U pastoralnom centru Gospe od Otoka u Solinu, upriličen je 5. i 6. listopada dvodnevni Međunarodni znanstveni skup pod nazivom „Blago vjere“, u povodu 25. obljetnice pastoralnog pohoda svetoga pape Ivana Pavla II. Solinu i Splitu. Na dvodnevnom Međunarodnom znanstvenom skupu nastupilo je 27 izlagača iz Hrvatske i inozemstva koji su istražili ulogu Ivana Pavla II. u novijoj povijesti našega naroda i Crkve u Hrvata. Glavni organizatori Skupa su: Katolički bogoslovni fakultet u Splitu, Javna ustanova u kulturi Zvonimir Solin, Župa Gospe od Otoka, Splitsko-dalmatinska županija te Upravni odjel za pomorstvo i turizam.

Četvrt stoljeća se ispunilo od Drugog pastoralnog pohoda Hrvatskoj i proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca. Cilj manifestacije nije samo čuvati uspomenu na ovaj događaj već proučavanje i aktualiziranje proročke poruke Ivana Pavla II. te sagledavanje što se sve od njegovih poruka pretočilo u život lokalne zajednice, a što je još ostalo za učiniti.

Solin je odabran za održavanje ove manifestacije jer je mjesto od povijesne važnosti za hrvatski narod, kulturu i kršćansku vjeru te mjesto na kojem se papa susreo s mladima tijekom svojega Drugoga pastirskoga pohoda Hrvatskoj. Naziv „Blago vjere“ inspirirano je papinim riječima upućenima mladima u Solinu 4. listopada 1998. godine - „Upućujem zadnji pozdrav svima, a posebno vama, Solinjani. Budite ponosni na blago vjere koje vam je povijest povjerila. Čuvajte ga ljubomorno!“ Pastirski pohod pape Ivana Pavla II. bilo je svojevrsno priznanje povezanosti između rimskog prvosvećenika i Crkve u Hrvata tijekom povijesti.

U uvodnom dijelu prvo se obratio prisutnima župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban. Pozdravivši sve prisutne, župan je kazao kako se još danas jasno sjeća svih događaja kada se papa Ivan Pavao II. susreo s mladima. „Ta poruka mladima, koju je papa uputio, danas je sve jača, snažnija i aktualnija. Stoga, imamo svi odgovornost, i u crkvenoj i civilnoj vlasti, ponavljati i aktualizirati poruku u svojim sredinama na dobrobit cjelokupnog društva. Moramo biti zahvalni papi jer je ljubio Hrvatsku i hrvatski narod. Bog zna što bi bilo s Hrvatskom da on nije intervenirao i iskoristio svoj utjecaj i ugled na međunarodnoj političkoj sceni. Zato smo ga mi Hrvati posebno voljeli.“, istaknuo je. Na kraju je još jednom pozdravio sve zaželjevši svima ugodan i plodonosan rad na Međunarodnom znanstvenom skupu.

Nakon njega, prisutnima se obratio zamjenik solinskog gradonačelnika Ivica Rakušić koji je izrazio zahvalu što upravo Solin može biti domaćin ovoga važnoga Međunarodnog skupa. „Bez ikakve pretencioznosti, mislim da Solin ima pravo biti poprište ovako velikog događaja, jer je ovo mjesto ishodišna točka nacionalne i vjerske povijesti. U antičkoj Saloni kršćanstvo je prvi put došlo na ova područja, u Solinu, u Šupljoj crkvi krunjen je hrvatski kralj Dmitar Zvonimir, u Solinu je djelovala Jelena Slavna, na kraju u Solinu je bio naš papa tijekom svojega pastirskoga pohoda. Hrvatska je od svojih početaka do danas dio zapadne civilizacije i kulture“, kazao je.

Na kraju pozdravnih govora u ime glavnog organizatora Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, obratio se prodekan za znanost prof. dr. sc. don Ivan Bodrožić. „Kada je Mario Matijević prošle godine došao s idejom da se organizira znanstveni skup, odmah smo je prihvatili. Smatrali smo da je to način na koji se odužujemo papi Ivanu Pavlu II. No, ove godine nije samo 25. obljetnica od Drugog pastoralnog pohoda, već i 20. obljetnica od njegovoga Trećeg pastoralnog pohoda. Budući da je volio naš narod, smatrali smo da je najbolji način, na koji se možemo odužiti, istražiti njegov lik i djelo. Ne smije otići u zaborav ono što je papa izgovorio i radio. Moramo to istražiti i aktualizirati u životu“, istaknuo je. Na kraju je kazao da Hrvatski narod nije velik te je kroz povijest išao često stojeći na ramenima giganta katoličke Crkve koja nas je čuvala, štitila i držala u okrilju. Zasigurno je jedan od tih giganata, koji je podmetnuo svoja leđa i pomogao Hrvatskoj, Ivana Pavao II. „Neka u tom duhu prođe ovaj simpozij da se sjetimo tog giganta koji je učinio da mi, mali narod, možemo biti veliki i prepoznatljivi u povijesti našega vremena“, zaključio je. Nakon toga, svečano je otvorio Znanstveni skup.

Tijekom prvog radnog dana predavanja su bila podijeljena u tri sesije. U svakoj sesiji održano je pet predavanja. Prvo predavanje održao je nadbiskup Nikola Eterović, apostolski nuncij u Njemačkoj, o temi „Ivan Pavao II. i priznanje Hrvatske“. Predavač je istaknuo da je jedan od prioriteta Svete Stolice u međunarodnoj zajednici promicati mir. Na čelu s papom Ivanom Pavlom II., Sveta Stolica zauzimala se za mirno rješenje i sukoba nastalih prigodom urušavanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Na početku je smatrala da bi tome mogla pridonijeti promjena ustroja SFRJ u konfederalnu državu. Ta je zamisao ubrzo nestala pred brutalnim nasiljem Jugoslavenske narodne armije i pobunjenih Srba, koje je izdašno pomagala Republika Srbija. Sveta Stolica postala je svjesna da bi priznanje neovisnosti Republike Hrvatske moglo zaustaviti tragičan rat koji je prouzročio brojne ljudske žrtve i velika materijalna razaranja. Sveta Stolica priznala je Hrvatsku 13. siječnja 1992., dva dana prije zemalja Europske unije.

Drugo predavanje održao je Apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Želimir Puljić o temi „Europa kao osobito ozemlje u spisima pape Ivana Pavla II.“. U izlaganju nadbiskup je govorio o važnosti Europe na temelju govora pape Ivana Pavla II., ali i prepoznavanju Hrvatske unutar međunarodne političke i gospodarske scene kao jednog važnog povijesnog dijela Europe.

Nakon uvodnih predavanja, izlaganja su održali: Elżbieta Osewska o temi „Učenje Ivana Pavla II. o dostojanstvu ljudske osobe“, Pawel Mąkosa o temi „Sveti Ivan Pavao II. i katoličko obrazovanje. Pregled njegova nauka“, Jelena Hrgović Tomaš o temi „Dijalog mira Ivana Pavla II. u prigodi posjeta Splitu i Solinu 1998.“, Božidar Nagy o temi „Papa Ivan Pavao II. i njegovi govori Hrvatima 1978.-2005.“, Ante Akrap o temi „Personalizam Ivana Pavla II.“, Alojzije Čondić o temi „Poruke Ivana Pavla II. za hrvatsku pastoralnu obnovu“, Arkadiusz Krasicki o temi „Uloga Duha Svetoga u govorima Ivana Pavla II. Hrvatima“, Stipo Kljajić o temi „Biblijska mjesta u homilijama i govorima Ivana Pavla II. prigodom pastirskog posjeta Bosni i Hercegovini, 12. i 13. travnja 1997.“, Antun Japundžić o temi „Ekumenski naglasci pape Ivana Pavla II. u kontekstu hodočašća u Hrvatskoj“, Stanislav Šota i Marija Hardi o temi „Sveti Ivan Pavao II. u žitnici Hrvatske – teološko-pastoralni naglasci pohoda“, Emanuel Petrov o temi „Ivan Pavao II, papa (hrvatskih) obitelji“, Mihael Prović o temi „Utjecaj pastoralnog pohoda pape Ivana Pavle II. na vjerski odgoj mladih u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji“, Angelina Gašpar i Jadranka Garmaz o temi „Sveti Ivan Pavao II. vizionarski vođa i primjer vjeroučitelja“. Na kraju svake sesije održana je rasprava. Prvi dan zaključen je pozdravnim govorom moderatora Marija Matijevića koji je pozvao sve da se pridruže sutra na drugom danu Međunarodnog znanstvenog skupa.

Istoga dana u pastoralnom centru Gospe od Otoka u Solinu otvorena je izložba za javnost i predstavljena knjiga „Nastanak i uporaba vatikanske verzije 'Navodnog Stepinčevog pisma' iz 1943. godine. Sa referencijalnim dokumentima“ Bojana Ivešića. Otvaranje prigodne izložbe i predstavljanje knjige odvija se u sklopu dvodnevne manifestacije, koja nosi naziv „Blago vjere“, upriličene povodom 25. obljetnice pastoralnog pohoda pape Ivana Pavla II. Splitu i Solinu. Cjelokupni događaj jedna je vrst duhovne priprave za jubilarnu Svetu 2025. godinu, najavljenu od Svete Stolice, a koja će se odviti pod motom „Hodočasnici nade“.

Na početku programa svima se obratio jedan od glavnih organizatora te moderator cijeloga programa, Mario Matijević. Nakon pozdravnog govora, dao je riječ župniku Gospe od Otoka koji je svečano otvorio prigodnu izložbu.

„Ilustrativna izložba dio je manifestacije koja se odvija pod nazivom 'Blago vjere', a upriličena je kao jedna vrst utjelovljenja svega onoga što govorimo na Međunarodnom znanstvenom skupu koji se odvija u sklopu manifestacije. Na taj se način prikazuju i ilustriraju događaji koji su dobrim dijelom tematski zastupljeni na Skupu“, kazao je Matijević. Ideja o izložbi nastala je iz želje da se izvuku svi važni podaci koji su potom trebali postati vjeronaučni i katehetski materijal. „To su podaci i fotografije koje su stručnjacima itekako poznate, no široj javnosti, napose učenicima, mnogi podaci nisu poznati. Željeli smo da se svi podaci izvuku na svjetlo dana te da se predstave široj javnosti. Poanta cjelokupne izložbe je da se pokaže povezanost Salone, salonitanskih biskupa, početaka kršćanstva na ovim prostorima, kasnijeg Hrvatskog kraljevstva s Rimom, odnosno Rimokatoličkom Crkvom na čelu s rimskim prvosvećenikom“, istaknuo je.

U drugom djelu programa, javnosti je svečano predstavljena knjiga mladoga svećenika Vrhbosanske nadbiskupije don Bojana Ivešića, doktoranda na Crkvenoj povijesti na Papinskom sveučilištu Gregorijana, koja nosi naslov „Nastanak i uporaba vatikanske verzije 'Navodnog Stepinčevog pisma' iz 1943. godine. Sa referencijalnim dokumentima“. Prvi je knjigu predstavio javnosti Ivan Balta, arhivist Nadbiskupskog arhiva. U knjizi se govori o „navodnom Stepinčevu pismu“ papi Piju XII. od 18. svibnja 1943. Naime, tijekom suđenja, to pismo, koje se tendenciozno prepravilo, koristilo se kao krunski dokaz na montiranom suđenju, a autorstvo se pripisivalo bl. Alojziju Stepincu. Autor prikazuje u knjizi više konstruiranih pisama koja su nastala tijekom godina, a čiji se autori još nisu saznali. No, autor donosi izvornu vatikansku inačicu pisma koja do sada u cijelosti nije bila predočena javnosti. Pismo je izvorno napisano na talijanskom jeziku na 16 stranica s 41 prilogom ratnih dokumenata, ponajviše četničkih nedjela na području NDH. Ovom Ivešićevom obradom je dokazano kakvim su se sve neutemeljenim konstrukcijama, na osnovi nevjerodostojnih vrela protiv kardinala Stepinca i Katoličke Crkve, služile komunističke sudske vlasti i kasnija pseudohistoriografska literatura, zaključio je Balta u svome izlaganju.

Autor je na početku svojega izlaganja pojasnio kako je papa Franjo 2. ožujka 2020. godine svim istraživačima, koji za to imaju potrebne uvijete, učinio dostupnim arhivsku građu iz vremena pontifikata Pija XII. (1939.-1958.) koja uključuje i vrijeme Drugoga svjetskoga rata. Upravo to razdoblje hrvatske suvremene povijesti svojevrsno je nacionalno i crkveno breme koje je često poprište podjela, poprečnih stajališta te internacionalnih i interkonfesionalnih trzavica. Tome uvelike pridonosi nepoznavanje i neuvažavanje povijesnih činjenica utemeljenih na autentičnim vrelima. U našem podneblju često se „grade kule“ povijesnih neistina i hipoteza, koje odolijevaju ozbiljnijoj kritici. „Razlog tome leži u činjenici da nisu građene kako bi izdržale kritiku, nego kako bi se nekritički usvojile kao povijesna istina, a njihovo urušavanje često se označuje kao povijesni revizionizam“, istaknuo je autor.

Mnogo takvih „lažnih kula“ sagrađeno je oko imena bl. Alojzija Stepinca. No, zahvaljujući nepobitnim povijesnim činjenicama njihove „kule“ se polako ruše, a njihovi arhitekti očajnički traže nova vrela, ne bi li izgradili nove povijesne stupove da zadrže svoju građevinu. I danas možemo čuti kako pojedinci posjeduju ekskluzivnu arhivsku građu koja se odnosi na kardinala Stepinca, no ne usuđuju se prezentirati cijele dokumente već samo njezine fragmente izvučene iz konteksta. „Tko god je zakopao malo u Vatikanske arhive i pontifikat Pija XII., zna kako je upravo ta ekskluzivna građa sada svima dostupna, te postoji velika vjerojatnost da će se pojaviti u javnosti u skorije vrijeme“, kazao je. Tako se dugo vremena postupalo s navodnim pismom papi Piju XII: datiranim 18. svibnja 1943. godine. Naime, dokument se u javnosti prvi put pojavio na Stepinčevom montiranom suđenju 1946. godine. Godinama su kružili fragmenti pisma oko kojih se konstruirala povijesna neistina. Oko svih konstrukcija najpoznatija je ona o fiktivnom broju od 240 000 nasilno „pokatoličenih“ Srba čime se dokazivalo postojanje sustavnog i razrađenog plana Katoličke Crkve i hrvatskog naroda oko istrebljenja srpske manjine. Stoga, autor predstavlja originalnu verziju dokumenta koja je pohranjena u Arhivu Državnog tajništva Svete Stolice i njegov prijevod sa svom popratnom referencijalnom dokumentacijom koja se u njemu spominje za čije se postojanje u cjelovitom obliku do sada nije u javnosti znalo.

Tijekom drugog radnog dana, predavanja su bila podijeljena u dvije sesije, a u svakoj sesiji izlagalo je pet predavača. U prvoj sesiji drugoga radnoga dana naglasak je stavljen na povijesne teme. Prvo predavanje održao je jedan od glavnih organizatora Mario Matijević o temi „Uloga don Frane Bulića i don Lovre Katića u očuvanju i osnaživanju odnosa rimskoga prvosvećenika i Crkve u Hrvata“. Godine 1933. Središnji katolički narodni savez je za početak Svete godine (2. travnja 1933.) posredstvom don Lovre Katića zatražio od don Frane Bulića sastavljanje zavjetnoga natpisa koji je trebao biti uklesan u stijenu zagrebačke Prvostolnice. Iako do postavljanja natpisa nikada nije došlo, don Frane Bulić sastavio je i predao natpis u kojemu kroz djelovanje rimskih biskupa tijekom povijesti donosi pregled uske sveze hrvatskoga naroda, Crkve u Hrvata i Svete Stolice. Sastavljeni natpis ipak je kroz neko vrijeme ugledao svjetlo dana u primjerenom obliku, naime poslužio je kao predložak za sastavljanje unikatne publikacije koju su potpisali upravo don Frane Bulić i don Lovre Katić, a koja je poklonjena tadašnjemu Papi kao zavjetni dar i spomen na ponovnu institucionalnu uspostavu odnosa između Crkve u Hrvata i rimskoga biskupa.

Drugo predavanje održao je Miroslav Katić, ravnatelj Konzervatorskog odjela u Trogiru o temi „Neka arheološko-topografska pitanja iz akta crkvenih sabora održanih u Saloni 530. i 533. godine“. Nova kasnoantička središta koja su nastala na obali, otocima i zaleđu tražila su bolju crkvenu organizaciju, osobito nakon oslobađanja Salone od ostrogotske vlasti. U šestomu se stoljeću intenzivira izgradnja crkava kako u samoj Saloni, tako i na prostoru metropolije. U radu autor opisuje prostorne datosti novih biskupija. Nepoznati toponimi navedeni u aktima salonitanskih koncila zapravo su imena novonastalih kasnoantičkih središta i utvrda rasutih u priobalju i zaleđu Dalmacije.

Treće predavanje održao je Ivan Alduk, pročelnik Konzervatorskog odjela u Imotskome o temi „Franjevci i pape u unutrašnjosti Dalmacije u srednjem vijeku. Odabrane teme“. Franjevci su na hrvatskom tlu prisutni gotovo od samih početaka reda, tj. od 13. stoljeća. U unutrašnjosti Dalmacije franjevce sa sigurnošću možemo pratiti od 14. stoljeća. Posebno su zanimljivi njihovi samostani u Sinju i Imotskom te onoga pretpostavljenog u Vrlici, tj. srednjovjekovnoj Vrh Rici. Autor u predavanju opisuje nastanak i funkcioniranje franjevačkih samostana te njihove veze s papinskom kurijom i velikaškom kućom Nelipića.

Četvrto predavanje održao je Vladimir Smoljo, doktorand na studiju kanonskog prava na Papinskom sveučilištu Santa Croce u Rimu, o temi „Kanonsko-pravni korijeni salonitanske Crkve i kulture“. Rad donosi poglede na pravni vid uspostave salonitanske Crkve, odnosno njezina pravnoga ustroja kao modela funkcioniranja. Povijest ove pravne strukture do izražaja posebice dolazi na njezinu vrhuncu, točnije u odnosu salonitanskih biskupa (već uspostavljene i dobrano funkcionalne crkvene strukture) s rimskim biskupom.

Posljednje predavanje u prvoj sesiji održao je Ivan Balta, arhivist Nadbiskupskog arhiva u Splitu, o temi „Don Frane Bulić i rekognicija salonitanskih mučenika u oratoriju svetog Venancija u Rimu“. Koncem 19. i početkom 20. stoljeća vodila se oštra rasprava oko salonitanskih mučenika, prvenstveno mučenika svetoga Dujma. Don Frane Bulić bio je jedan od glavnih aktera u toj raspravi. U želji da na temelju pronađenih izvora dođe do povijesne istine on je u svojim radovima branio stajalište da je opat Martin u 7. stoljeću, po nalogu pape Ivan IV., iz Dalmacije i Istre u Rim prenio čitava tijela mučenika. Jedini način da se to dokaže bila bi rekognicija dalmatinskih i istarskih mučenika u oratoriju svetoga Venancija u Rimu. Nažalost, rekognicija salonitanskih mučenika dopuštena je tek dvadeset i osam godina nakon njegove smrti.

Prvi predavač u drugoj sesiji bio je don Ante Mateljan, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu, o temi „Karol Woytiła (Ivan Pavao II.) pjesnik i recepcija njegova književnog djela u Hrvatskoj“. Karol Woytiła se već od rane mladosti počeo baviti s umjetnošću. Posebno mjesto u njegovu stvaralaštvu ima poezija, osobito dojmljiva na izvornom, poljskom jeziku. Na kraju autor upućuje na hrvatsku recepciju Woytiłina književnoga djela, a rad završava osvrtom na znamenito Pismo umjetnicima.

Drugo predavanje održao je don Ivan Bodrožić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu te jedan od glavnih organizatora manifestacije, o temi „Povijest spasenja u povijesti Hrvata prema Ivanu Pavlu II.“. Ivan Pavao II. u svojim obraćanjima hrvatskim hodočasnicima u Rimu i na svojim putovanjima često je isticao različite detalje iz povijesti hrvatskoga naroda potičući Hrvate da budu ponosni na vlastitu povijest. No nikada nije isticao samo neke događaje iz junačke povijesti, već redovito one presudne događaje iz takozvane svete povijesti, to jest povijesti vjere. U tomu se smislu referirao na pokrštenje Hrvata i na kasnije slavne događaje i situacije u kojima su Hrvati obranili i očuvali svoju vjeru. Na taj način Ivan Pavao II. uočava koliko se povijest hrvatskoga naroda ucjepljuje u povijest spasenja naroda Božjega, osobito po zajedništvu s Katoličkom Crkvom.

Treće predavanje održao je Ivan Matijević, profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, o temi „'Sveto savezništvo' predsjednika Ronalda Reagana i pape Ivana Pavla II.“. Ronald Reagan bio je pod snažnim dojmom kada je papa Ivan Pavao II. posjetio svoju rodnu Poljsku godine 1979. U njemu i u Poljskoj prepoznao je „ključ“ za pobjedu nad ateističkim sovjetskim komunizmom. Od početka svojega mandata Reagan je bio okružen suradnicima od kojih su većina bili katolici. Jedan od njemu najbližih bio je William Clark, savjetnik za nacionalnu sigurnost. Dokumenti i svjedočanstva sudionika iz tog vremena jasno pokazuju da su Papa i Predsjednik redovito komunicirali i često se savjetovali. Odmah nakon što je Predsjednik umro 2004., Papa je pozdravio njegove doprinose povijesnim događajima koji su promijenili živote milijuna ljudi, posebice Europljana.

Četvrto predavanje održao je novinar Ivan Ugrin o temi „Hodočašća mladih Hrvata papi Ivanu Pavlu II. u Rim osamdesetih godina“. Autor se u radu bavi hodočašćima mladih vjernika katolika iz Hrvatske u Rim, papi Ivanu Pavlu II., koja su se počela održavati nakon Branimirove godine 1979. Spiritus movens svih tih gibanja od 1980. bio je isusovac pater Božidar Nagy. Naglasak predavanja je na hodočašćima iz Splitsko-makarske nadbiskupije, i to dvama hodočašćima iz 1983. i 1984. koje je autor osobno organizirao.

Posljednje predavanje održala je doc. dr. sc. Silvana Barilović Crnov, voditeljica Tiskovnoga ureda Splitsko-makarske nadbiskupije i vanjska suradnica KBF-a u Splitu, o temi „Papa Ivan Pavao II. u misli prvakinje hrvatskog katoličkog novinarstva Smiljane Rendić“. U izlaganju je prikazala kako je Smiljana Rendić doživjela papu Ivana Pavla II., prvoga papu iz socijalističke zemlje, kojeg je pratila s velikim interesom i pozornošću, autentično prenoseći njegove poruke od početka pontifikata 1978. pa do njezine smrti 1994. Njezino izvješćivanje u Glasu Koncila o Papinim kronikama pokazuje se važnim ne samo za Katoličku crkvu nego i za oblikovanje budućnosti Europe nakon sloma komunističkih režima, ali i oblikovanje budućnosti zemalja drugih kontinenata. Rendić je pokazala iznimnu osjetljivost za novost koja dolazi nenasilnim putem jer je i sama više puta bila žrtva komunističkih progona.

Nakon završenih predavanja prisutnima su se obratili glavni organizatori zahvalivši svima na sudjelovanju na Međunarodnom znanstvenom skupu.