Povodom Dana pobjede, državne zahvalnosti i hrvatskih branitelja položeni su vijenci i upaljene svijeće na trogirskom groblju i u memorijalnoj kapelici sv. Sebastiana 5. kolovoza ove godine od strane Grada Trogira, udruga proizašlih nakon Domovinskog rata i svih političkih stranaka, a odrješenje za duše poginulih branitelja obavio je don Dražen Balić. Potom je u katedrali sv. Lovre održana sv. misa za Domovinu i branitelje koju je predvodio trogirski dekan i župnik don Pavao Piplica, uz koncelebraciju don Dražena Balića i nazočnost brojnih branitelja, njihove rodbine, predstavnika udruga i političkih stranaka, gradonačelnika Damira Rilje, predsjednika GV Pere Maravića, saborskog zastupnika Vedrana Rožića i drugih, uz pratnju katedralnog zbora.

U propovijedi don Pavao Piplica je istaknuo kako je ovo dan ponosa našeg naroda i Domovine. Mi kršćani imamo dvije domovine - ovozemaljsku prolaznu i onu vječnu na nebu koju moramo zaslužiti  ovdje na zemlji. Svoje misli i osjećaja ćemo sačuvati do kraja ovozemaljskog života i prenositi  ih na naše naraštaje. U glazbi je poznat krešendo i dekrešendo, što se događa i u našem životu, a dogodilo se i u životu naše Domovine. Krist je ljubio svoj židovski narod, kao što svatko normalan voli svoj narod i svoju domovinu. Kao vjernici molimo Boga da nas oslobodi svake mržnje, čak i prema onima koji su nam učinili zlo rušeći kuće i ubijajući našu braću i sestre. 16 godina Oluje - časne, legalne oslobodilačke akcije hrvatskih branitelja, sada možda odjekuje žalopojka naših generala u Haagu, kao što je to bilo na Veliki petak: Puče moj što učinih tebi - ja tebe Olujom oslobodih, a ti mene kao zločinca zatoči. Najprije  krešendo i veličanstvene riječi: Imamo Hrvatsku. Neka nam živi jedina i vječna Hrvatska. Sve za Hrvatsku - Hrvatsku nizašto. Iznad Hrvatskog sabora samo je Bog. Nakon toga dekrešendo: Detuđmanizacija. Neka pravne institucije rade svoj posao. Neka djeluje pravna država. Neka se lociraju i transferiraju generali. Nema alternative Europskoj uniji€¦ Kroz ove faze izgubili smo ponos i prkos te Vukovar, Knin, Gospić, Zadar i Dubrovnik. O Bože, kako smo mi Hrvati naivni i zaboravni. Danas Hrvatska za koju molimo i koju volimo sliči nažalost  Titaniku koji tone, a na njegovim palubama zabavlja se bezbrižna i pijana gospoda. Nemamo planova, programa, vizija, ljubavi€¦, već samo sebeljublje, zavist i nadmudrivanje. Nismo dostojni ni slobode, ni žrtava koje su pale za Hrvatsku. Mi tražimo zabave, velike nepoštene zarade i gluposti, a ne želimo se ozbiljno sukobiti sa činjenicom da duhovno, moralno i populacijski propadamo. Je li išta ostalo od slavne i junačke Oluje, nepokorene i ponosne Hrvatske? Zar će vlast, intelektualci i Crkva dopustiti da nam opet nametnu onu lažnu, nepostojeću povijesnu krivnju bilo domaći antifašisti ili strani neprijatelji koji će kasnije opet lako oprati ruke i idemo dalje. Mi nemamo pravo zaboraviti hrvatske žrtve.  Oluja nije zločin, nego časna, legalna oslobodilačka akcija časnih hrvatskih branitelja koji su s krunicom oko vrata bili spremni žrtvovati sve za svoju domovinu. Uz Božju pomoć i zaštitu Gospe kraljice Hrvata vjerujemo u bolju budućnost Hrvatske i svakog građanina u njoj, zaključio je don Pavao dodavši kako se domovina u ratu brani životom, a u miru znanjem i poštenjem. Zato kada živimo i radimo moralno i etično, poštujući državne i Božje zakone, onda time ljubimo svoju domovinu i svoj narod. Neka ovaj dan našeg zajedništva bude molitva i za naše jedinstvo, međusobnu ljubav i poštovanje koje kroz povijest nije bilo na zavidnoj razini i tako ćemo pokazivati kako volimo svoju domovinu i svoj narod.