U srijedu, 15. srpnja na blagdan Presvetog Otkupitelja, zaštitnika Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, u crkvi Sv. Franje u Imotskom mons. Marin Barišić, nadbiskup i metropolit splitsko-makarski, služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Bruna Pezu koji je iznenada preminuo u Živogošću u ponedjeljak, 13. srpnja u 67. godini života, 50. redovništva i 42. svećeništva.

U koncelebraciji su bili provincijal fra Joško Kodžoman, imotski gvardijan i župnik fra Kristian Stipanović i 117 svećenika.
Rodbina, vjernici, časne sestre, profesori i učenici Franjevačke klasične gimnazije u Sinju s pravom javnosti, župljani Prološca i osobni prijatelji došli su se oprostiti od fra Bruna. Pjevanje je predvodio župni zbor Imotskog pod ravnanjem Anđelka Nikolića Đule, a na orguljama je pratila s. Sofija Vuković. Sprovodne obrede, nakon završetka mise zadušnice, na groblju Gospe od Anđela u Imotskom prevodio je fra gvardijan fra Kristian Stipanović.

U trenutku oproštaja od pok. fra Bruna nadbiskup Barišić izrazio je ljudsku i kršćansku sućut provincijalu fra Jošku Kodžomanu, braći svećenicima i franjevcima, bogoslovima, sjemeništarcima, časnim sestrama, mještanima Prološca, profesorima i učenicima Franjevačke klasične gimnazije u Sinju, župljanima župa u kojima je fra Bruno pomagao, rodbini i prijateljima. Naglasio je kako se ljudski život sastoji od godina i jubileja kao i od preseljenja koji je neizbježan u našem životu. "Danas, kada slavimo blagdan Presvetog Otkupitelja, opraštamo se od fra Bruna i upravo tom Otkupitelju izručujemo smrt i život našega brata. Svi događaji našega života slijevaju se u događaj prijelaza. Vjerujem da je put našega subrata bio usmjeren prema tom prijelazu i susretu s Otkupiteljem", kazao je nadbiskup i dodao kako je prijelaz najuzvišeniji događaj u našem ljudskom životu jer nam otvara pitanje 'kakav će biti naš susret s Ocem?', a to je vrlo važno. Govoreći o prijelazu, spomenuo je molitvu naših djedova i baka koji su molili za blaženu i dobru smrt u smislu da budemo oslobođeni od nagle i nepripravne smrti. "Franjevci naše Provincije slave danas svoga zaštitnika - Presvetog Otkupitelja, a Crkva slavi sv. Bonaventuru, franjevca i biskupa, koji je kazao kako je Isus put i vrata, te ljestve i dizalo. Isus je prijelaz iz smrti u život i taj prijelaz želi podijeliti s nama. To nije mogućnost ljudskog mišljenja nego Božje milosti, to nije mogućnost ljudskog uma nego molitve, nije mogućnost čovjeka nego Boga". Na kraju propovijedi mons. Barišić je naglasio kako je fra Bruno kao svećenik i franjevac svjedočio za Krista osobito na Franjevačkoj gimnaziji kao i župama u kojima je pomagao. Zahvalio mu je na svjedočenju ne samo u ime Provincije nego i u ime Splitsko-makarske nadbiskupije zaželjevši fra Brunu da doživi prijelaz i susret sa svojim Otkupiteljem.

Oproštajne riječi uputio je i provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman istaknuvši kako je iznenadna vijest o smrti i skončanju fra Bruna Peze, odjeknula poput snažnog groma, ostavivši sve u nevjerici, grču, tuzi i boli. "S vjerom u ponovni susret s njim kod Gospodina, i s molitvom na usnama za spokoj njegove plemenite duše, možemo se lakše oprostiti od našeg dragog fra Bruna i u ovom tužnom trenutku zahvaliti mu na svemu dobrom što je učinio i rekao, a toga je u njegovom životu bilo puno".  Naglasio je kako nije bio od velikih riječi, ali svi koji su ga poznavali, mogu posvjedočiti da je njegov govor imao sadržaj, riječi važnost i težinu. Potom je uslijedilo čitanje životopisa fra Bruna Peze, svećenika-redovnika Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja,  koji je rođen 23. studenoga 1948. u župi Proložac pokraj Imotskog, od roditelja, oca Vinka i majke Ive r. Tolić. Svete je sakramente primio u rodnoj župi, gdje je pohađao i završio osnovu školu u razdoblju od 1955. do 1963. godine. Nakon završene osnovne škole upisuje se u Franjevačko sjemenište u Sinju, gdje od 1964. do 1969. pohađa Franjevačku klasičnu gimnaziju.

Nakon mature upisuje filozofsko-teološki studij, koji pohađa u Dubrovniku i Makarskoj u razdoblju od 1969. do 1973. Diplomirao je 1975. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.  U franjevački novicijat na Visovcu stupio je 9. srpnja 1965. Doživotne zavjete položio je 17. rujna 1971. u Italiji na La Verni. Red đakonata primio je 1. srpnja 1973. u Sinju, a za svećenika je zaređen u Imotskom po rukama msgr. Frane Franića, dana 29. lipnja 1974. Mladu misu proslavio je 21. srpnja iste godine u rodnoj župi sv. Mihovila u Prološcu.

Kao mladomisnik vršio je na godinu dana službu katehete i župnog vikara u župi Gospe od Zdravlja u Splitu na Dobrome.
Potom ga je, kao nadarenog studenta, Uprava Provincije poslala na studij klasičnih jezika u Rim. U Rimu je, 19. lipnja 1978., na papinskom Sveučilištu Salesiana, položio magisterij, a doktorirao je 23. listopada 1980., iz kršćanske i klasične književnosti na temu: O životu i djelu Jakova Bunića, i postigao titulu doktora klasične filologije.

Od školske godine 1980./1981., fra Bruno je do 2013., pune 33 godine, predavao klasične jezike na Franjevačkoj gimnaziji u Sinju s pravom javnosti.

U međuvremenu je od školske godine 1982./1983. do 1984./1985. bio je i ravnatelj Gimnazije. Nakon umirovljenja u rujnu 2013. godine, fra Bruno je još neko vrijeme ostao u samostanu Čudotvorne Gospe Sinjske, gdje je proveo glavninu svoga života, da bi potom preuzeo pastoralnu službu župnog vikara u župi sv. Luke u Podbablju s rezidencijom u samostanu sv. Franje u Imotskom.
Uz odgojno-obrazovnu djelatnost vršio je različite službe koje mu je povjerila Provincija; bio je član Vijeća za odgoj i obrazovanje, definitor, član Svećeničkoga vijeća Splitsko-makarske nadbiskupije,  provincijski Tajnik za Odgoj i obrazovanje, član i Predsjednik Komisije za pravdu i mir, član Komisije za teološku i pastoralnu izobrazbu, član Komisije za trajnu franjevačku formaciju, voditelj Trajne formacije, član Vijeća za formaciju i studij.

Pisao je i objavljivao svoje članke i radove u mnogim zbornicima, časopisima, u provincijskom Zborniku Kačić, te brojnim župnim listovima.Poseban opus njegovog spisateljskog stvaranja i znanstvenog istraživanja, predstavljaju radovi na polju mariologije, marijanskog štovanja napose u vjerničkoj tradiciji hrvatskog naroda, te misli i nastupnim govorima njegovih istaknutih pojedinaca. Tu opčinjenost fenomenom i kultom Blažene Djevice Marije i naglašeni interes za marijansko-marijološku tematiku, treba tražiti u činjenici da je fra Bruno desetljeća svoga života proveo u marijanskim središtima u kojima se i osobno osvjedočio u važnost i ulogu BDM u životu njezinih vjernih štovatelja. U svojoj svećeničkoj gorljivosti i nastojanjima oko dobrobiti kršćanskih vjernika, znao je svom svećeničkom i redovničkom životu dati pravo usmjerenje, a svom istraživačkom radu odrediti prave naglaske i izabrati zahvalne teme.

U ime Franjevačke klasične gimnazije u Sinju, u ime svih djelatnika i učenika od pokojnika se oprostio prigodnim riječima fra Josip Grbavac, ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije. Istaknuo je kako je fra Bruno trideset i tri godine izgarao kao marljivi profesor klasičnih jezika i kako je kao odgovoran predavač i pedagog stjecao poštovanje svojih učenika i redovničke braće koji su s njim dijelili teškoće i odgovornost za rad u školi i zavodu u kojemu se odgajala budućnost Provincije.

Uslijedile su oproštajne riječi fra Jakova Udovičića, kolege i fra Nedjeljka Čarapića, župnika župe sv. Luke u Podbablju. Na kraju u ime fratara koji žive u samostanu i samostanskom okružju, u ime svećenika Imotskog dekanata, u ime časnih sestara te u ime vjernika imotske župe od fra Bruna oprostio se gvardijan fra Kristijan Stipanović.

Među mnogobrojnim brzojavima pristiglim u znak sućuti povodom smrti fra Bruna Peze bi je i brzojav fra Andrije Bilokapića, provincijala Franjevačke provincije Sv. Jeronima - Zadar.