Dom za starije i nemoćne osobe Lovret u Splitu obilježio je 50. obljetnicu svoga postojanja svečanom akademijom u četvrtak 3. studenoga u ispunjenoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. Programu su nazočili brojni korisnici i djelatnici Doma, volonteri i prijatelji te predstavnici Splitsko-makarske nadbiskupije, Splitsko-dalmatinske županije, grada Splita i drugih javnih-kulturnih ustanova. Nakon kratke meditacije kroz riječ, glazbu i sliku naslovljene "Blagoslov jednog starca", nazočne je na samom početku pozdravila ravnateljica Doma s. Mirja Tabak. Kroz kratki presjek povijesti Doma ravnateljica je zahvalila svima koji su svoju ljubav, plemenitost i dobrotu na bilo koji način darivali starijim i nemoćnim osobama u Domu Lovret kao i onima koji su tu pomoć omogućili potrebitima u njihovu domu.

Gradnja Doma Lovret započela je 1959. godine kada su državne vlasti donijele odluku da se na oduzetom zemljištu uz sam samostan sagradi starački dom. Gradnja je trajala dvije godine, a Dom je otvoren 22. listopada 1964. godine. Prve korisnice Doma bile su 54 starice, koje su do tada bile smještene u nacionaliziranom dijelu samostana sestara milosrdnica u Bribirskoj ulici br. 6. Uz velike teškoće, nakon više uzastopnih molbi državnim vlastima, Školske sestre franjevke dobile su odobrenje da mogu zaposliti nekoliko sestara u novosagrađenom Domu. Neke od prvih 11 sestara (5 Školskih sestara franjevki i 6 sestara Služavki Malog Isusa) odradile su u Domu cijeli svoj radni vijek. "U jednom te istom Duhu, te žrtvi i molitvi ove su dvije naše redovničke zajednice punih 50 godina zasigurno u svoj rad ugrađivale, i na druge prenosile, ono nešto što je Dom Lovret činilo posebnim, a to je pristup nemoćnom čovjeku prema mjerilu Evanđelja: 'Što učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste' (Mt 25,45)", kazala je ravnateljica Tabak te nastavila: "Osamostaljenjem Hrvatske i zakonom o povratu Crkvi oduzete imovine, Školske sestre franjevke 1994. godine kao naknadu za oduzetu imovinu dobivaju u trajno vlasništvo Dom Lovret." Iako je vrijednost oduzetoga sestrama bila znano veća od vrijednosti Doma, sestre svjesne teškog stanja novonastale hrvatske države, koja je još bila i dijelom okupirana, dale su Ministarstvu rada i socijalne skrbi objekt za djelatnost u socijalno skrbi bez najma. Slijedom tako sklopljenog ugovora Ministarstvo, a od 2002. godine Splitsko-dalmatinska županija, kao osnivač, ulagali su financijska sredstva u postupnu obnovu zgrade u svrhu razvoja djelatnosti. Veliku ulogu u obnovi objekta, kao i u predstavljanju Doma i vođenju same ustanove imala je donedavna ravnateljica s. Ljiljana Todorić koja je tu službu obnašala 17 godina. Socijalnu skrb za starije i nemoćne proširila je i kroz osnivanje Udruge Lovret i otvaranje Centra Matošić. U Domu Lovret, nakon kategorizacije, na smještaju je 107 korisnika od kojih je većina teže pokretnih i nepokretnih; pedesetak je korisnika u vanjskoj njezi, a na oko 80 adresa dostavlja se ručak iz domske kuhinje. U unutarnjoj i vanjskoj djelatnosti Doma zaposlena su 72 djelatnika koji svi zajedno, u neprekinutom lancu brižno skrbe o korisnicima. U nemogućnosti da se udovolji brojnim zahtjevima za smještajem 1995. godine pri Domu je otvorena služba "Pomoć i njega u kući", kazala je ravnateljica Tabak zahvalivši osobno svima koji su utkali svoj život i rad u život i rad Doma Lovret.

O Domu duhovno skrbe i svećenici (prijašnji i sadašnji duhovnik don Pavao Medić) pod vodstvom splitsko-makarskoga nadbiskupa Marina Barišića koji se tom prigodom obratio nazočnima. "Ovaj dan i ovaj jubilej doživljavam kao trodnevlje duhovnih vježbi koje su započele svetkovinom Svih Svetih, nastavile se Dušnim danom i završavaju ovom proslavom 50. obljetnice Doma Lovret", kazao je nadbiskup dodavši da Dom Lovret ima duboke korijene u kršćanskom nadahnuću. "Iako bi prirodno bilo da svi svoj životni vijek provedu u obiteljskom domu, stil života to uvelike otežava. Stoga, se nadam da u ovom domu, i djelatnici i korisnici, osjećaju obiteljsko ozračje", kazao je mons. Barišić te nastavio: "Nadbiskupija, županija, grad, socijalne, zdravstvene i kulturne ustanove zajedno čine jedan dom u kojemu ne dopuštaju da osoba bude obezvrijeđena i da čovjek bude vrjednovan po zdravlju, mladosti, uspješnosti i korisnosti." Svoj je govor zaključio slikom rađanja i zalaska sunca usporedivši je s rađanjem i zalaskom ljudskoga života, koji ima izvor i utok u Očevu domu. "Sunce se rađa, penje do punine i onda se spušta do zalaska, koji znaju biti najljepši. Ono utone da bi sutra ponovno negdje svanulo", kazao je nadbiskup. Riječ pozdrava i zahvale uputio je i župan Ante Sanader te splitski dogradonačelnik Jure Šundov. Ustvrdili su da bi se trebali izgraditi novi domovi za starije i nemoćne jer, nažalost, nema mjesta u postojećim, ali i da se sve manje djece rađa. Naglasili su da je ova proslava svima poticaj za osobno propitivanje o skrbi i zauzetosti za starije i nemoćne. Proslavi je nazočila provincijalna predstojnica sestara Služavki Malog Isusa s. Sandra Midenjak i provincijalna predstojnica Školskih sestara franjevki s. Leonka Bošnjak-Čovo, ravnatelj KBC Split dr. Dujomir Marasović i brojni ravnatelji domova za starije i nemoćne, centara za socijalnu skrb i rehabilitaciju, ravnatelji osnovnih i srednjih škola, predsjednici i članovi udruga i klubova te tvrtki s kojima Dom surađuje. Program, koji je vodio bogoslov Vedran Torić, bio je obogaćen scenskim izvedbama, pjesmom i plesom kulturno-umjetničkih skupina i pojedinaca, a nazočni su mogli razgledati i izložbu fotografija o djelovanju Doma te radove korisnika u sklopu radno-okupacione terapije. Proslava će završiti euharistijskim slavljem u petak 4. studenoga u 16 sati u kapeli Doma Lovret u Splitu.