Dok slavimo ovaj veliki blagdan, najsvetiju ženu, Nebesku Kraljicu, koja želi sve ljude privući sebi, slavimo čudesnu snagu Božje ljubavi koja je u Isusu pobijedila smrt, bol, bolest i muke, a u Blaženoj Djevici Mariji učinila da je uzela njezino tijelo i dušu na svršetku njezina zemaljskog života u nebo, kao znak našega spasenja i zalog naše nade – da će Bog učiniti svakom onome, koji preda svoje srce Bogu – pojasnio je vlč. Kutleša.

„Kršćani od prvog stoljeća, mučeni i ubijani, ali sva ubojstva i progoni svih careva, i najjačeg carstva na svijetu – Rimskoga, samo su činili da raste vjera, da se kršćanski narod širi i pobjeđuje ljubavlju, naglasio je. Molitva svih mučenika, koja datira iz trećeg stoljeća, molitva svih onih koji su prolili krv da bismo mi primili vjeru i Božju ljubav u sadašnjem vremenu, ‚Pod tvoju se obranu‘, pobjeđivala je priznajući Mariju, Majku živoga Boga i kao takva, trajna je nositeljica svega onoga što nam je Krist donio na zemlju – mir, radost, zdravlje, oslobođenje i sve ono za čim čezne naše srce.“

„Veliki svetac Otac Pio, koji je trpio od braće svećenika, osude od Crkve, nerazumijevanja po Božjem dopuštenju, svakodnevno trpio direktne i indirektne napade đavla, kaže – da nikad ne bi izdržao muku, križ i zlostavljanje kojim ga je đavao zlostavljao, da nije cijeli život molio sva otajstva Gospine krunice, ne bi imao ljubavi, mira i snage da izdrži, i da po tom križu, svakom čovjeku koji mu priđe u svojoj bijedi, strahu i slabosti, donese radost, mir i ljubav, koju samo Bog može dati“, istaknuo je.

Predslavitelj je govorio o vijetnamskom kardinalu Francoisu Xavieru te potaknuo vjernike na razmišljanje o životu, grijesima, snazi križa i molitve. Umro je na glasu svetosti 2002. U utrobi je nosio rak od 6 kilograma, bio na nekoliko operacija, a svećenici i biskupi – oni koji su radili s njim, kažu – ne samo da je bio radostan, nego tko bi god dolazio u njegovo prisustvo primao bi radost, a na upit kako može biti sretan kad spava samo dva sata dnevno, non-stop na infuzijama, lijekovima, u bolovima, rekao bi: „Isus je činio mnoga čuda na zemlji – ali samo jednim činom otvorio je radost neba da uđe u naša srca, a to je – kad je bio raspet na križu. I ja, kad sam raspet na križu, tada sam najsigurniji da sam s Bogom i Bog sa mnom, što znači – da je ovaj sluga Božji, molitvom Gospi – stavljajući Gospu na prvo mjesto u svom srcu, uključio toliko Boga u svoj život, da mu je Bog dao po Gospi milost da prihvati svoj križ, da se ne ljuti, da se ne pita zašto meni!“

Kada s Bogom, s Gospom prihvatimo križ, kaže sv. Pavao, tada se naš izvanjski čovjek raspada, naša sebičnost, srdžba, gramzljivost, pohlepa, navezanost na ovaj svijet a naš nutarnji čovjek se obnavlja. Bog nam daruje mir i ljubav koju svijet ne može dati. Iz primjera kardinala možemo uzeti: „Kada bi svi svakog dana molili sva otajstva krunice, svaka Božja riječ koju čujemo, bila bi svjetiljka u našem životu i davala bi nam izlaz iz svake situacije u životu. Bila bi nam tolika glad i radost da dođemo na svetu misu a preko svake sv. ispovijedi osjetili bi Boga Isusa Krista, ne kao onoga koji nas sudi, nego kao onoga koji nas ozdravlja. Svakodnevno zahvaljujmo Bogu i Gospi i ona će nam biti uzrok radosti, Kraljica našeg mira i pomoćnica u svim životnim situacijama – poručio je brojnim vjernicima propovjednik.

Uz don Tomislava misu su suslavili domaći župnik Dražen Radman, biokovski dekan fra Josip Repeša, župnik u Staševici fra Marko Bitanga i fra Ivan Knezović koji je na službi u Brazilu. Pjevanje su predvodili pučki pjevači župe i dio ženskog zbora. Za orguljama je bio Tomislav Ćendo.