Skupina od 34 bogoslova Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu (CBS) zajedno sa svojim odgojiteljima hodočastili su tjedan dana, od 12. 10. do 19. 10., u Svetu zemlju pod duhovnim vodstvom splitsko-makarskoga nadbiskupa mons. Marina Barišića. Pratili su ih i donedavni rektor CBS-a, a sada dubrovački biskup mons. Mate Uzinić te još trinaestorica mlađih svećenika Splitske metropolije. Njima su se također pridružile dvije časne sestre Služavke maloga Isusa i jedna gospođa. One se inače, uz još dvije časne sestre, brinu oko domaćinstva u CBS-u. Stručni vodič hodočašća bila je Nataša Bulić iz agencije Ichtis koja je poučnim ali i duhovnošću prožetim izlaganjima upoznala hodočasnike s vjerskom i kulturnom baštinom Isusove domovine. Duhovni je vodič pak bio Otac nadbiskup koji je uz svako sveto mjesto protumačio odgovarajući svetopisamski tekst. Svetu je misu predslavio izmjenično jedan od biskupâ, dok je homiliju održao jedan od svećenika.

Hodočašće je tako isplanirano da slijedi pojedine postaje Kristova zemaljskog života: od utjelovljenja i rođenja preko javnoga djelovanja, pa sve do muke, smrti, uskrsnuća i uzašašća. Stoga su hodočasnici po slijetanju u zrakoplovnu luku Tel Aviv krenuli prema Nazaretu, gdje su sljedeća dva dana bili smješteni. Na večernjoj svetoj misi u kapeli Sestara od Nazareta, nadbiskup Barišić zacrtao je misao vodilju cijeloga hodočašća. Osvrćući se na čitanje o Jakovljevim ljestvama objasnio je da je upravo u Svetoj zemlji Nebo dotaknulo zemlju, štoviše, spustilo se na zemlju. Pozvao je hodočasnike da idući tragom Kristovih konkretnih povijesnih stopa, dopuste da ih Bog dotakne te tako otajstva, koja su se nekoć zbila na ovom komadiću zemlje, zažive u njihovim životima. Tako je prvi dan hodočašća bio posvećen otajstvu Utjelovljenja. U središtu Nazareta nalazi se suvremena bazilika Navještenja Gospodinova koja u svojoj jezgri čuva ostatke Nazaretske kučice. Predvodeći sveto misno slavlje na tome mjestu biskup Mate Uzinić istaknuo je da je upravo tu Bog u Bezgrješnoj Djevici Mariji poljubio zemlju te je pozvao hodočasnike da i oni u poniznosti srca izreknu svoj osobni "Neka mi bude". Nakon obilaska Nazareta uspeli su se na goru Tabor, na kojoj se Isus preobrazio. Na samome vrhu brda nalazi se crkva koju je sagradio talijanski arhitekt Antonio Barluzzi. Moleći, razmatrajući i razmjenjujući prve dojmove zadržali su se na tome svetom mjestu.

Drugoga su dana posjetili mjesto oko Genezaretskog jezera u kojima je Isus javno djelovao. Drevna predaja pridaje osobitu važnost trima kamenima koje dovodi u svezu s događajima opisanim u evanđeljima. Prvi je takav kamen u Tabghi, a čuva spomen na umnažanje kruhova. Nakon zajedničkoga čitanja evanđeoskoga teksta hodočasnici su imali vremena za osobnu molitvu. Drugi se kamen nalazi nedaleko od Tabghe, također blizu obale Genezaretskoga jezera. Podsjeća na događaj iz posljednjega poglavlja Ivanova evanđelja kada je Isus Petru udijelio prvenstvo u Crkvi. Razmišljajući o toj vjerskoj istini nadbiskup Barišić naglasio je da je Petrovo prvenstvo samo shvatljivo i moguće u duhu ljubavi i poniznosti, o čemu svjedoči i mala crkvica koja svojim jednostavnim zdanjem prekriva to mjesto. Treći, pak, kamen nalazi se nešto poviše obale na Brdu blaženstava gdje je Isus prema drevnoj predaji održao propovijed na gori. Tu se nalazi još jedna Crkva arhitekta Barluzzija, u kojoj je izložen Presveti Oltarski Sakramenat na cjelodnevno klanjanje što je pružilo mogućnost razmatranja Isusovih riječi koje je ovdje izrekao. Svetu su misu toga dana slavili u Kafarnaumu, u crkvi koja je sagrađena iznad ostataka kuće koju je arheologija identificirala kao Petrovu. Prisjetili su se odbacivanja i neshvaćanja koje je Isus doživio u obližnjoj sinagogi, svjesni da takva sudbina čeka svakoga istinskog navjestitelja Evanđelja. S tim su mislima krenuli na put kroz Jordansku dolinu do Jeruzalema znajući da je tim putem Isus krenuo kako bi u Svetome gradu dovršio djelo spasenja. Navečer, već za mraka, stigli su u Papinski zavod "Notre Dame" koji služi kao hodočasnički gostinjac. Zanimljivo je da se njihovo hodočašće poklopilo sa židovskim blagdanom Sjenica (Sukkot) o kojemu govore sedmo do deseto poglavlje Evanđelja po Ivanu.

Trećega su dana krenuli prema Betlehemu. Na mjestu Isusovoga rođenja, koje je prekriveno velikom bazilikom iz doba cara Konstantina, proveli su vrijeme u osobnoj molitvi i šutnji. U kripti susjedne crkve sv. Katarine Aleksandrijske slavili su sv. misu tik uz špilju sv. Jeronima, suzaštitnika CBS-a. Biskup Uzinić upozorio je na znakovitost ovoga mjesta počevši od niskih i uskih ulaznih vrata bazilike pa sve do malenosti Jeronimove špilje. Sve upućuje na to da je bit Božića poniznost i jednostavnost. Zatim su posjetili bogosloviju Latinskoga patrijarhata u Beit Jali. Ovo je za bogoslove bilo dragocjeno iskustvo jer su se susreli sa svojim kolegama s kojima dijele isti cilj, svećeništvo, a razlikuju ih konkretni životni uvjeti. Dan je završio pohodom rodnomu mjestu sv. Ivana Krstitelja Ain Karimu. Nadbiskup Barišić protumačio je na koji način Ivan postaje uzorom za svećenika. Naime, on je glas koji nije oblikovan samim sobom, nego Riječju.

Četvrti dan hodočašća bio je nedjelja. Rano ujutro uputili su se u baziliku Svetoga groba. Svetu su misnu žrtvu prinijeli upravo na Golgoti znajući da muka smrt i uskrsnuće čine jedno Vazmeno otajstvo. Ostatak dana bio je predviđen za odlazak u Judejsku pustinju gdje se može na poseban način iskusiti sabranost i tišinu. Put ih je doveo i do mjesta Qaser El Yahud gdje je sv. Ivan krštavao. Tamo su obnovili svoja krsna obećanja. Također su posjetili Mrtvo more i ostatke tvrđave na Masadi. Navečer, po dolasku u hotel, bogoslovi su imali priliku susresti se s jednim rabinom. Razvio se vrlo živ razgovor, koji je potrajao više od dva sata, a dotaknute su raznovrsne teme: od biblijskih događanja, preko dogmatskih pitanja i međureligijskoga dijaloga, pa sve do današnje političke situacije.

Petoga je dana Jeruzalem bio sasvim u središtu pozornosti. Hodočasnici su se uputili kroz Armensku četvrt na brdo Sion u dvoranu posljednje večere. Nadbiskup Barišić je podsjetio na početke Crkve jer je ovdje Duh Sveti sišao nad apostole. Otpjevavši himan Veni Creator Spiritus uputili su se u kapelicu tik do dvorane gdje su slavili svetu misu preko koje su nazočni biskupi i svećenici obnovili svećenička i biskupska obećanja. Zatim su krenuli kroz  Židovsku četvrt do Zida plača, pa dalje kroz Muslimansku četvrt do Ovčjih vrata ispred kojih je kamenovan sv. Stjepan Prvomučenik. Prisjetivši se da je pralik svakoga mučeništva sâm Krist molio se Križni put kroz Via dolorosa do bazilike Svetoga groba. Navečer su imali getsemansku uru u crkvi Kristove agonije. Ovo je bio najintimniji trenutak hodočašća jer su crkva i obližnji Getsemanski vrt bili zatvoreni za druge posjetitelje.

Šestoga dana ujutro, hodočasnici su posjetili Latinskog patrijarha Fuada Tuala. Patrijarh je vrlo srdačno pozdravio nazočnu braću biskupe, svećenike i bogoslove. U svome je obraćanju istaknuo da je zahvalan za svakoga hodočasnika koji dolazi u Svetu zemlju, jer su kršćani ovdje "Crkva Golgote", ne samo zemljopisno već i u zbilji. Odgovarajući na pitanja bogoslova, Patrijarh je osobito istaknuo nastojanje katolika oko ekumenskoga i međureligijskog dijaloga; i to na vrlo konkretan način: Katolička Crkva organizira Caritas, ima 14 bolnica te više od 100 škola, i druge ustanove koje su otvoreni svima, bez obzira na vjersku pripadnost. Na kraju je nadbiskup Barišić zahvalio Patrijarhu uručivši mu prigodne darove te ga pozvao u Split. Popodne je nastavljen obilazak Jeruzalema posjetom Maslinskoj gori. Priključio im se don Nikola Mladineo, doktorand na Ecole Biblique u Jeruzalemu., koji im je s gledišta bibličara protumačio teološko značenje svetih mjesta. Posjetili su crkvicu Uzašašća, crkvu Očenaša na mjestu Konstantinove bazilike Eleona, te crkvicu Dominus flevit (Gospodin je zaplakao). Razmatrajući tako pojedine postaje Isusova života i obogaćeni novim iskustvima vratili su se nazad u svoju svakodnevnicu, u svoju Domovinu.

Predviđeno je da se hodočašće ponovi za pet ili šest godina, tako da svaki naraštaj bogoslova dobije makar jednom priliku posjetiti kolijevku kršćanske vjere.