U nedjelju, 11. studenog, župa sv. Martina u Rudi proslavila je svetkovinu svojeg zaštitnika – svetog biskupa Martina iz Toursa. Ovogodišnja proslava nebeskog zaštitnika za Rudu bila je posebna jer se slavila i 600. obljetnica prvog pisanog spomena sela. Župljani su se za ovu proslavu pripremali trodnevnicom, a posljednji dan trodnevnice, večer uoči svetog Martina, euharistijsko slavlje predvodio je prof. dr. sc. don Josip Dukić, profesor povijesti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. Poslije misnog slavlja održao je sadržajno izlaganje o iznimno bogatoj povijesti sela Ruda.

Svečano euharistijsko slavlje na samu svetkovinu sv. Martina predvodio je prof. dr. sc. don Ivan Tadić, profesor filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu, a ujedno i najstariji živući svećenik iz Rude. Uz njega su koncelebrirali: župnik don Marin Matijaca, don Branimir Projić i don Gabrijel Kamber.

Na početku homilije prof. Tadić donio je kratki presjek važnih događaja za Rudu te je također prikazao kratki životopis sv. Martina, istaknuvši pritom kako povijest Rude nije moguće tumačiti bez svetog Martina i pobožnosti prema njemu koju su mještani njegovali u svojoj svakodnevnici. „Da su postojale video kamere kada je sagrađena prva kuća u Rudi i da je netko od tada pa do danas sve snimao što se događalo i kako se život odvijao u Rudi, imali bismo prigodu vidjeti lica naših davnih predaka i vidjeti kakvi su izgledali i što su radili. To bi bilo lijepo i dragocjeno. Vidjeli bismo s kojim su žarom gradili najprije onu malu crkvicu, a onda i ovaj Božji hram. Sigurno bismo vidjeli njihova lica i u onoj maloj crkvici sv. Martina na groblju kao i mnoga lica u ovom Božjem hramu, jer su redovito dolazili i u jedan i u drugi hram. Koliko je bilo krštenja, koliko svetih pričesti, koliko vjenčanja, koliko sprovoda! Koliko dolazaka u malu crkvicu i u ovaj Božji hram i koliko proslava svetoga Martina! Koliko molitava u obiteljima, koliko krunica, koliko Očenaša i Zdravo Marija i Slava Ocu, koliko se puta moglo čuti vjerovanje, ne samo u maloj crkvici i u ovoj crkvi nego i u našim domovima i na njivama! Tko će izbrojiti koliko je ljudi dobilo ime Martin upravo po svecu kojega slavimo – sv. Martinu, zaštitniku Rude. Taj svetac utisnut je u povijest ove župe i čuvao je ono najdragocjenije što imamo, a to su duše i duh naših predaka, ali i nas samih“, istaknuo je don Ivan.

Prošlost Rude obilježena je mnogim teškim događajima, a posebno je u njenu memoriju utisnut krvavi dan 28. ožujka 1944., kada je ubijeno mnoštvo nevinih ljudi. No ni takva stradanja nisu mogla ubiti vjeru i dušu Ruđana. „A da nisu ubili dušu, to pokazuje i dokazuje naša nazočnost danas u ovom Božjem hramu. Ovim slavljenjem sv. Martina i redovitim dolaskom u ovaj Božji hram pokazujemo i dokazujemo da vjera u Boga u našoj Rudi nije samo ono što su naši pradjedovi živjeli, nego i ono što mi živimo. Svojim dolaskom u ovaj Božji hram pridružili smo se toj stoljetnoj povorci Ruđana koji kleče i mole se Bogu baš onako kako su to činili naši pradjedovi, koji se, nadamo se, vesele u nebu što nisu uzalud gradili ovaj Božji hram, jer ga mi ne napuštamo niti ga zapuštamo. Mi to činimo zato što volimo Boga“ naglasio je prof. Tadić zaključivši svoju homiliju pozivom vjernicima da povijesnu vezu između sv. Martina i Rude, koja se očituje u vjernosti Bogu i svetim životom, još snažnije učvršćuju i svjedoče i danas kako bi se u budućnosti zajedno mogli radovati sa svojim precima kod Boga u kraljevstvu nebeskom. „A da bi se to dogodilo treba nam ulaznica koja se ne može kupiti, nego je treba svetim životom ispisati i potpisati.“

Svečano euharistijsko slavlje svojim pjevanjem uzveličao je mješoviti zbor župe sv. Martina iz Rude, a proslava je završena popodnevnom svetom misom s blagoslovom djece koju je predvodio župnik don Marin Matijaca.