Spuštanjem kipa Blažene Djevice Marije iz niše oltara, pjevanjem litanija i molitvom krunice, u subotu 13. srpnja u svetištu Gospe Karmelske u Bagaloviću započela je proslava svetkovanja Gospe Karmelske. Na misi je propovijedao župnik Rogotina i Desana don Ivica Barišić, a u koncelebraciji uz domaćeg župnika don Augustina Radovića bili su prečasni kanonik i župnik župe Dobranje - Bijeli Vir don Stipe Jerković i župnik župe Dusina don Dražen Radman.

Govoreći o veličini Blažene Djevice Marije kao najvećem čudu Božje ljubavi, don Ivica je naglasio kako Marija za života nije učinila neka velika čuda, već tek iza smrti kad je došla pred Božje prijestolje.

“Od tad ne prestaje činiti čuda i nema crkve, nema kapele gdje nema njezinih slika i kipova.Bog traži i od nas danas kao što je tražio od Marije – strpljivu i vjernu suradnju – da u nadi živimo, u nadi radimo, trpimo, molimo, znajući da nam ovdje nije stalna domovina. Čovjeka čovjekom ne čini titula, zarada, služba, već iskren odnos prema Bogu i čovjeku i koliko se netko trudi oko životnog fakulteta”, istaknuo je propovjednik.

“Najveće štovanje ovih dana iskazat ćemo Mariji ako se trudimo ostvarivati njezinu želju – ostati na liniji s Njezinim Sinom. Ostanimo ljudi nade, uz sve zlo koje se događa, vjerujući da ima netko jači tko je uz nas. Bog će uvijek naći način da po krivim crtama piše ravno ako se vjeruje kao Marija, koja nam daje najjače oružje protiv zla – krunicu, oružje za sva vremena! Samo srce poput Marijinog – koje ljubi, vjeruje, trpi, šuti i moli donosi plodove – sve ostalo je lijepa i prazna priča”, proučio je don Ivica prisjetivši se i riječi blaženog Alojzija Stepinca: “Tko slijedi Mariju neće zalutati, njoj se moleći nećeš očajavati, dok te ona drži nećeš se umoriti, dok te ona štiti nećeš se bojati”.

Po završetku misnog slavlja, prije molitve pred grobom don Radovana Jerkovića – svećenika, mučenika, svjedoka vjere, primjera vjernosti Kristu i Katoličkoj crkvi – župnik Radović uputio je nekoliko riječi koje je don Radovan upućivao onima koji su ga vrijeđali i progonili.

„Đavao pred ničim toliko ne strahuje koliko pred čovjekom čvrste vjere i pouzdanja u Boga. To je ono čega su se bojali komunistički bezbošci i čega se boje i danas njihovi tjelesni i duhovni potomci. Oni samo ljudskim mjerama mjere i kroje nam društvenu stvarnost u ovoj zemlji, u našoj kući, često zaogrnuti lažnim plaštem kršćanstva. Mučenička krv je svjedočanstvo za nas danas, za nas koji živimo istu stvarnost kao i don Rade samo u drugačijem obliku, jer đavao se često znade prerušiti u anđela svjetla kako bi proždro ono najvrijednije što imaš – vjeru, nadu i ljubav – pretvarajući te tako u jeftinu robu. Nažalost uspijeva, ne bez naše krivnje. Velika većina i danas, kao i jučer, pokorno kleči pred modernim bogovima siteći se mrvicama koje padaju sa njihovih stolova“, upozorio je don Augustin.

“Teško se mijenjamo i jeftino prodajemo svoju vjeru, svoga Isusa, svoju Gospu Karmelsku, svoju Crkvu Katoličku – za komad kruha. Zahvalan sam Gospodinu i za don Radu i mnoge mučenike – znane i neznane, namjerno zaboravljene i svjesno prešućene – da se ne bi uznemirile nečiste savjesti onih koji su ih progonili i ubijali, oni koji i danas svjesno i namjerno truju dušu ovoga naroda”, rekao je don Augustin.

Zahvalio je također i za današnje mučenike. “Zahvalan sam za sve one koji hrabro žive svoju vjeru u ovoj zemlji i ovoj župi, i ne boje se javno svjedočiti ni pod cijenu života, jer Crkva i vjera nije trgovina nego uvjerenje za koje se gine. Što se više odmičemo od don Radina vremena, to nam je njegovo svjedočanstvo sve dragocjenije i potrebnije”, zaključio je don Augustin.