da im obilno uzvrati šaljući im nova duhovna zvanja koja će nastaviti započeti put. Kongoanske sestre s. Giselle i s. Theresite, studentice Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, izvele su pjesmu na afričkom jeziku kisuambi što je oduševilo prisutne, a na samom kraju programa jedna od misionarki s. Samuela Šimunović, odgajateljica novakinja i postulantkinja u Africi, održala je prezentaciju o djelovanju sestara u Africi. Program je zaključen pjesmom, a potom je uslijedio zajednički objed i druženje prisutnih uz radost i pjesmu.