U kapeli Presvetog Srca Isusova u Isusovačkoj rezidenciji s novicijatom "Stanislav Koska" na Manušu u Splitu u petak, 3. lipnja svečano je proslavljena svetkovina Presvetog Srca Isusova. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je mons. Miroslav Vidović, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije. U koncelebraciji su bili superior isusovačke rezidencije p. Stipo Balatinac i župnik Župe sv. Roka na Manušu don Matko Džaja.

"Čitav stvoreni svijet ručni je rad Oca nebeskoga - otisak njegova srca. Iz ljepote svega stvorenog nazire se ljepota Stvoritelja", rekao je mons. Vidović na početku svoje homilije, u čije je središte stavio srce - savršeni organ koji daje život svim ostalim dijelovima tijela i bez čijeg neprestanog rada života ne bi bilo. Spomenuo je fizičke bolesti srca i krvožilnog sustava koje su jedne od najčešćih uzroka smrti čovjeka, no posebnu pažnju posvetio je onim duhovnim bolestima srca koje su ubojice današnjeg društva, poput sebičnosti, oholosti i pohlepe. Naglasio je da je našim srcima i čitavom svijetu potreban Božji lijek i njegova intervencija. On može spasiti ovo društvo ako ozdravi naše srce, a lijek je u otvorenosti srca. "Potrebno je izići iz ugode svoga srca i poći prema drugima. Srce kao organ nema svrhu samo za sebe nego tek onda kada kuca u tijelu i čini da drugi dijelovi imaju kisik i hranu. I moje duhovno srce ima funkciju tek kada se otvori i počne pulsirati za druge i donositi im hranu. Nama je potrebno uhvatiti ritam Isusova srca koje kuca za druge i koje je probodeno za druge. Zato je vapaj 'Isuse blaga i ponizna srca učini srce moje po srcu svome' jedna od najljepših molitava i definicija Isusova srca. Blagost i poniznost srca vrline su kojima trebamo težiti", istaknuo je propovjednik i pojasnio da biti ponizan znači priznati istinu o sebi i prihvatiti sebe kao grešnika, a biti blag znači priznavati i prihvatit istinu o drugome, da je grešan. Zato ne začuđuje Isusov poziv na nasljedovanje u poniznosti i blagosti. "Bog se ponizio, postao je čovjekom, prišao je bližnjemu i prihvatio ga kao slabog i grešnog jer ga je ljubio. Bog je u čovjeku prepoznao svoju sliku - otisak svoga srca. Stoga ljubiti, u pravom i istinskom smislu riječi, može i zna samo onaj tko je blag i ponizan. On prihvaća i hrabro nosi svoj životni križ priznajući da ovisi o Božjem milosrđu". Mons. Vidović je zaključio da se svijet ne izgrađuje samo razumom koji je temelj mnogih postignuća, već i srcem. No ako želimo da naš svijet bude barem trag Kraljevstva nebeskog, moramo ga graditi otvorena, a ne kamena srca. Nadodao je da na današnju svetkovinu svećenici na jedan način slave svoj dan jer su posvećeni Srcu Isusovu, stoga je pozvao sve okupljene na molitvu za svećenike i za duhovna zvanja.

Na kraju slavlja okupljenima se obratio superior rezidencije Družbe Isusove u Splitu i magistar novaka p. Stipo Balatinac koji je mons. Vidoviću zahvalio za prisustvo i prigodnu riječ. U zahvalama je spomenuo i sve koji su na bilo koji način uzveličali slavlje. Prije svečanog blagoslova mons. Vidović je istaknuo da je prisutnost isusovaca neprocjenjivo bogatstvo i blagoslov za grad Split i cijelu Splitsko-makarsku nadbiskupiju te im je zahvalio za njihov rad i sebedarje. Nakon mise započeto je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Trodnevnu pripravu predvodio je isusovac p. Tvrtko Barun, direktor Isusovačke službe za izbjeglice (JRS), koji je iz prve ruke govorio o izbjegličkim problemima i Godini milosrđa. Svaku večer poslije misnog slavlja održan je i prigodni duhovni program. U utorak, 31. svibnja održana je pobožnost Božanskom milosrđu koju su predvodili novaci Družbe Isusove. U srijedu, 1. lipnja bio je nagovor o JRS-u, izbljegličkoj krizi i milosrđu. U četvrtak, 2. lipnja upriličeno je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.