Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu organizira XVII. međunarodni teološki simpozij koji će se održati 20. i 21. listopada u velikoj dvorani Fakulteta (Zrinsko-Frankopanska 19) na temu "Teologija, lijepo i umjetnost". Na simpoziju će sudjelovati dvanaest uglednih predavača s hrvatskih i europskih sveučilišta. Skup je u četvrtak 20. listopada otvorio prodekan za znanost prof. dr. sc. Dušan Moro. Pozdravivši predavače, studente i studentice te sve nazočne, dr. Moro je istaknuo važnost i aktualnost teme.

Skup je zamišljen kao govor i produbljivanje spoznaja i znanja o teologiji, lijepom i umjetnosti, te njihovim međusobnim vezama i prožimanjem. Nadovezuje se na manje poznati dokument Papinskog vijeća za kulturu iz 2006. god. s naslovom: "Via pulchritudinis. Privilegirani put evangelizacije i dijaloga". "Teologija se definira kao govor o Bogu, s jedne strane, te kao govor i prihvaćanje onoga što nam je sam Bog objavio i što je priopćio po svome sinu Isusu Kristu, Gospodinu našemu. Upravo od tog događaja - događaja utjelovljenja Sina Božjega, u taj govor o Bogu i božanskoj Objavi, ulazi i dimenzija lijepoga, dimenzija umjetničkog, kreativnog i ljudskog izražavanja, dimenzija umjetnosti", naglasio je dr. Moro te nastavio: "Skolastička filozofija i teologija sažela je taj ljudski, spoznajni i intelektualni napor kao traženje, promišljanje i definiranje onog što je 'Unum' (Jedno), 'Verum' (Istinito) i 'Bonum' (Dobro). Neki će kao npr. sv. Toma Akvinski, sv. Bonaventura i drugi, dopuniti to i četvrtim pojmom 'Pulchrum' (Lijepo). Tako će se razviti i novi pravac u teologiji: 'theologia pulchritudinis' (teologija ljepote)." "Kršćanska teologija koja se temelji na povijesnoj objavi da je Bog Stvoritelj svega, i da se Njegov Sin utjelovio i postao čovjekom, drži i uči kako su spoznanje istine, ljubav prema dobroti i uživanje u ljepoti sviju stvari mogući upravo zato što sam Stvoritelj prvi spoznaje sva stvorenja, ljubi ih i naslađuje se u njima. Stvoritelj, sama Sreća i vječno blaženstvo, spoznaje istinu, ljubi dobrotu i  želi i čovjeka učiniti dionikom te sreće i ljepote. Ljepota otkriva i ižarava istinu i dobrotu stvaranja i sviju stvari, te stoga uključuje uzajamno priopćavanje (communication), stvara zajedništvo (communio) i samu zajednicu (community). Snagom te povezanosti s Isusom Kristom, 'slikom Očevom' razvijaju se razni oblici teološkoga, liturgijskog, kreativnog, sakralnog i svakog mogućeg umjetničkog izražavanja. To ide čak i do same kontemplacije koja je motrenje Raspetoga s ljubavlju, i u kojoj pojedinci uviđaju da je Bog ljubav, odnosno sama ljepota, prepoznavajući njezinu spasiteljsku snagu koja priopćava puninu života", kazao je dr. Moro zaželjevši svima dobar i plodonosan rad. Nazočnima se obratio i prodekan na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu doc. dr. Hrvoje Relja. Naglasio je da se i u filozofiji govori o lijepome ne samo u estetici nego i u metafizici govoreći da je stvarnost po sebi lijepa, dobra i istinita. "Mi čvrsto vjerujemo da je i sam Bog objavitelj takav i zato je i naša vjera uistinu lijepa. Ljepotu još u metafizici definiramo kao ono što promatrajući izaziva radost i divljenje. I stoga je potrebno da se u teologiji govori o ljepoti, ali još više da se upozna ljepota naše vjere, njezin sadržaj koji je lijep", kazao je dr. Relja. 
Nakon riječi pozdrava organizatora u prigodi otvaranja simpozija, izlaganje na temu "Kako bi suvremena umjetnost mogla nadahnuti teologiju? Suvremeno razmišljanje o slikama kao mogućem izvoru teološkoga mišljenja" održao je prof. dr. Johannesa Rauchenbergera (Graz, Wien). Teško je izvidjeti "nalazišta" umjetnosti u kategorijama kontroverzne teologije. Ima previše toga što priječi put, ne samo zbiljska povijest Crkve, teologije i umjetnosti, gubitak sposobnosti teološkog jezika da prizna umjetnost, nego štoviše zbiljska nužnost koju zadaje konkretna današnjica. Međutim, taj proces separacije teologije i umjetnosti, "koji ima već dvostoljetnu povijest, ispravlja se i mijenja iz dana u dan: inicijativama približavanja, konkretnim izložbama, djelima konkretnih umjetnika koji uopće ne poznaju tu raspravu otuđenja i samo od sebe obrađuju teme za koje bi se religije trebale osjećati odgovorne: stvaranje smisla, suočenje s granicama, svjesno zapažanje iskustava sreće i boli, širenje svakodnevnoga iskustva na druge, instance i svjetovi koji utemeljuju smisao, postupanje s krivnjom, govor i pjevanje kao slavljenje i hvaljenje božanstva", naglasio je dr. Rauchenberger. U svom je predavanju želio svrnuti pogled uglavnom na posljednje instance koje ispravljaju. Pokušao je povezati četvero umjetnika (Adrian Paci, Zlatko Kopljar, Maja Bajević i Danica Dakić), koji su svoje umjetničko nadahnuće razvili u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Albaniji, s pitanjem nadahnuća za teologiju. Bila to pobožnost ljudi u Shkoderu prema slikama, bio to čovjek boli s kućnim krovom na leđima, mesijanski svjetlosni lik ili čovjek u odijelu što kleči na svom rupcu, bila to feministička umjetnica koja ispovijeda grijehe muškaraca ili blagost ruku nad svetim knjigama. Svi ovi primjeri, naglasio je dr. Rauchenberger, vrše svoje uloge pred ranama sadašnjice, što je zadatak i teologije i umjetnosti. U tom je svjetlu potaknuo nazočne teologe da poneki aspekt preuzmu u svom teološkom radu. Svoje je dojmljivo predavanje završio izrekom francuskoga pjesnika Phillipe-a Jaccottet-a: "Jer zapravo, protivno onomu što danas mnogi naviještaju, djela prošlosti, koja čine našu kulturu, samo u onoj mjeri postoje i samo su toliko moćni, ukoliko prosvjetljuju a ne zasjenjuju, daju polet a nisu teret." To je istodobno i poveznica s Johannesovim učiteljem teologom Alexom Stockom, koji je i trebao održati ovo predavanje ali je zbog prometne nesreće bio spriječen. Dr. Rauchenberger je nazočnima prenio Stockove pozdrave te je svoj govor zaključio mišlju da "mnogi od nas nisu više svjesni što to 'čini našu kulturu', i ne samo djela prošlosti, nego i djela sadašnjosti mnogima su na teret. No, moguće je i to da nam pruže polet i prosvjetljenje. To Vam svima želim". Program prvoga dana simpozija završen je predstavljanjem zbornika radova s prošlogodišnjega simpozija pod naslovom "Fenomen savjesti". O zborniku, koji je objavila Crkva u svijetu, govorili su prof. dr. Mladen Parlov i dr. Mirko Klarić.