Proslava sv. Jure, zaštitnika Poljica

U nedjelju 23. travnja procesijom i euharistijskim slavljem koje je predvodio Poljičanin vojni biskup mons. Jure Bogdan poljička župa u Gatima svečano je proslavila svoga nebeskog zaštitnika sv. Juru ispred crkvice sv. Jure na Gracu.

Gata su u povijesti Poljičke Republike bila jedno od središnjih sela, jer je na području župe povijesni Gradac s crkvom sv. Jure, gdje su stari Poljičani birali svoga kneza i donosili odluke važne za Poljica. Pred okupljenih više stotina vjernika sa svih strana nekad slavne Poljičke knežije nazočne svećenike, vjernike, predstavnike Društva Poljičana s Prika iz Omiša, čelnike gradova i općina, pozdravio je domaćin i organizator slavlja, poljički dekan i župnik Gata don Vlade Đuderija. Biskupu Bogdanu na početku mise darovan je kip svetog Jure kao trajan spomen na ovaj događaj.

U svojoj propovijedi biskup Bogdan je rekao kako ova mala crkvica, oko koje su se vjernici okupili, govori nam o jednom drugačijem životnom stavu od ovog što nas često okružuje. Govori nam o nadi i ustrajnosti usred beznađa i malodušja, o vjeri i poštenju usred bezličnosti i osrednjosti, o ljubavi i životu usred patnje i sebičnosti. Ova crkvica sv. Jure mučenika na Gradcu pripovijeda nam povijest naših predaka, naših dičnih i poštovanih Poljičana. Ona ujedinjuje u sebi sve ono čime su se oni ponosili, ono što ih je resilo i što im je davalo snagu za život. Mogli bismo reći da su to „poljičke krjeposti": vjernost, ustrajnost, hrabrost i požrtvovnost.

Ova je crkvica svake godine, iz stoljeća u stoljeće, svjedočila izboru poljičkoga kneza. Ona nam pripovijeda o Poljičkom statutu, o ustavu i zakonu koji nije bio mrtvo slovo na papiru. U ondašnjim društvenim okolnostima Poljički je statut pravedno i pošteno uređivao odnose među ljudima. Usmjeravao je sav poljički puk prema općem dobru. Ova nam crkvica pokazuje da su Poljičani svoj Statut, svoje zajedničke i privatne poslove, temeljili na čvrstoj stijeni vjere. Ovdje su se okupljali na blagdan svetoga Jure, vojnika koji je besprijekorno i uzorno ispunjavao svoje dužnosti, upravo zato što je živio iz vjere. Naši su se Poljičani nadahnjivali primjerom svetoga Jure i svoj osobni i društveni život usklađivali s Božjim zapovijedima. To je jedini razlog zašto su uspjeli opstati u svim burama i olujama povijesti. Na svakom koraku vidimo što je katolička vjera dala našim precima, kako ih je hranila, kako ih je čuvala i krijepila. Prođimo Poljicama! Prođimo našim selima i zaseocima, pogledajmo mnoštvo crkvica, obiđimo stare dvore. Tu možemo dotaknuti vjeru, tu možemo udahnuti duh naših starih Poljičana. Poljica su dala svoj doprinos hrvatskoj povijesti, kulturi i jeziku, i tako ulaze u cjelokupnu baštinu Hrvatskoga naroda. A tu je baštinu tijekom 13 stoljeća čuvala, oplemenjivala i izgrađivala Katolička Crkva. Na Priku, uz starohrvatsku crkvu sv. Petra, splitski je nadbiskup ustanovio glagoljaško sjemenište. Značenje ovoga sjemeništa nadilazilo je granice samih Poljica. Tu je odgojen Vranjičanin don Frane Bulić, svećenik arheolog, zaslužan za istraživanje ranokršćanske i starohrvatske povijesti, ali i toliki drugi glagoljaši, znani i neznani, koji su živjeli s pukom i služili mu da raste u vjeri i uljudbi. Glagoljaško nas sjemenište podsjeća da narod ne može opstati bez duhovnih pastira. Stoga, neka molitva za duhovna zvanja postane naša svakodnevna molitva! Dragi roditelji, nemojte odvraćati svoga sina, svoju kćer, od duhovnoga poziva; štoviše, budite im potpora! To je vama na ponos, a na dobrobit Crkve, rekao je biskup Bogdan u homiliji.

Fotogalerija: misija.slobodnadalmacija

 

Poljička nam povijest pruža tolike primjere hrabrosti i požrtvovnosti. Oni nam pokazuju da postoje vrijednosti kojih se ne možemo odreći ni pod cijenu života. Povijest pamti poljičku junakinju Milu Gojsalić koja je spasila Poljica u vrijeme osmanlijske najezde. Ivan Meštrović podigao joj je spomenik nedaleko od ovoga mjesta, a to je zapravo spomenik svim poljičkim ženama. Drage Poljičanke, čuvajte svoje dostojanstvo žene i majke! Svojim sposobnostima i darovima, koje vam je Bog dao, doprinesite širenju Kristova evanđelja. Žene su pratile Isusa na križnom putu, stajala su pod križem na Golgoti, a bile su i prve svjedokinje uskrsnuća. Budite i vi, drage Poljičanke, sve drage kršćanske vjernice, prve svjedokinje vjere u vašim obiteljima i na radnim mjestima!, pozvao je biskup.

Kroz bure i oluje povijesti poljički je puk mnogo pretrpio, pa i tijekom XX. stoljeća. Svake se godine spominjemo krvavih obljetnica, kada je u Drugom svjetskom ratu tuđinska vojska poharala naša sela i poubijala nedužan narod. Mislimo u prvome redu na strašne masakre ovdje u Gatima, Čišlima, Donjemu Docu ali i drugdje. Naši su Poljičani tada stradali zato što su bili vjeroispoviješću katolici, a narodnošću Hrvati i što su željeli slobodu a ne tuđina. Okupljajući se danas na Gradcu, molimo i za sve naše pokojne, za one čije trude uživamo. No, najviše ćemo im iskazati svoje poštovanje i odanost, ako budemo živjeli one kršćanske vrijednosti koje su i oni živjeli.

Ova crkvica na Gradcu govori nam o životnom stavu naših starih; a poručuje li nešto o mom pristupu životu, o mojim životnim stavovima? Naši su stari živjeli iz vjere i to se odrazilo u njihovom privatnom i javnom životu, ne samo na društvenoj razini – u Poljičkom statutu – nego i u svakodnevnim prilikama, u obiteljskom životu. Koje mjesto zauzima vjera u mome životu? Čime se ja duhovno hranim? Što je moj oslonac? Jesam li katolik samo prigodice, kad mi odgovara? Ili stalno, - uvijek, sedam dana u tjednu, 24 sata na dan?, zapitao je biskup Bogdan.

Naši nam stari Poljičani poručuju: Ne možeš imati dva „statuta", onaj na papiru koji je samo deklarativan i onaj stvarni po kojem se zbilja ravnaš. Postoji samo jedan statut – onaj životni utemeljen na vjeri i Božjim zapovijedima. Sveti je Jure primjer takvoga jedinstvenog životnog statuta. On je kao kršćanin katolik živio u jednom pretežito poganskom društvu, gdje se nije gledalo na opće dobro, nego na vlastite interese, na zadovoljavanje vlastitih potreba. Sveti je Jure bio vojnik, državni službenik. Svoj položaj nije zlorabio za vlastito bogaćenje na račun drugih. Svaka potkupljivost i korumpiranost bili su daleko od njega. On je pošteno obavljao svoje profesionalne dužnosti, pomagao je svima u nevolji, siromašnima i odbačenima. To je činio iz svoje duboke vjere, iz svoga susreta s uskrslim Kristom. Sveti Jure nalazio se na zavidnom društvenom položaju. Imao je sigurno radno mjesto, dobru plaću, ostvario je karijeru, stekao ugled. Ako javno prizna da je kršćanin, u jednom će trenu izgubiti sve što je godinama stjecao. Nije li lakše i bolje biti kršćanin unutar svoja četiri zida, gdje me nitko ne vidi, iza zatvorenih vrata? Zašto se izlagati kritikama i izrugivanju? Protivnik nam se čini poput zmaja kojeg je nemoguće svladati. Zmaj predstavlja nešto nadmoćno, što nadilazi snage pojedinca. Zmaj također predstavlja zlo koje nam se izvana nameće. Sveti je Jure pobijedio zmaja, ali ne svojom snagom, nego snagom uskrsloga Krista. I mi možemo pobijediti „zmajeve" koji nam prijete, ako dozvolimo da uskrsli Krist uđe u naš život, da postane naš „statut" i da nas ispuni svojim Svetim Duhom.

Sveti je Jure pobijedio zmaja. Nije se bojao javno posvjedočiti vjeru. Pokazao je djelima za što valja živjeti i umrijeti. Naši su stari Poljičani uzeli svetoga Juru za zaštitnika jer su bili čvrsto uvjereni da je njegov stav prema životu – ispravan, da se na takvom stavu može izgraditi i obitelj i društvo. Mi danas stojimo ovdje na Gradcu, uz crkvicu svetoga Jure. S neba nas gledaju Krist i anđeli. Iz zemlje i kamena govore nam i opominju nas kosti naših predaka. Uz nas stoji sveti Jure, spreman da nam pomogne u boju protiv svih „zmajeva" u našem životu.

Nema razloga da se bojimo, nema razloga da klonemo. Život i smrt, sreća i nesreća, radost i žalost dio su našega ovozemaljskog puta. Ali na tome putu nismo sami. Na tome nam putu svijetli uskrsli Krist, dariva nam Duha Svetoga, i vodi nas u dom našega nebeskog Oca. Stoga danas obnovimo naš pradjedovski zavjet vjere! Neka se našim Poljicima i cijelom nam ljubljenom domovinom Hrvatskom zaori složan glas: „Isukrste, Srcu Tvom // S nama naš se kune dom: // Dušom, tijelom vijek sam Tvoj, // za krst časni bijuć' boj!", zaključio je biskup Bogdan.

Ostale vijesti iz ove kategorije
  • Prev
U četrdesetoj godini djelovanja KUD-a Metković, koja će tijekom ove godine biti obilježena nizom koncerata sa svojim ...
Splitska župa Prečistog Srca Blažene Djevice Marije Gospe Fatimske, 13. svibnja proslavila je blagdan svoje nebeske ...
Na blagdan Gospe Fatimske u subotu, 13. svibnja svečanu misu u crkvi Gospe Fatimske u Stablini predvodio je fra Joško ...
Brojni vjernici župa Neretvanskoga dekanata, kao i predstavnici vlasti, te Nikola Šeparović koji je izradio kip sv. ...
U nedjelju 23. travnja procesijom i euharistijskim slavljem koje je predvodio Poljičanin vojni biskup mons. Jure Bogdan ...
Solinska župa Sv. Kajo proslavila je 50 godina postojanja središnjim misnim slavljem koje je u subotu, 22. travnja u ...
Župljani župe sv. Roka, Jesenice i župe sv. Josipa, Dugi Rat za svoj ovogodišnji „put u Emaus“ na Vazmeni ponedjeljak ...
Već dvanaestu godinu zaredom mladi iz zajednice „Emaus“ župe Gospe od Anđela iz Trogira na Cvjetnicu su organizirali ...