U organizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu upriličen je, 20. i 21. listopada u velikoj dvorani Fakulteta, XXII. međunarodni teološki simpozij, na temu "Vjera u medijima – mediji u vjeri". Na simpoziju su sudjelovali priznati međunarodni i domaći stručnjaci s teoloških učilišta u Rimu, iz vatikanskog dikasterija, domaćih teoloških i humanističkih fakulteta iz Splita, Zagreba i Osijeka.

U prigodi otvaranja simpozija, u ime organizatora, uvodnu riječ uputio je izv. prof. dr. Ivica Žižić. Pozdravivši nazočne istaknuo je bremenitost suodnosa vjere i medija, koji snažno obilježava Crkvu i društvo. Sve je okupljene pozdravio Veliki kancelar KBF-a u Splitu mons. dr. Marin Barišić koji je istaknuo suvremenost teme te je naglasio da su mediji „uvijek bili važni u svakom vremenu, ovisno o njihovoj razvijenosti i dostupnosti.“ Pozdravnu riječ uputili su i vicekancelar Fakulteta fra Joško Kodžoman i profektor Sveučilišta u Splitu prof. dr. Marko Rosić. koji je kazao da je tema zanimljiva i aktualna te da je vezana uz strategiju splitskoga Sveučilišta, a da KBF kao njezina sastavnica ima važnu poziciju. Simpozij je otvorio dekan KBF-a izv. prof. dr. Anđelko Domazet izrazivši uvjerenje da će predavači osvijetliti barem jedan vid te kompleksne teme i da će potaknuti na dublje razmišljanje o kršćanskom poslanju u ovom digitalnom svijetu.

Nakon pozdravnih govora uslijedilo je predstavljanje zbornika radova XXI. međunarodnoga znanstvenog simpozija „Stid. Višeznačnost jednog osjećaja“ o kojem su govorili red. prof. dr. sc. Mladen Parlov i red. prof. dr. sc. Ante Vučković. Potom je predavanje održao mons. dr. sc. Claudio Maria Celli (Vatikan) na temu „Rastuća prisutnost Crkve u digitalnom svijetu – izazovi i prilike“. „Kad je riječ o razvoju institucionalne strategije prikladne za naše sudjelovanje u društvenim medijima, imamo sreću da u Crkvi imamo bogato iskustvo s obzirom kako na osobe koje rade u novinama, na radiju, televiziji i u izradi internetskih stranica povezanih s Crkvom tako i pionire društvenih medija. Mogu razumjeti neodobravanje onih koji sudjeluju u onima koje nazivamo tradicionalnim medijima, no dobra komunikacija uvijek će iziskivati i stručne sposobnosti audiovizualnih pisaca, urednika i producenata. Razvoj strategije prikladne za digitalni svijet zahtijevat će, pak, da ti stručnjaci preispitaju svoj način rada“, naglasio je dr. Celli. Kao drugi institucionalni izazov istaknuo je: naučiti komunicirati u okruženju u kojem tradicionalni „autoriteti“ nemaju više utjecaj koji su nekoć imali. Nadalje, drži da je potrebno šire i obuhvatnije teološko promišljanje na području ekleziologije. Zaključuje da moramo omogućiti da se Crkva očituje u svojoj majčinskoj prisutnosti koja bi grijala srca ljudi i bodrila obeshrabrene.

Drugoga dana u petak, 20. listopada, program je započeo predavanjem izv. prof. dr. sc. Davora Džalte (Rim) na temu „Medij vjere“. Suvremeni masovni mediji predstavljaju izazov za misiju Crkve u današnjem svijetu, suočavajući nas s brojim pitanjima: kako koristiti medije? Mogu li mediji (primjereno) prenijeti kršćanski nauk, službe, različite izraze vjere, i u kojoj mjeri? Dr. Džalta ističe da je jedna od najznačajnijih tema u tom surječju tema (ne)kompatibilnosti digitalnih medija masovne komunikacije s nekim od osnovnih vidova kršćanske antropologije. Moguće je zauzeti stav kako su antropološke implikacije suvremenih, digitalno proizvedenih slika, koje nam masovni mediji svakodnevno predstavljaju, vrlo različite u odnosu na kršćansko razumijevanje ljudskog bića i ljudske egzistencije, kako na ovomu svijetu tako i na onomu budućemu. Ovo nas vodi, istaknuo je dr. Džalta, sljedećemu pitanju: može li se i na koji način takav medij konstruktivno iskoristiti za prenošenje nekih od osnovnih istina kršćanske vjere, uključujući i antropološke vidove te vjere? Imajući u vidu ta pitanja, svoje je izlaganje fokusirao na dvije ključne teme. Prva je sama logika suvremenih, digitalno proizvedenih slika koje nalazimo u masovnim medijima i antropološke implikacije te logike. Druga je šira tema slika uopće, njihovog značenja, mjesta i uloge u kršćanskoj antropologiji i ontologiji.

Drugo predavanje na temu „(Crkveni) mediji – izazov teološko-pastoralnom promišljanju i djelovanju održao je izv. prof. dr. sc. Jerko Valković (Zagreb). Prepoznajući u današnjem svijetu medija suvremeni “Areopag”, dr. Valković je naglasio da osobito posljednji pape ističu nužnost evangelizacijskog poslanja i prisutnosti u tim područjima koja svakodnevno nastanjuju mase ljudi širom svijeta. Međutim, uz poziv na smjeli ulazak u “virtualni kontinent” upućen svim članovima Crkve, pape pozivaju i na što je moguće jasnije razotkrivanje odnosno razgraničenje perspektiva medijskog djelovanja i evangelizacijskog poslanja. Naime, ističe dr. Valković, zalazeći u medijsku arenu potrebno je ponajprije razumjeti, a onda i dobrim dijelom prihvaćati logiku djelovanja medija, odnosno logiku “kretanja” unutar prostora javnosti. Predavanja su izazvala žustru raspravu u koju se uključio i splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.

Nakon kratke pauze uslijedila su dva predavanja. Doc. dr. Ivica Šola (Osijek) govorio je o slici vjere i Crkve u hrvatskim medijima, a izv. prof. dr. Božo Skoko (Zagreb) o imidžu Katoličke crkve u hrvatskoj javnosti i mogućnosti upravljanja njime. Dr. Šola u svom je izlaganju analizirao sliku Crkve kao proizvod pet strategija koje je prikazuju bilo negativno, bilo pozitivno. Pod strategijom ne misli na smišljeni koncept, nego je riječ o duhu vremena koji proizvodi određenu percepciju Crkve i crkvenih ljudi u medijskom prostoru. Prva strategija od koje polazi je: papa Franjo da, Crkva ne. Tu se pita: Koje je Crkve “proizvod” papa Franjo? Kako može biti dobro nešto što je izraslo u lošem (Crkvi). Tako se papa Franjo koristi kao medijski malj protiv Crkve u Hrvata, i općenito protiv Katoličke crkve. Druga strategija proizlazi iz prve: posramljivanje. Nošena je negativnim stereotipima: pedofili, financijske malverzacije, narod gladuje, Crkva pliva u novcu i privilegijama. Treća strategija je: naglašavanje ekscesnog, ignoriranje redovitog. Četvrta strategija je: medijska transupstancijalizacija vjere. Teror vidljivosti nasuprot otajstvu (tajna). Mediji nisu samo negativno raspoloženi prema Crkvi, naglašava dr. Šola, nerijetko hvale pojedine dobre inicijative i djela Crkve, no ona su odsječena od vjere kao svog izvora, svedena su na aktivizam, poput bilo koje nevladine udruge koja se bavi dobrotvorjem.

Dr. Skoko je, za razliku od dr. Šole, naglasio da Crkva mora brinuti o tomu kakvu sliku odašilje u javnost. Analizira imidž Katoličke crkve u hrvatskoj javnosti te se bavi načinima kreiranja imidža i mogućnostima njegove promjene. Posebno naglašava subjekte odgovorne za identitet i imidž Crkve te komunikacijske kanale koji oblikuju javno mnijenje i formiraju sliku Crkve u hrvatskoj javnosti. Središnje pitanje njegova izlaganja je uloga odnosa s javnošću u kreiranju i upravljanju imidžom Crkve te nastojanjima da Crkva, umjesto komunikacijskog objekta kojim se drugi bave, postane komunikacijski subjekt koji proaktivno i strateški utječe na javno mnijenje te pridonosi boljem razumijevanju njezine uloge u društvu. Dr. Skoko zaključuje da su mediji važni ali nisu presudni za imidž Crkve. Potom je uslijedila plodna rasprava.

Poslijepodnevni dio programa započeo je predavanjem dr. sc. Jarosława Krzewickoga (Rim) na temu „Masovni mediji kao predmet evangelizacije u teološkoj perspektivi 'Evangelii gaudiuma'“. Narav evangelizacijskog poslanja Crkve je posvećivati osobe i “posvećivati” prostore gdje se susreću čovjekovi i Božji putevi. Nije dovoljno vidjeti masovne medije pod vidom sredstva i jamca pastoralne učinkovitosti, naglasio je predavač. Evangelizirati masovne medije znači obratiti protagoniste komunikacije, a njihove odnose ispuniti evanđeoskim vrijednostima, sijući Riječ i čuvajući korijene. Teološka perspektiva apostolske pobudnice „Evangelii gaudium“ pape Franje obilježena je temom obraćenja, kazao je dr. sc. Krzewicki dodavši da to znači ozbiljenje cjelovitoga čovještva na temelju evanđeoskih kriterija.

Dr. sc. Mihael Prović (Split) i dr. sc. Marijo Volarević (Split) govorili su o važnosti korištenja medija u vjerskom odgoju mladih za etiku komunikacije. Problem odgoja u novije informacijsko doba postaje veći i izraženiji zbog činjenice da se mlade smatra “digitalnim urođenicima”, a odrasle koji bi ih trebali odgajati, poučavati i voditi, smatra se “digitalnim pridošlicama”. To je i Crkva shvatila kao izazov te namjerava odgajati mlade za preuzimanje odgovornih uloga u današnjem društvu, stavljajući ih u centar obrazovnog procesa, naglasili su predavači. U društvu je potrebno uspostaviti linearni komunikacijski proces između mladih, “suvremenog lica Crkve”, i društvene zajednice kojoj pripadaju. Danas nitko ne osporava važnost primjene informacijsko-komunikacijske tehnologije u pastoralno-katehetskom djelovanju Crkve, koja može biti snažan i privlačan “alat”/“medij” u službi realizacije odgojno-obrazovanih ciljeva. Kao temeljan se problem postavlja kako preko sredstava komunikacije dovesti mlade do etike komunikacije.

Zadnje predavanje održao je dr. sc. Jure Strujić (Split) na temu „Internet u službi crkvenog navještaja“. Predavač je u svom uvodnom dijelu govorio o internetu koji unosi promjene u prostor komunikacija, otvara nove mogućnosti dijaloga, solidarnosti te međusobne povezanosti prožimajući sve segmente svakodnevnog života i stvarajući novu kulturu. Velike promjene koje internet unosi u svijet postavljaju i pred Crkvu nove izazove, pitanja i mogućnosti te je stoga Crkva od početka nastanka interneta hrabro zakoračila u svijet umreženih računala, kazao je dr. Strujić. Želeći prikazati mogućnosti koje internet nudi kao nove evangelizacijske putove u izlaganju je istaknuo nekoliko važnih poglavlja vezanih uz tu temu: Internet kao “evangelizacijska oglasna ploča”; “Digitalni kontinent” kao novi prostor evangelizacije; Crkva pred izazovima novih komunikacija – suočavanje s novim problemima i opasnostima; Interaktivnost i dvosmjernost komunikacije kao poziv na mijenjanje evangelizacijskih oblika; Društvene mreže: evangelizacijske mogućnosti i izazovi; Mobilne aplikacije u službi evangelizacije. 

Nakon rasprave završnu riječ uputio je dekan Fakulteta prof. dr. sc. Anđelko Domazet. Napravio je kratak sažetak onoga što se događalo na simpoziju te, između ostaloga, naglasio da bi „Crkvi bilo nemoguće ostvariti vlastito misijsko poslanje bez upotrebe suvremenih sredstava društvene komunikacije. No, brzina promjena tehnoloških inovacija takva je da se čini gotovo nemogućim adekvatno vrjednovati i prosuditi sve njezine učinke.  Pozivajući se na ono što su predavači istaknuli kazao je da je Crkva pozvana postati „'komunikacijski subjekt koji proaktivno' utječe na javno mnijenje, pozvana je oblikovati strateški pristup digitalnoj komunikaciji, svjesna logike digitalno proizvedenih slika i implikacija za kršćansku antropologiju. Smatram da je tema ovogodišnjeg simpozija osvijetlila barem neke aspekte odnosa između navještaja kršćanske poruke i modernih medija, te potakla sve nas na ustrajno osposobljavanje kako na osobnoj tako i na crkvenoj razini za svjedočenje vjere u medijskom prostoru“, zaključio je dekan. Zahvalivši svima koji su sudjelovali u organizaciji i izvedbi simpozija proglasio je simpozij završenim.