Propovijedi mons. Želimira Puljića

1. Kad je na Posljednjoj večeri Isus izgovorio riječi „ovo je čaša moje krvi, novog i vječnoga saveza“, bilo je jasno kako nastupa mesijansko razdoblje, Novi savez u krivi Kristovoj. Crkva slavi euharistiju po izričitoj želji i odredbi Isusa Krista. I to se ponavlja, evo, puna dva tisućljeća. Službenici Crkve prinoseći kruh i vino izgovaraju Isusove riječi posvete, lome i blaguje njegovo tijelo, te s blagoslovom otpuštaju okupljeni narod. S dubokom vjerom u njegovu stvarnu nazočnost okupljamo se oko stola Gospodnjeg pjevati i moliti i razmatrati o velikoj Tajni vjere koja izgrađuje Crkvu. Euharistija je čudo Božje nazočnosti među nama i potrebna hrana dušama našim. Krist po euharistiji nastavlja i danas liječiti bolesne, hraniti gladne, tješiti žalosne, obraćati grešnike i praštati grijehe.

Stoga, uz svetkovinu Tijelova zahvaljujemo Isusu što je neposredno pred dramu suočenja sa snagama zla i smrti, ostavio simbole vjernosti i ljubavi. To nam je najdraži i najdragocjeniji spomen čin koji najavljuje „novo nebo i novu zemlju“. To je božanska pretvorba koja nadilazi vremena i prostore, a to večeras zahvalno svečano slavimo i radosno spominjemo.  Euharistijski Krist nije neki simbol ili slika koju se cjeliva, već živi Bog, Mesija i Spasitelj koji nas svojim Tijelom liječi i hrani za život vječni. „Tko jede od ovoga kruha živjet će uvijek“ (Iv 6, 51).

2. Euharistijski Krist je u središtu naše vjere i života kao jedini posrednik između Boga i ljudi. On je naša hrana i naša popudbina. On nije neki simbol ili slika, već živi Bog među nama. Mesija i Spasitelj koji nas svojim Tijelom liječi i hrani za život vječni. „Tko jede od ovoga kruha živjet će uvijek“ (Iv 6, 51). Nama putnicima u ovom prolaznome svijetu potrebna je takva neprolazna hrana. Jer, prolazi svijet i njegova slava. Gospodin je blizu. Vjerujući kako je svaka misna pretvorba predokus Božjeg Kraljevstva i navještaj njegovog konačnog dolaska „jednog dana“, mi na kraju svake pretvorbe molimo i pjevamo: Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo. Tvoje uskrsnuće slavimo. Tvoj slavni dolazak iščekujemo! Dođi Gospodine Isuse!

U molitvenom duhu večeras zahvaljujemo srdačno i harno na daru Euharistije. Ona je u temelju stvaranja civilizacije ljubavi. Zahvaljujemo Isusu što je pod znakovima kruha i vina ostavio samog sebe. „O sveta Tajno na kojoj se Krist blaguje, slavi se spomen muke njegove, duša se napunja milošću i daje nam se zalog buduće slave!“  Neposredno pred dramu suočenja sa snagama zla i smrti, Isus nam ostavlja simbole vjernosti i ljubavi.. To nam je najdraža i najdragocjenija uspomena. Ona je spomen čin koji najavljuje novo doba, novo vrijeme, „novo nebo i novu zemlju“. Čudesna preobrazba čovjeka, povijesti i svemira; Božanska pretvorba koja nadilazi vremena i prostore. I to je ono što uz ovu svetkovinu zahvalno slavimo, ispovijedamo i radosno spominjemo.

3. Krist je, dakle, među nama. Njegove su ruke pune darova i milosti. On je spreman svakog trenutka prosvijetliti nas, ojačati, blagosloviti, posvetiti, utješiti i pomoći. Stoga mu hrli svatko tko ga voli i tko ga treba, kako bi mu iznio svoje tegobe i probleme i  preporučio Crkvu, obitelj i domovinu svoju. Tijelovo nas podsjeća na Isusovu posljednju Pashalnu večeru koju je -kako pišu evanđelisti- „vruće želio blagovati s njima“. Večeras zahvaljujemo Isusu što je odlučio ovjekovječiti svoju nazočnost među nama pod prilikama kruha i vina. „O sveta Tajno na kojoj se Krist blaguje, slavi se spomen muke njegove, duša se napunja milošću i daje nam se zalog buduće slave“. Po euharistiji Krist je u središtu naše vjere i života, naša hrana i naša popudbina. On je živi Bog i Spasitelj koji nas svojim Tijelom liječi i hrani za život vječni (Iv 6, 51). Nama je u prolaznome svijetu potrebna upravo takva neprolazna hrana. Čovjek uz to ne može biti beskućnik, pa mu je potrebno obiteljsko gnijezdo za dušu i za tijelo. Potreban mu je vjerski dom u kojem se skupa moli, pjeva i razmatra.

Svetkovina Tijela i Krvi Kristove vraća nas nezaboravnoj Isusovoj posljednjoj Pashi koju je  -kako pišu evanđelisti- „vruće želio s apostolima blagovati“. I podsjeća na Isusovu oporučnu želju: „Ovo činite meni na spomen“.  Večeras posebice razmišljamo o otajstvu euharistije koju smo Kristovim nalogom pozvani slaviti kao središnji događaj spasenja. Apostoli su to shvatili pa su „postojano hrlili u Hram lomiti kruh, te u radosti i prostodušnosti srca uzimati hranu, hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda“ (Dj 2, 46-47).  Kruh s neba dao si njima koji svaku slast u sebi ima. Bože, koji si nam u divnom Sakramentu ostavio uspomenu muke svoje, podaj nam tako častiti sveta otajstva Tijela i Krvi tvoje, da vazda osjećamo u sebi plod otkupljenja tvojega. 

Braćo i sestre u Kristu! Hranimo se Božjom riječju i euharistijom! Družimo se s Isusom kako bi rasla naša svijest i odgovornost koju nam je Bog povjerio na krštenju. Hranimo se svetim Tijelom njegovim kako bismo mogli svjedočiti da je on jedini otkupitelj čovjeka. On ima odgovore i na naša brojna pitanja. Jer, njegova su vremena i vjekovi. Njemu slava u vijeke vjekova. Amen.

✠ Želimir Puljić, Apostolski Upravitelj Splitsko-Makarske nadbiskupije

Katedrala, Tjelovo 8. lipnja 2015.