„Zbog svoje ljepote, mnogi mladići Barbari su iskazivali svoje simpatije, dolazila je u dodir s kršćanima, što je u to vrijeme bilo jako opasno, jer su bili progonjeni zbog svoje vjere u Boga. Kad slavimo svece, svetice, mučenike i mučenice, potrebno je istaknuti njihovu hrabrost, ustrajnost i upornost, koje su dovele do toga da ih Crkva slavi i časti, a vjernici kršćani im se mole, uzimaju ih za svoje zaštitnike župa, zavjetne blagdane, kao što je to u našoj župi”, rekao je župnik Dukić u homiliji te naglasio kako je sveta Barbara, koja je živjela u vremenu teškog progona kršćana, bila hrabra, odvažna i ustrajna u pripravi da postane kršćanaka.

„Vlastitom smrću, i to od svog oca, koji je Barbari odrubio glavu, posvjedočila je svoju vjeru u Boga, a mi se ponekad izvlačimo kad trebamo doći na misu – ‘vruće mi je, hladno mi je, tko će ići na misu’… Sveta Barbara daje život za Boga, a mi ne možemo izdvojiti nekad sat vremena tjedno za Boga, pa se treba upitati kakvi smo mi kršćani”, upozorio je vlč. Dukić te dodao kako ta svetica, njezina upornost, ustrajnost i odvažnost može biti primjer svima nama – kako biti odan i vjeran svom Bogu.

„Mnogo toga je, što nas u svijetu privlači ili od Boga odvlači, zato se traži u takvim trenucima naša hrabrost ustrajnost, odgovornost, vjernost Božjoj riječi i našem Gospodinu. Nikada, pa ni danas, nije lako biti kršćanin… Kao i generacije prije nas, i mi živimo u teškom, neizvjesnom, sudbonosnom razdoblju, u kojem se nad čovjeka nadvilo veliko razočaranje i neizvjesnost. Čovjek previše polaže u čovjeka a premalo u Boga”, naglasio je don Dukić.

„Vidimo kako čovjek često sam želi biti Bog, Bog mu ne treba!… Vjerovalo se da je čovjek u stanju preobraziti lice zemlje, na neki način stvoriti raj na zemlji. Ne, da se to nije ostvarilo, nego, možemo biti sretni ako čovjek svojim ponašanjem ne uništi zemlju”, zaključio je homiliju vlč. Dukić uz želju da vjernicima sv. Barbara bude primjer kako biti Bogu odan, vjeran, a da im došašće bude vrijeme duhovne obnove u pripremi za Božić.