"Svetkovina Svih svetih i Dušni dan povod je osobite zahvalnosti i sjećanja na naše drage pokojne, i očitovanja pijeteta i pažnje prema njima i mjestu njihova počivališta. Kršćanski i ljudski je naći se danas na groblju te uz simbol cvijeća i svijeća, stati pred tajnom našega života, pomoliti se za svoje pokojne, vjerujući da se život mijenja, a ne oduzima. Pomoliti se zahvalno i s ljubavlju za sve one od kojih smo se teško i emotivno u suzama rastali, za one koji su nas zadužili svojim životom", kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći, na svetkovinu Svih Svetih 1. studenoga, misno slavlje na splitskom groblju Lovrinac. Svoje molitve izričemo s ljubavlju i usmjeravamo onoj jednoj Ljubavi. "Molimo se Tebi, Bože, izvore ljubavi i života. Samo Tvoja ljubav može upaliti nova svjetla nad tamom groba i smrti. Samo Tvoja ljubav, Oče, razlog je slavlja Svih svetih, onog - međunarodnog - velikog mnoštva iz svakog plemena i naroda, puka i jezika, koji Tebi kliče: 'spasenje Bogu našemu i Jaganjcu €¦ u vijeke vjekova, amen' (Otk 7, 9-10). Samo Bog je izvor ljubavi i svetosti. Božja ljubav u Isusu Kristu, temelj je i naše nade i svetosti života", kazao je nadbiskup započinjući svoju propovijed. 

Budući da u zemaljskoj kratkovidnosti, ne uspijevamo vidjeti domete ljudskog života te se i sami često pitamo što je ljudski život i tko smo, nadbiskup Barišić je istaknuo: "Nijedno ogledalo nam ne može dati odgovor na ta pitanja. Često gledamo sebe u ogledalu, no ono nam služi samo da se počešljamo, da vidimo kako nam odjeća stoji, kako biti ljepši i svidjeti se drugima. Međutim, u jednom drugom ogledalu, darovanom ogledalu riječi Božje, pruža nam se odgovor na pitanja tko smo i što smo. U njemu nam se otkriva naš identitet, čežnja i dostojanstvo, naša ostvarena slika života. U ovom ogledalu čitamo: 'Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo €¦ sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti €¦ bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest' (1Iv 3, 1-2)." 
Govoreći o svima svetima i svetosti, čije smo sjeme primili u sakramentu krštenja postavši djeca Božja, naglasio je da "svetost nije samo buduća stvarnost, već prisutnost koja u nama raste do punine gledanja Boga i ostvarenosti našega života. Svi sveti i naši pokojni na putu do toga cilja, nama su ohrabrenje i poticaj. Njihov životni put iskustveno nam je poznat jer 'oni dođoše iz nevolje velike'. Proživjeli su patnje, stradanja, prezir, neuspjeh, suze, a toliki i nasilnu smrt. Po ljudsku, za mnoge od njih bi se moglo reći da su poraženi, neuspješni, anonimni. Nema ih u zemaljskim arhivima". Sjetio se poljskoga Židova, nobelovca, Isaaca Singera, koji je razmišljajući o ljudskom životu i našoj povijesti, u jednom svom djelu rekao da vjeruje kako negdje u svemiru mora postojati nebeski arhiv u kojem su pohranjene sve patnje, stradanja i suze ožalošćenih. Jer ne bi bilo pravde ako povijest jednog patnika ne bi krasila neizmjerni, vječni Božji arhiv. U tom je svjetlu mons. Barišić podsjetio na biblijske tekstove koji podsjećaju na taj Božji arhiv. Starozavjetni psalmist veli: "Ti izbroji dane moga progonstva, sabrao si suze moje u mijehu svojem. Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?" (Ps 56, 9). A knjiga Otkrivenja donosi prizor: "I vidjeh mrtve, velike i male; stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše€¦ I mrtvi bijahu suđeni po onome što stoji napisano u knjigama, po djelima svojima" (Otk 20, 12). U Božjim arhivima, naglasio je nadbiskup, "vojne pobjede i uspjesi što pune ljudske arhive nemaju prednost, pred siromasima duhom, ožalošćenima, krotkima, gladnima i žednima pravednosti, milosrdnima, čistima srcem, mirotvorcima i progonjenima zbog pravednosti do suza i smrti". U tom je surječju podsjetio na blaženstva, osobnu kartu kršćanstva, koja su "kratke litanije čudesne i iznenađujuće radosti, koja je na prvi pogled u suprotnosti s našim redovitim pogledom na život. Ona ne žele održati stanje nepravde, niti žele pobjeći od sadašnjosti i odgovornosti. Blaženstva itekako mijenjaju osobni život i preobražavaju društvene odnose, a motiv su radosti samo ukoliko su povezana s Isusom Kristom, s njime koji ih je u snazi Duha Svetoga živio i naviještao". 
Svoju je propovijed nadbiskup Barišić zaključio mišlju na Uskrslog Krista, u kojemu ćemo, u zajedništvu svih svetih i naših milih konačno spoznati svoje dostojanstvo djece Božje i vidjeti Njega - Oca, kao što jest. Nakon misnoga slavlja za križem u procesiji išli su brojni vjernici, ministranti, časne sestre, bogoslovi, pjevači sastavljeni od više splitskih župnih zborova pod vodstvom maestra don Šime Marovića i oko četrdeset svećenika, do središnjega križa okružena svijećama gdje je nadbiskup izmolio blagoslovnu molitvu za sve pokojne.