Pješačko hodočašće iz Splita u svetište sv. Križa na Čiovu, već šestu godinu za redom, održano je 12. ožujka, u organizaciji zajednice Obnove u Duhu Svetome "Novo rađanje". U posebne nakane korizmenog hodočašća ove godine su uključene sve nakane pro-life inicijative „40 dana za život“, čiji će sudionici iz cijele Hrvatske, imati zajednički, nacionalni susret u travnju, upravo u svetištu Svetog Križa.

Četrdesetak hodočasnika okupilo se u subotu ispred crkve Gospe Fatimske, gdje im je župnik sa Blatina don Pavao Piplica udjelio hodočasnički blagoslov. Pod zaštitom zajednice, Padre Pia, hodočasnici su se uputili ulicom Bruna Bušića, Velebitskom, preko ulice Domovinskog rata prema Brdima, kroz Dujmovaču do Solina pa starom Kaštelanskom cestom do Trogira, na Čiovo. Pjevajući i moleći razmišljali su o Kristovoj muci i ranama koje su davne 1600. godine prokrvarile upravo na raspelu na Čiovu.

„Naše hodočašaće je posebno jer hodamo kroz naselje i to po danu. Vjerujemo da smo tako živo svjedočanstvo živog Krista. Tridesetak kilometara kroz naseljene kvartove Splita, Solina, Kaštela, Trogira i Čiova, pjevamo, molimo, a hodočasničku kolonu predvodi drveno raspelo koje barem na trenutak ulazi u našu svakodnevnicu opterećenu brigama ovoga svijeta, i poziva na obraćenje i molitvu. Ugledavši kolonu molitve, ljudi se zaustavljaju u hodu, vožnji, izlaze na svoje balkone, muškarci skidaju kape, radnici na trenutak zaustave svoje alate, te ih sama naša molitva, pjevanje i pogled na raspetog Krista potaknu da naprave znak križa“, kazali su sudionici.

Već tradicionalno na polovici puta hodočasnike čeka okrjepa koju su pripremili članovi zajednice Dobri Pastir. U svetištu se hodočasnicima pridružila zajednica Krvi Kristove, kao i drugi hodočasnici koji su došli organiziranim prijevozom. Vrhunac hodočašća bilo je misno slavlje koje je predvodio don Pavao Piplica. Prisjećajući se svojih dana koje je u svetištu sv. Križa provodio još kao sjemeništarac, okupljene je u propovijedi uveo u školu križa i približio duboki smisao drva na kojem visi raspeti Krist. „Krist nas je dočekao raširenih ruku. Vidim da niste izgubili svježinu koju ste imali na polasku, već je na vašim licima bio još jači sjaj zbog susreta s Onim koji nas je krvlju svojom oprao, s našim raspetim Spasiteljem koji je izvor svega života“, istaknuo je don Piplica. 

Svetište Sveti Križ na Čiovu jedno je od gotovo zaboravljenih hrvatskih svetišta u kojem su Isusove rane na raspelu prokrvarile na Veliku Subotu 1600.godine. Papa Eugen IV. dodijelio je potpuni oprost od 7 godina svima koji na blagdan Kristova Uzašašća na nebo pohode tu istu crkvu, ispovijede se, pomole i ostave milodar za potrebe crkve. Od vremena kad se dogodilo čudo Križa datira blagdan “suhi petak” – dan kada se suše Isusove rane. Tada prior pomaže rane pamukom, a onda tim pamukom blagoslivlja puk. To je prvi petak nakon Uzašašća. Zahvaljujući hodočasničkim molitvama ovo zaboravljeno hrvatsko svetište je oživjelo, a korizmeno hodočašće čašćenje Svetog Križa postaje tradicija zajednice.