Propovijed splitsko-makarskoga nadbiskupa Zdenka Križića izrečenu na proslavi Velike Gospe u Sinju donosimo u cijelosti:

Ovu svetkovinu Marijina uznesenja na nebo u našem narodu skraćeno nazivamo „Velika Gospa“. Marija je bila velika Božja službenica i suradnica u djelu spasenja, a puninu te veličine doživjela je u svom uznesenju na nebo.

Kada Isus jedne zgode govori o veličini Ivana Krstitelja ustvrdi kako nitko od rođenih od žene nije veći od Ivana Krstitelja, a onda dodaje: „Ali i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega“ (Lk 7,28).

U kraljevstvu Božjem čovjek od Boga prima novu i izvanrednu veličinu koju mu zemlja nije mogla dati.

Za Mariju u nebu mi kažemo da je okrunjena. Zapravo, to je Božji dar novog života, kako će to reći apostol Pavao: „Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube“ (1Kor 2,9).

To je ta stvarnost koju živi Marija uznesena na nebo. No, taj dar ima i svoju cijenu: cijena mu je vjernost Bogu i ljubav prema Bogu i čovjeku.

Znamo svi da nema prave ljubavi bez žrtve. Isus je svoju ljubav pokazao sa križem. Ni Marija nije imala drugačiji put. Drugog puta ljubavi zapravo i nema.

Nije to lagan put, a ne može niti biti. Ništa velikoga se ne ostvaruje na lagan i jeftin način. Vjernost Bogu ima svoju cijenu, ali se isplati.

Marija je prihvatila taj put i nije odustala niti onda kada joj je prorok Šimun navijestio da će joj na tom putu mač boli probosti dušu. Nije to bio mač jednog poteza, nego ubodi na rate sve do Kalvarije i trećeg dana Isusova boravka u grobu.

Na Kalvariji, gdje je patnja dosegla svoj vrhunac, Marija dobiva novo veliko poslanje: postaje duhova majka svih Isusovih učenika.

Zašto tek sada? Odgovor nije teško naći: nema istinskog majčinstva bez patnje. Zar ova istina nije poznata svim majkama?

Majka nije majka samo zato što je rodila dijete, nego zato što u tom djetetu mora odgojiti čovjeka. Puno je lakše roditi dijete, kakve god bile patnje, nego li roditi čovjeka u smislu formacije njegova srca i duše. Koliko je majčinske patnje dok to dijete ne uzraste do punine čovjeka! A ni tada briga za njih ne prestaje.

Ni jedna majka, ako želi biti prava majka, ne može izbjeći patnju. Ne može izbjeći žrtve i odricanja koja su povezana s rastom njihove djece.

U odlomku iz knjige Otkrivenja koji smo čuli, predstavljena nam je žena u različitim ulogama: žena u sjaju, žena koja rađa, žena koja se bori da zaštiti svoje tek rođeno dijete od prijetnje Zmaja, žena koji sam Bog štiti dajući joj prebivalište na sigurnom.

Svi tumači Svetog pisma se slažu da je u liku ove žene predstavljena Marija. Ne toliko Marija u Betlehemu ili Nazaretu, koliko Marija na Kalvariji, i poslije u nebeskoj slavi. Duhovna poruka ovoga odlomka je upućena svim ženama i majkama, za sva vremena.

Svako dijete dolazi na ovaj svijet u porođajnim bolima. To su bolovi majke, ne djeteta. A s kakvim će se još bolima majka susresti u budućnosti, a i njezino dijete, to samo Bog zna.

Žena u Otkrivenju, da bi zaštitila svoje dijete od tolikih životnih prijetnji koje vrebaju, nalazi jedno jedino pravo rješenje: predaje ga Bogu. Tu je sigurnost, to je jamstvo najbolje zaštite.

I Marija je napravila baš to! Nakon što je rodila svoje dijete nosi ga u hram i prikazuje Bogu. Tako ga stavlja u sigurne ruke. To je poruka svim majkama: svakodnevnom molitvom prikazivati Bogu svoju djecu, nositi ih molitvom Bogu i Boga nositi k njima. Kako je važno da već od malena majke nauče svoju djecu moliti da bi oni poslije sami znali zazivati Božju blizinu i stavljati se pod njegovu zaštitu.

Žena u svijetlu, koju nam stavlja pred oči knjiga Otkrivenja, jest i svaka majka koja rađa i odgaja, koja svoju djecu prikazuje Bogu, i Boga formira u njihovim dušama.

I dok nam Knjiga Otkrivenja, s jedne strane, predstavlja ženu koja viče u mukama rađanja, pred nama je danas i jedna druga slika: slika mnoge djece koja viču u utrobama svojih majki koje ih ne žele roditi, koje ne žele njihov život, nego njihovu smrt. Kako je danas aktualna, ali i potresna ova slika!

Svi mi znamo koliko ima danas onih koji se na sve načine zalažu za ubojstva djece u majčinoj utrobi. To nazivaju slobodom i pravima žene da sama odlučuje o svom tijelu. Ističu kako bi sve to trebalo biti besplatno da bude lakše izvedivo i da bi to mogao činiti što veći broj žena. O pravima začetog djeteta kao da ne treba uopće govoriti.

Kako se neki naježe i dižu na zadnje noge kada čuju za pokrete koji se zalažu za život od začeća. Hod za život mnogima podiže tlak, jer oni žele hod za smrt. Došlo se do toga da se borba za život želi prikazati kao nešto retrogradno i nakaradno. Kamo ide ova civilizacija?

Zar to nije slika Zmaja iz knjige Otkrivenja gdje čitamo: „Zmaj stade pred ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre dijete“.

Zmaj našega vremena ne čeka da se dijete rodi nego žuri da ga proždere još prije, dok je u majčinoj utrobi. Kako je taj zmaj danas postao moćan! Ne dopušta da se o tom ubijanju djece uopće govori, a one koji se tome protive etiketira se najpogrdnijim nazivima. Ovakvima nije stalo do djece i života, oni su u službi Zmaja i njima je stalo da se Zmaj nasiti krvlju nevinih.

Čemu se onda čuditi što ima toliko zla u svijetu! Ljudi su ti koji ga proizvode, pa kakvo čudo ako sami postaju žrtvom svoga zla! Zmaj, đavao, lako nađe svoje suradnike.

U svom viđenju, pisac knjige Otkrivenja, čuje jaki glas s neba koji govori: „Jao vama zemljo i more, jer je đavao sišao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima samo još malo vremena“ (12,12).

Kako nam je i danas potrebno brižnih i jakih majki koje su sposobne boriti se protiv zmajeva našega vremena, majki koje su spremne žrtvovati se, molitveno vikati i vapiti, i u ljubavi se trošiti da zaštite živote svoje djece do punine čovještva!

Koliko je samo danas prijetnji našoj djeci i mladima da nikada ne uzrastu do te punine! Koliko nam je djece i mladih zmaj našega vremena zaveo i usmjerio putem koji ne vodi u život? Droga, kriminal, prostitucija, alkohol, kocka: sve su to zmajevi ovoga vremena koji vrebaju da proždru našu djecu i mlade prije nego li stignu otkriti ljepotu života i njegov puni smisao.

Braćo i sestre! Zlo može razarati, Zmaj može gutati i ubijati, može davati dojam da ga ništa ne može zaustaviti, ali nije tako. Na kraju svega Bog pobjeđuje. Odlomak iz knjige Otkrivenja, koji smo čuli, završava riječima: „Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova“.

Ne smijemo se obeshrabriti nikada. Sve je u Božjoj ruci. Zlo nije moćnije od Boga, od njegove ljubavi i dobrote. On nas poziva da ne budemo suradnici zla, suradnici Zmaja, nego suradnici Božji u promicanju ljubavi i dobrote.

Istina, zla će uvijek biti, ali se nadamo da će i uvijek biti onih koji će se boriti sa zlom i sijati oko sebe ljubav, blagost i dobrotu. Sigurni smo da će ih na tom putu pratiti ona koju nazivamo Pomoćnicom, Utjehom, Zdravljem bolesnih i početkom boljega svijeta.

Vremena nikada nisu bila laka i bajna, ali ni Marijin zagovor nije nikada izostao. Poznat je onaj vapaj koji joj je narod upućivao još od 11. stoljeća: „O pomozi palom svijetu koji želi ozdravljenje“.

Naglasak je da pomogne „palom svijetu“. Moli se ozdravljenje palog svijeta. Da li je ta molitva aktualna i danas? Je li to i naš današnji svijet? Da li je svjestan da je bolestan i da li želi ozdravljenje?

Moćnici ovoga svijeta to neće priznati, ali je svima vidljivo koliko je ovaj moderni svijet, koji se hvali svojim velikim znanstvenim postignućima, duhovno bolestan. Koliko u tom svijetu ima nepravde, izrabljivanja, nasilja, ratova, nemorala, licemjerja, laži, bezosjećaja za siromašne i gladne, za starije i bolesne; koliko utrke u naoružanju koje čovječanstvo vodi samouništenju; koliko pohlepe za novcem koji je postao mnogima glavno božanstvo i kojemu se danas toliki klanjaju!

Kako mu je potrebno ozdravljenje! Zato upućujemo majci Mariji naše usrdne molitve da pomogne da se podigne pali svijet našega vremena, da poraste civilizacija ljubavi, pravednosti i solidarnosti. Alternativa ovome je uništenje i svršetak, koji neće učiniti Bog nego čovjek.

Stavimo, na ovaj Marijin blagdan, pod njezin plašt i njezinu zaštitu sve naše obitelji, djecu i mlade, starije i bolesne. Zamolimo ju, da kao što je bila majkom naše prošlosti, neka bude majkom i naše sadašnjosti i budućnosti. Amen.