Uz uvodni dio (Prolegomena), knjiga je podijeljena u pet tematskih cjelina: Exaudi orationem meam. Molitva u glazbi Arve Pärta; Destinacije ljepote Jamesa MacMillana; Prozori vječnosti Oliviera Messiaena; Ranjeni glas hvale Henryka Góreckoga, Sonorne ikone Johna Tavenera. Uz svako poglavlje nalaze se umjetničke fotografije skladatelja.

Novi val glazbenog stvaralaštva sakralne tematike – o kojima je u esejima dr. Žižića riječ – ostavilo je dubok trag u suvremenoj kulturi razbuđujući umjetničku imaginaciju i stvarajući nove oblike religioznoga osjećanja. Osjenjena iskustvom svetoga suvremena sakralna glazba u različitim segmentima može se prispodobiti biblijskim ljestvama Jakovljevim. Skladatelji su svoju glazbu oblikovali i tumačili kao molitvenu gestu (A. Pärt) anđeosko žuborenje (J. Tavener), kao „anđeoski pohod“ ili milosni naviještaj (J. MacMillan), kao molitveno uzdignuće „ranjenoga glasa hvale“ (H. Górecki) ili pak kao anđeoski nagovještaj „kraja vremena“ (O. Messiaen). Njihova se glazbena djela uspostavljaju poput velebnih stuba ljepote, mjesto uzdignuća do svetoga kao i njegova silaska, iskazujući osebujnu sakralnu vertikalu obasjanu eshatološkim obzorjima. Petorica skladatelja svojim su djelima uspostavili suvremene estetske kanone u kojima se utjelovljuju nova duhovna traganja za postojanom poetikom otajstvenoga. Pokazali su da ljepota ponovno pronalazi put do svetoga: glazba provire i dovršava se u bogoslužnoj molitvi.