Već tradicionalno uoči blagdana Male Gospe 7. rujna, u Lurdsko svetište Vepric, Blaženoj Djevici Mariji hodočaste deseci tisuća vjernika iz svih krajeva Splitsko-makarske nadbiskupije, Makarskog primorja, Neretvanske i Imotske krajine, susjednih otoka, Bosne i Hercegovine, ali i cijele Hrvatske. Proslava rođendana Gospodinove i naše duhovne Majke započela je u rano jutro kada su, u ovo marijansko svetište podno Biokova, pristigli prvi vjernici, mnogi od njih nakon cjelonoćnog hoda. Svi oni su za vrijeme jutarnjih misa mogli pristupiti sakramentu pomirenja. Poslijepodnevno slavlje započelo je križnim putem i molitvom krunice, a središnje euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. U koncelebraciji su bili upravitelj svetišta don Mijo Šurlin, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović te pedesetak svećenika.

Nadbiskup je u središte svoje homilije stavio šutnju, ne kao nijemost već kao govor srca i zajednički jezik svim hodočasnicima različitih jezika i nacija koji kroče u prostor svetišta. “Ovdje u šutnji osluškujemo Majku Riječi Božje i Utjelovljenu Riječ, Isusa Krista. Kako reče jedan duhovni pisac, šutnja je, doista, kanal kroz koji nam Gospodin daruje svoju milost, koja nas oslobađa od vanjske uvjetovanosti, osvjetljava naše tame, tumači događaje, pročišćava srce i usmjeruje nas prema Bogu i bližnjemu“, kazao je nadbiskup i pojasno kako je svima nama koji živimo površno, nesvjesno i stresno u raskoraku sa životom, odbjegla i udaljena srca od Gospodina, potrebno, u sabranoj šutnji, otvoriti svoje ranjeno srce i bolnu dušu pogledu Majke Marije kako bi preporođeni i ojačani mogli biti blagoslov u svojoj sredini. Istaknuo je kako je Majka Marija najbolja učenica i učiteljica slušanja Riječi Božje, koju je ona pohranjivala, i o njoj razmišljala u tišini svoga srca te da je i nama potrebna tišina srca u susretu s Riječi Božjom. „Majka Marija želi svoje iskustvo podijeliti sa  svojom duhovnom djecom i povesti nas svome Sinu. Ona nas, svoju duhovnu djecu, uči ovom materinjem jeziku milosne šutnje, u kojoj nam Riječ Božja progovara, šutnje u kojoj i mi Bogu dajemo svoju riječ. Materinski jezik šutnje povezuje nas s Bogom, izvorom života, a tim istim jezikom potrebno je govoriti i čuti svoje bližnje, bližnje u braku, obitelji, Crkvi, društvu, da i oni dođu do riječi. Umijećem šutnje i govorom srca, rađaju se odnosi ljepote i sklada, postajemo blagoslov i radost drugima, a drugi nama“.

Spominjući govor srca, nadbiskup je primijetio da nam je srce često kameno, bezosjećajno i ranjivo, a u srcu je čitav čovjek. „Već je prorok Ezekiel vapio za srcem od mesa, srcem novoga duha. Srce, a ne usne nas približava Bogu i bližnjemu. Opasno je čuti Izaijine riječi na koje Isus podsjeća farizeje: 'Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene' (Mk 7, 6-7). U srcu se rađa i ljubi istina, izviru plemenite nakane, bira život i Bog nam progovara. Samo pročišćeno srce osjetljivo je za pravednost, solidarnost, iskrenost, povjerenje, pomirenje, ljubav. Srce, a ne samo usne, put je našega ulaska u Obećanu zemlju braka, obitelji, društva. Život bez srca pretvara ljude u robote, dom u skladište, osobe u brojke. Bez srca sve nam je dosadno i teško, a srcem i teško postaje prihvatljivo. Novo, pročišćeno srce sposobno je priznati svoje pogreške, vidjeti svoje mane i uočiti vrline drugih, drugima oprostiti jer i nama je Bog u svojoj milosrdnoj ljubavi oprostio“. Nadbiskup je homiliju završio molitvom: „Majko Riječi Božje koja si pohranjivala Božju Riječ u tišini svoga srca i o njoj razmišljala, nauči i nas, svoju duhovnu djecu, razgovarati tim materinjim jezikom u našoj obitelji, školi i društvu. Mala Gospe, pomozi nam da milosna šutnja i govor srca bude poticaj za našu svakodnevnu osobnu i obiteljsku molitvu! I poticaj za one male, ali plodne i životvorne riječi: oprosti, hvala, molim. Majko, neka Tvoje tjelesno rođenje, koje radosno slavimo u našem domu i Domovini, bude svima nama izvor ohrabrenja i duhovnog preporođenja“.

Nakon misnog slavlja uslijedila je veličanstvena marijanska procesija u kojoj je rijeka vjernika s upaljenim svijećama pjevala marijanske pjesme i upućivala svoje prošnje Mariji. Misno slavlje završilo je okupljanjem vjernika pred vepričkom špiljom, gdje im je nadbiskup udijelio svoj blagoslov.