Dr. sc. Joško Belamarić s Instituta za povijest umjetnosti – Centra Cvito Fiskovič u Splitu, kao autor teksta objavio je u nakladi Dubrovačke biskupije knjigu „Biskupska palača u Dubrovniku“. Knjiga je objavljena nakon uspješno završene obnove starog zdanja, povijesnog mjesta življenja biskupa u Dubrovniku od polovice 19. stoljeća sve do velikog potresa 1979. godine, a u sklopu svečanog otvaranja, obavljenog 10. srpnja na Poljani Marina Držića, između Biskupske palače i katedrale Gospe Velike.

U novo obnovljenu palaču Dubrovačkih biskupa, mons. Mate Uzinić, vratit će se u grad te useliti na blagdan svog nebeskog zaštitnika sv. Mateja, 21. rujna čime se, uz ostalo, želi podržati obnova života u staroj gradskoj jezgri. U knjizi koja sadrži 60. stranica sa fotografijama među kojima su i one koje su restaurirane u dubrovačkom odjelu Hrvatskog restauratorskog zavoda koje se nalaze u četverokatnoj palači sa srednjovjekovnim, renesansnim i baroknim elementima, detaljno opisuje postanak palače koja je pripadala dubrovačkoj vlasteoskoj obitelji Sorkočević, a bila u vlasništvo Dubrovačke biskupije od 1854. godine za vrijeme dubrovačkog biskupa mons. Tome Jederlinića, nakon što je stara nadbiskupska palača iza Katedrale zbog bombardiranja 1806. godine postala neupotrebljiva. Od tada do danas uz Biskupsku palaču vežu se imena biskupa Antuna Giuricea, Tome Jederlinića, Vicka Čubranića, Ivana Zaffrona, Mata Vodopića, Josipa Marčelića, Vlaha Barbića, Josipa Marije Carevića, Pavla Butorca i Severina Perneka, koji je zbog posljedica potresa morao iseliti iz nje. Palača je oštećena u potresu na Uskrs 1979. godine, a od tada dubrovački biskupi u njoj nisu niti živjeli. Obnavljana je u više faza . Inicijalna istraživanja započeo je Institut za povijest umjetnosti u sklopu svojih širih istraživanja prostora Pustijerne, a konzervatorsko-restauratorski istražni radovi započeti su 1984. godine i završeni 1993. godine pod vodstvom Hrvatskog restauratorskog zavoda, a istraživanja su vodili Vladimir Marković i Igor Fisković. Projektnu dokumentaciju izradio je Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, autor idejnog projekta bio je Ivan Juras, razradu projektne dokumentacije nastavlja Nives Mlinar, a projekt rekonstrukcije izradio je Egon Lokošek. Projekt je dovršen 2000. godine, kada je ishođena i građevinska dozvola. Radovi konstrukcijske sanacije započeli su 2003. godine i trajali su do 2013. godine. Uslijedili su završni građevinski, obrtnički i instalaterski radovi. Unutrašnjost palače uređena je po uzoru na istraženi izvorni izgled. Cijeli proces obnove vodio je Zavod za obnovu Dubrovnika do 2016. godine, kada je to preuzela Dubrovačka biskupija. Svi radovi su vođeni uz stalnu suradnju i nadzor nadležnoga Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Dubrovniku.

Ukupna vrijednost radova na obnovi ovog složenog i povijesno vrlo slojevitog objekta do 2016. godine iznosila je oko 25.000.000 kuna. Obnovom se ovo kulturno dobro željelo što više vratiti izvornom izgledu. Sredstva je kroz programe Zavoda za obnovu Dubrovnika uložilo  Ministarstvo kulture, Dubrovačko-neretvanska županija i Grad Dubrovnik, dok je Dubrovačka biskupija pokrila otprilike 15% troškova iz svojih sredstava. Ukupna vrijednost preostalih završnih radova nakon 2016. godine je oko 6.700.000 kuna, što je osigurano donacijom Zaklade Caboga Stiftung. Tom donacijom pokriveno je i uređenje interijera, koje je, kao i sve završne radove vodio arhitektonski studio Studio Vetma Arh iz Dubrovnika. Izbor i postavu umjetnina obavio je Joško Belamarić, uz pomoć Božene Popić-Kurtele i Ivana Viđena. Na kraju knjige u kojoj pisac Joško Belamarić detaljno i dokumentirano opisuje povijesni nastanak Biskupske palače u Dubrovniku piše: „ Biskup Mate Uzinić (koji je preuzeo upravljanje Dubrovačkom biskupijom 19. ožujka 2011.) više je puta najavljivao povratak u Biskupsku plaču u povijesnoj jezgri, želeći se vratiti milenijskoj tradiciji svojih prethodnika koji su stolovali u neposrednoj blizini dubrovačke prvostolnice. Palača se danas, sa 2000 kvaratnih metara bruto površine, ponovno vraća u funkciju u kojoj je bila tijekom zadnjih 170 godina.“ Na kraju , u kojem biskup Uzinić izjavljuje kako se raduje trenutku kada će se ko biskup vratiti u povijesnu jezgru, u grad u zidinama, jer to nije sam fizički povrat, nego i dijeljenje sudbine grda u kojemu je biskup. „Želja da se institucija biskupa vrati u povijesnu jezgru, preko puta katedrale, potakla je i Zakladu Caboga Stiftung da se značajnim sredstvima također uključi u obnovu. Povratak institucije biskupa u Grad, na svoje pravo mjesto, važan je signal u tom smjeru. Obnova Biskupske palače, prema najboljim standardima restauratorske teorije i prakse, golem me dobitak u održavanju života čitave dubrovačke povijesne jezgre, u integraciji 'kamenog grada' i 'živoga grada'“, zaključio je Joško Belamarić.