Caritas Splitsko - makarske nadbiskupije organizirao je tribinu povodom obilježavanja četvrte godišnjice rada svoga Skloništa za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja i Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.  U prostorijama Bračnog i obiteljskog savjetovališta održana je tribina „Jer dragocijen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim“ (Izaija 43:3).

Na samom početku susreta okupljene je pozdravio ravnatelj Caritasa prof. Slavko Jerončić naglašivši važnost rada Skloništa i odgovornost prema institucijama Ministarstva socijalne politike i mladih, Grada Splita i Splitsko - dalmatinske županije, koji financiraju ovaj projekt.  „Svaka od naših 35 žena i 27 djece koje su do sada boravili u Skloništu su dragocijeni i razlog za nastavak uspješnog rada koji se temelji ponajprije na evanđeoskim načelima, u trajnom nastojanju da se tim osobama pruži istinska i prava kršćanska ljubav“, kazao je Jerončić.

Socijalna radnica Tani Balas i psihologinja Marta Grbić prikazale su rad Skloništa u protekle četiri godine.  Naglašen je rad kojem je osnova da se svakoj osobi pristupa s poštovanjem i uvažavanjem njenih  potreba, nastoji se osigurati obiteljska atmosfera među korisnicama, potiče se stvaranje dobrih  međusobnih odnosa, te razvijanje pozitivne slike o sebi i svih potencijala koje osoba ima. Ukazano je i na nedostatak kapaciteta smještaja, s obzirom da je Caritasovo Sklonište jedino na području od Šibenika do Dubrovnika, te je samo u ovoj godini odbijeno čak 35 zahtjeva za hitan smještaj zbog popunjenosti.

Psihologinja Jelena Burazin je u svom predavanju  „U potrazi za srećom“ istaknula rad stručnih radnika u osvještavanju individualne vrijednosti svake korisnice i svakog djeteta Skloništa, kao i klijenata koji dolaze u Savjetovalište u potrazi za pomoć u situacijama gdje se poteškoće u braku nagomilaju. Naglasila je kako je potrebno osvještavanje problema u braku dok još nije kasno.  „Dugotrajan individualan rad s nasilnikom i žrtvom može pomoći obitelji da pronađe drugačije načine ponašanja u međusobnim odnosima. Važno je raditi na poboljšanju komunikacije na svim razinama, osvijestiti činjenicu da djecu odgajamo vlastitim primjerom. Važno je slušanje, međusobno poštovanje, uvažavanje i povjerenje, zauzimanje za opće dobro svakog člana obitelji, jer čovjek je biće odnosa“, kazala je Burazin i nadodala da u obitelji gdje se nasilje događa važno je ohrabriti žrtvu da napravi prvi i najvažniji korak ako se želi izvući iz takvog života, a to je da sama sebi prizna da je žrtva i da je nitko nema pravo zlostavljati nju i njenu djecu, jer su djeca u takvim obiteljima također žrtve psihičkog zlostavljanja. „Ta spoznaja da ima pravo na život bez nasilja važna je karika u procesu nalaženja rješenja i u procesu promjene“.

Nakon izlaganja uslijedila su brojna pitanja i komentari vezano za problematiku nasilja.  Zaključeno je da se treba preventivno raditi na spječavanju nasilja, još od vrtićke dobi.  Bilo bi potrebno u pripremi zaručnika na brak raditi na prevenciji zlostavljanja i osvještavanja vrijednosti supružnika, jer  nitko nema pravo gaziti dostojanstvo čovjeka, nitko nije zaslužio nasilje. Dužnost svih je pomoći žrtvama da shvate da  postoji i drugačiji način života.  Dužnost svih je da vratimo žrtvama obiteljskog  nasilja dostojanstvo čovjeka kakvog ga je Bog zamislio.