U ponedjeljak 6. srpnja u župi sv. Jure u Žeževici na posljednji počinak ispraćen je don Josip Čorić, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije. Misu zadušnicu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s dubrovačkim biskupom mons. Matom Uzinićem, don Miroslavom Vidovićem generalnim vikarom i don Nediljkom Antom Ančićem pastoralnim vikarom Splitsko makarske nadbiskupije, župnikom župe Žeževica don Mladenom  Ivišićem i izaslanikom uzoritog kardinala Vinka Puljića dr. Franjom Topićem, predsjednikom HKD Napredak koji je zastupao i KBF u Sarajevu. Od pokojnika oprostili su se bogoslovi, redovnici i redovnice, obitelj, prijatelji i župljani rodne mu župe, mnogobrojni župljani župa u kojima je služio i više od 150 svećenika.

"Don Josip nas je svojim životom i smrću sve okupio ovdje na mjestu gdje je sve započelo. Ovdje u ovoj crkvi sv. Jure, don Josip je kršten, ušao je u zajedništvo Kristove Crkve. S ovog brijega gledao je ove horizonte, odavde se uputio dodirnuti ih i otkrivati u snazi svoga poziva  koji mu je Gospodin udijelio", kazao je na početku propovijedi nadbiskup Barišić. Podsjetio je kako je don Josip bio dinamičan, brz i kako ga je  u tome bilo teško pratiti. "Bio je otvoren, direktan, spontan, iskren, znao je cijeniti male geste, iskazivati dobrotu. Važne su mu bile male stvari, koje su onda činile velike stvari i mijenjale raspoloženja, odnose, utvrđivalo ljude u humanosti, dobroti, vjeri. Imao je i srce". Nadbiskup je u nastavku posebno naglasio  osjetljivost don Josipa za mlade za koje se žrtvovao, pratio ih i duhovno i materijalno. "U ona teška vremena u različitim župama i situacijama susretao se sa uskom krutom ideologijom, diktaturom komunističkog ateizma. Nije se mirio i imao je hrabrosti suprotstaviti se. Pokušao je širiti taj prostor uskogrudnosti duhovno otvarajući nove horizonte. Izlagao se često poteškoćama, ali je bio ponosan da može trpjeti za pravu stvar ". Bio je prepoznatljiv po svojoj izrazitoj ljubavi prema obitelji, posebno mladim obiteljima koje je volio, jer je vidio da je zdrava obitelj temelj svega i čitav njegov pastoral bio je u pomaganju obitelji na različite načine. Nadbiskup je nadalje naglasio kako je don Josip imao hrabrost da se ne zatvori u sakristiju nego da svojom osebujnom prodornošću dolazi do neobičnih, odbačenih, čak i do onih rubnih pojedinaca  s obzirom na Crkvu i vjeru. Kazao je kako su njegovi stavovi, načela, ponekad, gledajući ih sa strane kako su bili tvrdi, oštri, noi kako je ipak i usprkos svemu bio dosljedan sa sobom i u odnosima prema drugima. Spomenuo je kako je u polemike  ulazio ne radi interesa ili vrijeđanja . i kako mu je motiv bila samo istina. "Zastupajući ovakve stavove suparnika, sugovornika  nikada nije želio poniziti a najmanje  povrijediti, jer  razlikovao je mišljenja i stavove od čovjeka . To je bilo ljudski veliko i kršćanski svjedočki . Nije mogao biti miran u svom nemirnom duhu sa društvenim pojavama . Ulazio je u polemike, pisao je , polemizirao. Nikad se nije htio pomiriti s time. Kolege su ga rado imale u društvima  za razgovore, jer za njega je svaka tema ozbiljna i zavrjeđivala vrijeme i pažnju.  Opraštajući se od don Josipa i ocrtavajući ga kao čovjeka  i svećenika kojemu je Gospodin udijelio poziv  nadbiskup se poslužio riječima sv. Pavla kojega je pokojnik često spominjao  "dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao, stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin ....".

Na kraju  propovijedi nadbiskup je poželio da mu Gospodin  poslije njegove trke i boja  udijeli svoju nagradu na nebesima.

Na kraju misnoga slavlja pastoralni vikar don Nediljko Ante Ančić ukratko je prikazao život i rad pokojnika.

Don Josip Čorić rođen je 31. ožujka 1941. u župi Žeževica. Njegovi roditelji, otac pok. Milan i majka pok. Mare, imali su pet sinova. Obitelj je živjela kršćanski i odgajala svoju djecu u živoj vjeri i pouzdanju u Boga. Josip je bio treći po starosti. Kao dječaka  privlačilo ga je služenje kod oltara pa je bio ministrant svojemu župniku don Slavku Kadiću. Zacijelo je Bog već tada u njegovo srce posijao klicu duhovnog zvanja.

Prva četiri razreda osnovne škole završio je u rodnom mjestu Žeževici, a potom je od petog do osmog razreda pohađao školu dijelom u Šestanovcu a dijelom u Splitu. Po završetku osmogodišnjeg školovanja javlja se u Nadbiskupsko sjemenište u Splitu i želi postati svećenik.

Onih je godina komunistički režim vršio represiju protiv Katoličke Crkve u Hrvatskoj. Dao je zatvoriti sjemenište i nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju u Splitu, a njihove zgrade privremeno je oduzeo. Splitski biskup dr. Frane Franić  morao je svoje sjemeništarce i bogoslove slati u druga sjemeništa i bogoslovije. Tako je Josip Čorić poslan u Zadar gdje je 1959. završio Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju i položio ispit zrelosti.

Vojni rok u trajanju od dvije godine odslužio je u Kičevu na zapadu Makedonije. Tadašnje vlasti su svećeničke kandidate namjerno slale daleko od rodnog kraja u pojedine vojarne koje su slovile kao kažnjeničke.

Nakon povratka iz vojske nastavlja duhovnu formaciju u Zagrebačkoj bogosloviji te na tamošnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu upisuje filozofsko-teološki studij. Na kraju pete godine studija 29. lipnja 1966. u Splitu je (s još trojicom kolega đakona) zaređen za svećenika. Mladu misu je slavio  16. srpnja iste godine u rodnoj župi. Kao mladomisnik imenovan je upraviteljem župe Medov Dolac gdje ostaje tri godine te istodobno završava šestu pastoralnu godinu i diplomira na KBF- u Zagrebu u lipnju 1967. godine.

Nakon trogodišnje službe u svojoj prvoj župi premješten je i imenovan upraviteljem župe Kraljice mira u Makarskoj, a nekom vrijeme i ekskurzorom župe Makar-Kotišina.

Zbog pastoralnih potreba nadbiskup Franić šalje don Josipa 1977. u Rim na poslijediplomski studij pastoralne teologije. Stanovao je u Hrvatskom zavodu sv. Jerolima i posjećivao predavanja na Papinskom učilištu Lateran te u Institutu Ivan Pavo II. za studije o braku i obitelji. Licencijat je postigao  1979. a doktorirao je 1983. o temi "Laički apostolat u Hrvatskoj od 1945. do 1965.€ť
Vrativši se u Hrvatsku, preuzima službu župnika župe Kaštel Stari. Osim redovitog pastoralnog rada u dekretu imenovanja stavlja mu se na srce  da primijeni iskustva i spoznaje koje je stekao u Rimu osobito u "katehizaciji srednjoškolaca i  visokoškolske mladeži upotrebljavajući pritom i suvremene načine okupljanja mladih€ť.

Godine 1991.  premješten je u Split i imenovan sužupnikom u katedralnoj župi Uznesenja Bl. Dj. Marije te se mogao više posvetiti djelovanju u nadbiskupijskim pastoralnim tijelima i programima. Počinje predavati predmete iz pastoralne teologije najprije od 1993. na Teološko-katehetskom institutu, a potom od 1995.  i na Teologiji u Splitu današnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Tih godina su se počeli javljati prvi predznaci njegovih zdravstvenih teškoća pa je razriješen službe sužupnika u katedrali, a više se posvetio profesorskoj službi i radu sa studentima.

Don Josip je osobito bio angažiran u aktivnostima Nadbiskupijskog pastoralnog vijeća te u vijećima i uredima za pastoral braka i obitelji čiji je voditelj bio u više mandata i u njima aktivno djelovao sve do svojega umirovljenja. Animirao je i poticao rad predbračnih pouka, bračnih susreta i bračnih vikenda, sudjelovao na brojnim stručnim skupovima iz toga područja u Hrvatskoj i u inozemstvu. Mnogi njegovi suradnici iz tih udruga pamte ga kao vrlo temperamentnog, zauzetog komunikativnog i društvenog svećenika koji se zdušno posvetio kršćanskom odgoju,teološkoj i duhovnoj formaciji naših vjernika laika.

Don Josip je bio jedan od desetak splitsko-makarskih svećenika koje je nadbiskup mons. Marin Barišić opunomoćio da  u župama podjeljuju sakrament Sv. potvrde. On je tu službu krizmatelja revno obavljao. Dobitnik je nagrade Splitsko-dalmatinske županije za životno djelo za godinu 2008.

Prije dvije godine zbog uznapredovale bolesti stavljen je u stanje mira. Od tada mu se zdravlje sve više pogoršavalo. Bila mu je potrebna  trajna njega i pomoć. U nekoliko navrata morao se liječiti  u bolnici, ali najveći je dio provodio je u Svećeničkom domu u Splitu. Svima onima koji su se u toj posljednjoj fazi njegova životnog putovanja na različite načine o njemu brinuli, njegovali ga, pomagali mu, posjećivali ga i duhovno ga krijepili  neka je od srca hvala, osobito njegovu bratu Miru. Preminuo je 4. srpnja u Obiteljskom domu za starije osobe Cor bonum u Podstrani.

Gospodin Isus Krist koji ga pozvao i postavio u svoju službu naviještanja Evanđelja, posvećivanja vjernika i upravljanja zajednicom neka ga sada primi k sebi u svoj mir i daruje mu život vječni u nebu.

Oproštajne riječi u ime djelatnika Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu uputio je don Alojzije Čondić , u ime subraće svećenika iz Žeževice, fra Kruno Bekavac, a u ime vjernika župa na kojima je pokojnik djelovao Marko Bralić.
Oproštaj od don Josipa Čorića završio je kako je testamentom pokojnik poželio himnom "Lijepa naša domovino" i pjesmom " Zdravo Djevo" koje je u zajedništvu s prisutnima otpjevao župni zbor crkve sv. Jure.