Već tradicionalno veliki broj župljana Meja kao i brojni hodočasnici okupili su se na blagdan sv. Stjepana prvomučenika, 26. prosinca, u crkvici na starom splitskom groblju Sustipan, kako bi proslavili nebeski rođendan svoga zaštitnika. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić u zajedništvu sa župnikom sv. Stjepana pod Borovima i gvardijanom samostana sv. Frane fra Martinom Jakovićem, kapelanom fra Josipom Ivanovićem i don Gabrijelom Kamberom.

Čestitavši svima Božić i sv. Stjepana nadbiskup je kazao kako nam sv. Stjepan, njegovo kamenovanje i smrt, pomaže bolje razumjeti dubinu i širinu Božića - Božjeg Božića kojeg je taj svetac prihvatio i unio u čitav svoj život. U propovijedi je istaknuo kako sv. Stjepan nije prošlost već sadašnjost te da se moramo osvrnuti na stvarnost i okrutnost ovoga svijeta i misliti na brojne mučenike koji danas u brojnim zemljama umiru za Krista. „Do nas često takve vijesti i ne dopiru, no sve je više progona i mučenika za vjeru. U istočnijim zemljama čak i na stare načine, fizičkim zlostavljanjem, kamenovanjem i ubojstvima, a na zapadu riječima, izrugivanjem, omalovažavanjem, isključivanjem“, kazao je i nadodao kako na takve progone i napade moramo odgovarati ljubavlju, humanošću i radošću, crpeći snagu iz novorođenog Spasitelja. Pojasnio je kako je sv. Stjepan srastao s Božićem te zaželio da i mi, poput njega, otvorimo svoje srce kako bi se Krist mogao utjeloviti u našu stvarnost i naše odnose, da budemo poslužitelji svojim bližnjima te svima radosno nosimo ovu novost, čak i pod cijenu osude.

Zahvalu mons. Barišiću i svima koji su uzveličali slavlje uputio je župnik fra Martin Jaković, uz želju „da i mi u radosti Božića otkrijemo sv. Stjepana koji je potvrdio svoju ljubav prema Bogu. Neka otajstva koja slavio u naša srca unesu radost i snagu da i mi Bogu uzvratimo ljubavlju“. Nakon misnoga slavlja, koje je pjevanjem uveličao mješoviti župni zbor, upriličen je prigodni domjenak i druženje.

Na starom splitskom groblju Sustipan naleze se ostaci starog srednjovjekovnog benediktinskog samostana i bazilike koji se u povijesnim izvorima prvi put spominje 1020. godine. Samostan Sv. Stjepana bio je najugledniji splitski samostan, a opatiju su u srednjem vijeku darivali hrvatski kraljevi Petar Krešimir lV., Dmitar Zvonimir i Stjepan ll. Trpimirović, dok je zadnji član hrvatske vladarske loze Trpimirovića tu našao i konačno utočište. Na tim ostacima 1814. godine podignuta je župna crkva sv. Stjepana. Za njenu gradnju zaslužan je rektor splitskog Nadbiskupskog sjemeništa don Nikola Didoš, o čemu svjedoči natpis na nadvratniku crkve. Na pročelju crkve je lik sv. Stjepana Prvomučenika iz 1355. godine, rad mletačkog kipara Nikole Dentea. Uz crkvu je od 1826. godine uređeno je prvo gradsko groblje izvan gradskih zidina, koje je u vremenu od 1959. do 1961. uništeno, a dio kostiju prebačen je na novo gradsko groblje Lovrinac. Uništavanjem sustipanskog groblja nepovratno su izgubljena brojna umjetnička djela i spomenici, a mali dio koji je spašen pohranjen je u Muzeju grada Splita.