U utorak, 23. travnja 2012., na gradskom groblju 'Lovrinac' u Splitu, pokopani su posmrtni ostaci franjevca-svećenika fra Augustina Vlašića, člana franjevačke provincije Svetog Jeronima sa sjedištem u Zadru. Sprovodno bogoslužje predvodio je fra Andrija Bilokapić, provincijal spomenute Provincije, uz nazočnost brojne subraće franjevaca - njih oko četrdeset - te dijecezanskih svećenika, časnih sestara, brojne rodbine i vjernika.

«U svojoj izrazito pobožnoj katoličkoj obitelji, fra Augustin je naučio Boga zvati Ocem i u duhu Kristova evanđelja tako je djelovao u svojem redovničkom i svećeničkom poslanju», naglasio je fra Andrija u svojoj riječi o pokojniku. Nakon sprovodnog obreda, slavljena je sv. Misa u franjevačkoj crkvi na Poljudu, koju je predslavio Splitsko-Makarski nadbiskup, mons. Marin Barišić. U svojoj prigodnoj homiliji istaknuo je pokojnikovu usmjerenost Božjoj spasiteljskoj vertikali iz zadanosti čovjekova rađanja i čovjekova umiranja. Od prispjelih izraza sućuti, o pokojniku je posebno dirljivo napisao fra Josip Sopta, donedavni provincijal, istaknuvši pokojnikovu predanost u redovničkim i svećeničkim dužnostima, njegovu osjetljivu umjetničku dušu, te iznad svega pokojnikovo strpljivo nošenje skoro četverogodišnje uzetosti zbog moždanog udara. Na kraju misnoga slavlja u crkvi, ispunjenoj doista brojnom rodbinom i prijateljima, gvardijan samostana na Poljudu, fra Tomislav Batinić, ocrtao je nazočnima pokojnikov životni put, što ga ovdje prenosimo.
Fra Augustin je rođen 23.01.1937. u Sovićima, općina Grude u Hercegovini, kao četvrto  od desetero djece oca Jakova i majke Matije rođene Vlašić. Godine 1954. završio je osnovnu (osmogodišnju) školu u rodnome mjestu Sovićima, i iste godine započeo srednju klasičnu gimnaziju u biskupskom sjemeništu u Zadru kao kandidat Franjevačke Provincije Svetog Jeronima sa sjedištem u Zadru. Godine 1956. fra Augustin je započeo novicijat na Košijunu, a nakon završene godine novicijata, naime godine 1957., nastavio je srednju klasičnu gimnaziju u Pazinu. Godine 1958. pozvan je u vojsku. Završivši vojni rok (Ohrid, Niš i Prokuplje), u Pazinu je godine 1962. završio srednju školu i upisao teološki studij u Zadru, koji je i završio u Zadru godine 1967. Svećeničko ređenje  primio je u Zadru  09.07.1967., u katedrali Svete Stošije, a svoju Mladu misu proslavio je 6. kolovoza iste godine u svojim rodnim Sovićima.
Nakon svećeničkog ređenja, fra Augustin je svoju redovničku i svećeničku službu započeo u Kotoru kao župni vikar župe Svetog Matije u Dobroti (1967.-1969.), potom  kratko u Kraju na Pašmanu, a nakon toga kao župnik i gvardijan na Kuni (1970.-1976.). Od 1976. do 1980. fra Augustin živi i djeluje u Njemačkoj, prvo s željom da nauči njemački jezik, potom kao kapelan na njemačkoj župi u Nentershausenu (Westerwald)  i kao župni vikar u župi St.Marien u Wiesbaden-u. Od godine 1982. do 1988. fra Augustin opet djeluje u Domovini, gdje mu je dodijeljena služba župnika i gvardijana samostana u Rožatu (Dubrovnik). U godinama od 1988. do1996. fra Augustin ponovno djeluje u Njemačkoj, gdje vodi Katoličku Misiju u Wiesbadenu. Nakon još jednog (konačnog) povratka iz Njemačke, fra Augustin je kao poglavar i župnik djelovao u Trogiru (1996.- 2000.), u Hvaru (2000.-2006.), u Kamporu na Rabu (2006.-2008.) i u Crikvenici (2008.-2009.). U svojem svekolikom poglavarskom i pastoralnom radu pokazivao je i ozbiljnost  i zauzetost, te je svagdje ostavio značajna traga.  Uz rečeno, valja spomenuti da je fra Augustin  u dva navrata vršio službu definitora u Upravi svoje franjevačke  Provincije (1973.-1976. i 1985.-1988.).
Prije Božića godine 2008. fra Augustina je na službi u Crikvenici zatekla teška bolest moždanog udara. Nakon liječenja u Varaždinskim toplicama, od proljeća 2009. boravi u našem samostanu na Poljudu, gdje mu je bila pružana dolična medicinska njega. Usprkos trajnoj njezi, njegovo stanje nije  krenulo na bolje, te je u nedjelju, 22. travnja, nastupila fizička smrt. Svoju više nego trogodišnju uzetost fra Augustin je strpljivo nosio. O  podnošenju uzetosti - potpune ovisnosti o pomoći drugih - svjedoče i vrijedne njegovateljice, od kojih i posljednje, gospođe Mira i Željka. Tako se nakon tihog i u isti mah dinamičnog služenja na njivi Gospodnjoj završio jedan kalvarijski hod, ucjepljen u Kristovu Kalvariju. Isusov i naš nebeski Otac neka fra Augustinu udijeli boravak u vječnom nebu svojih spašenika.