Za proslavu blagdana sv. Mihovila, zaštitnika župe u Kaštel Kambelovcu, ove godine imali su posebnu duhovnu pripravu, trodnevnu duhovnu obnovu pod vodstvom don Dražena Radigovića, svećenika čije je karizmatsko djelovanje dobro poznato i široj javnosti.

Na kraju posljednjeg dana trodnevice upriličeno je cjelonoćno klanjanje pred Presvetim kao zahvala za udijeljene milosti. Završno misno slavlje na sam blagdan sv. Mihovila također je predslavio don Dražen nazočne je potaknuo kako u svoj svakodnevni život staviti vjeru u akciju, kako živjeti po vjeri i kroz vjeru i kako moliti sa uvjerenjem i saznanjem da nas Bog čuje, kako bismo dobili Božju pomoć i zaštitu u svim sferama našeg života, i konačno osjećali Božji blagoslov u svom životu. Prvoga dana govorio je o ispraznosti, nezadovoljstvu u srcu kada iz svog života odmaknemo Boga, kad ne damo Bogu prvo mjesto, kad nemamo vremena za Boga kao što je napisano u Pismu: „Ispraznost nad ispraznostima, sve je ispraznost.“ Da naš život ne bi bio takav i da bismo stavili vjeru u aktivno stanje, preduvjet je iskustvo Božje ljubavi, osjetiti da nas Bog voli. Često mislimo da nismo dovoljno dobri, da ne zaslužujemo ni moliti, pa čekamo da se popravimo kako bismo bili dovoljno dobri za Boga, a upravo je obrnuto. Mi se ne trebamo promijeniti i postati bolji da bi primili Isusa. Mi prvo primamo Isusa i onda se mijenjamo. Isus k nama ne dolazi po našim zaslugama nego po „obilju svoje milosti i praštanja“. Potrebno je moliti za iskustvo Božje ljubavi: „Bože, dozvoljavam Ti da me voliš.“

Potrebno je također iskustvo živoga Boga, susret sa živim Isusom je moguć. I opet ovisi o nama. Treba nam molitva, Božja Riječ. Svaki dan u čitanjima /molitvi/evanđelju potrebno je zapamtiti onu riječ koja nas je posebno dodirnula /iz nekog razloga odjeknula u našoj duši jer Bog upravo preko te riječi nama osobno želi nešto reći, intervenirati u našem životu. Kad razmišljamo o toj riječi, predajemo se tome, to je molitva srca. To je molitva u kojoj se susrećemo s Gospodinom po njegovoj živoj Riječi koju nam je osobno uputio.

Drugog dana don Dražen je govorio o nevidljivom svijetu kao pravoj stvarnosti. Nazočnima je pokazao gdje su blagoslovi koje tražimo u svom životu, kako doći do njih, kako zadobiti uslišanje i kako znati da Bog uvijek čuje naše molitve. U Efežanima, 13. glavi piše da nas je Bog u Kristu blagoslovio svakim blagoslovom duhovnim. Isus je na križu otkupio sve naše grijehe i slabosti i blagoslovio nas svakim blagoslovom. Pripremio ih je za nas. Voditelj duhovne obnove je dalje nastavio: „Blagoslovi su pohranjeni u nebu, u toj duhovnoj stvarnosti gdje Bog prebiva. Tu postoji rješenje za svaki naš problem. A da bi išli u tu duhovnu stvarnost, treba nam vjera. Vjera je prodor u svijet duhovne, nadnaravne stvarnosti, tu uzimamo blagoslov i prenosimo ga u našu vidljivu stvarnost. Kako? Isus nam je dao odgovor? Molite Oca u moje ime. Isus nikada nikog nije odbio. On uvijek uslišava. Od trenutka kada s vjerom prodremo u taj duhovni svijet i počnemo moliti mi smo već uslišani.“

U daljnjem svom promišljanju don Dražen je savjetovao nazočnima da kada nas Bog ne usliši odmah, ili ne usliši na način na koji mi želimo potrebno je nastaviti sa ustrajnom molitvom. Ta ustrajna molitva neće promijeniti Boga, Boga ne treba mijenjati. Ta molitva promijenit će nas i naše srce otvoriti za Božju volju i Božji plan za nas a ne naš plan. Zato treba čitati Božju riječ da bi Boga upoznali. Molitva zahvale je najjača molitva vjernika. „Ako ni jedna druga molitva ne uspije molitva zahvale će uspjeti“ (T. Ivančić).

Nakon toga je voditelj duhovne obnove istaknuo kako je glavni uvjet uspješne molitve: vjerovati da Bog po našoj molitvi intervenira za nas. Zatim je dodao: „Ne smijemo se obeshrabriti gledajući u okolnosti, u neizlječivost bolesti i sl. Molitva će donijeti plod i milost uvijek. Često zna nakon molitve biti još gore. Đavao želi da posumnjaš, želi te obeshrabriti. Želi da prestaneš moliti. Treba ustrajati“, da bi istaknuo Isusovo ohrabrenje svima nama: Ne bojte se. Ja sam s vama.

Trećega dana duhovne obnove don Dražen je dao upute kako zaliječiti loše odnose u obitelji i kako zaštititi obitelj od đavolskih napada. Jer, kako je rekao: „đavao ne voli obitelj. Jer je obitelj crkva u malom, i temelj društva. Kad uspije razoriti obitelj, razara Crkvu. Zato je uloga majke i oca neizmjerno važna u očuvanju obitelji, oca koji daje identitet, majke koja daje ljubav. Bog na prvom mjestu, molitva, obiteljska, ma kako kratka štit je od kojeg se odbija svako zlo. Najveći razarači obitelji, psovka, proklinjanja, pornografija, uništavaju a ujedno programiraju djecu za takvo ponašanje jer drugo nisu upoznali.“

Cijelom trodnevlju posebnu dimenziju dale su pjesme, slavljenje zajednice „Dobri pastir“, koje je don Dražen utemeljitelj širom Hrvatske, te su se u skladu s poznatom izrekom „Tko pjeva, dvostruko moli“ molitve još više umnožile, blagoslovile i do suza dirnule mnoga srca. Na kraju je riječ zahvale don Draženu uputio župnik don Ivan Čotić. Blagdansko misno slavlje uzveličao je mješoviti župni zbor pod vodstvom č. s. Marinele Delonga.