„Svetkovina Svih Svetih uvodi nas u otajstvo naše nade, radost uskrslog ozračja, povezanosti s Gospodinom i nebesnicima. Danas se zahvalno sjećamo i molimo za sve pokojne iz naših obitelji, rodbine, poznanika, prijatelja, branitelja i svih ljudi koji su dijelili i živjeli naš zemaljski život. Na osobit način izražavamo zahvalnost Bogu i velikom mnoštvu svjedoka iz svih vremenâ i sredinâ koji su uz sve poteškoće usklađivali svoj život s evanđeoskim blaženstvima. Svi oni, među kojima vjerujemo da su i naši mili, ohrabrenje su nama na putu vjernosti Bogu i ljubavi prema čovjeku“, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić uvodeći u misno slavlje, na svetkovinu Svih Svetih 1. studenoga, na splitskom groblju Lovrinac.

„Svetkovina Svih Svetih uvodi nas u radost koja osvjetljava tamu smrti i daje nadu i utjehu u našim bolima pri zemaljskom rastanku s našim dragim i milima. Današnja svetkovina je radost pobjede i slavlja punine života, ostvarena na tragu blaženstava, toga čudesnog 'evanđeoskog statuta' i puta života“, rekao je nadbiskup Barišić započevši svoju propovijed te nastavio: „Oni koji slijede Krista Gospodina postaju blaženi iako se u logici svijeta čini da su gubitnici. Gospodin Isus Krist, koji radi nas i našega spasenja čovjekom posta, ostaje vjeran svojim obećanjima naviještenim u blaženstvima. U strahu za sebe, želeći sami osigurati i zaštiti svoj život, nažalost, mi blaženstva često otklanjamo i ignoriramo, stavljajući ih u arhiv prošlosti. Slijedimo trenutačne domete osobnih interesa, koji su obilježeni sebičnošću i trenutačnom ugodom.“

Stojeći uz grob svojih milih i dragih čitamo podatke o njima napisane na grobnim pločama i u svojim sjećanjima prebiremo uspomene na njih. Ali oni nisu samo naši, istaknuo je nadbiskup te dodao: „I dobro je da nisu samo naši. Da su samo naši, da ovise samo o nama, bio bi to poraz za njih i za nas. Smrtan, umrle ne spašava. Doista, svi smo potrebni spasenja. Stoga uz sjećanje na naše pokojne upućujemo molitve Onomu čiji smo, mi i oni. Zato, ovdje na ovom svetom tlu, na svetkovinu Svih Svetih najprije slavimo euharistiju, zahvalnu molitvu, izvoru svakog roditeljstva, očinstva i majčinstva, Gospodaru vremena i vječnosti, našem Bogu Ocu.“ U tom je surječju nadbiskup naglasio da bez Krista Gospodina ne možemo imati nadu spasenja za sebe niti za drage pokojne.

Osvrnuvši se na blaženstva kazao je da ona „izražavaju povjerenje u Boga Oca, hrabre nas u našim poteškoćama, krizama, izazovima strahovima i patnjama. Ako Bogu damo mjesta u svojim radostima i žalostima, porazu i uspjehu, bolesti i zdravlju, obitelji i društvu razumjeti ćemo logiku blaženstava. Svetost ne ovisi toliko o okolnostima jer sveti i blaženi prođoše kroz nevolje velike. Po blaženstvima unosimo budućnost u našu zemaljsku stvarnost. Možda nam se na prvi pogled Govor na Gori čini stran i nemoguć, ali u logici Kristove ljubavi postaje moguć i nužan. Blaženstva nam ocrtavaju stvarnost u kojoj su sveti i blaženi živjeli i svjedočili. U svojoj sredini bili su kvasac pravednosti, solidarnosti, mira i pomirenja…njihova svetost nije se povlačila ni udaljavala od svijeta, već je življena i svjedočena na ulicama i trgovima, u radnom tjednu i slavljeničkoj nedjelje, u molitvi i radu, u obitelji i društvu. Svetost i život blaženstava koji ni smrt ne može razoriti, započinje i gradi se ovdje na zemlji. Dakako ne gradi se u sebičnom, autonomnom, zatvorenom životu tražeći svoju korist, interes, karijeru, titule i nagrade. To nam svjedoče naši pokojni sa svima svetima.“

Mons. Barišić podsjetio je na riječi Martina Lutera Kinga, koje je taj – kako nadbiskup reče – „suvremeni prorok i svjedok blaženstava, mirotvorac, gladan i žedan pravde za svoju poniženu braću i sestre“, pred svoju smrt iz zatvora, uputio: „Ako znate tko će o meni govoriti na sprovodu, recite mu da bude kratak; neka ne spominje da sam primio Nobelovu nagradu za mir. To je nevažno. Recite mu da ne spominje ostala priznanja i nagrade. Ali želio bih da kaže da se Martin Luther King trudio živjeti za druge. Želio bih da kaže da sam nastojao ljubiti bližnjega, da sam se trudio biti pošten, da sam želio nahraniti gladne…“ U tom je svjetlu kazao da su važne nagrade, priznanja i titule, ali se na kraju život vrednuje u svijetlu blaženstava. Jer, „blaženstva su Kristova autobiografija“, istaknuo je nadbiskup. Na kraju svoje propovijedi pozvao je okupljene vjernike da „slaveći svetkovinu Svih Svetih i zahvalno se sjećajući naših milih i dragih, otvorimo se još više blaženstvima; uključimo ih u program svoga života. Živeći po blaženstvima nadilazimo zatvoreni i oskudni humanizam, ulazimo u dimenzije Krista, Sina Božjega. Dajmo mjesta Kristu! Budimo kristoliki! Ako Krist boravi u nama i među nama već smo sveti, jer On je Svet. Gospodine, posveti nas u svojoj milosrdnoj ljubavi! Daruj nama snage da odvažnije krenemo putem blaženstava, a naše drage i mile pridruži zajedništvu svetih i blaženih u Nebu.“

Nakon misnoga slavlja za križem u procesiji išli su brojni vjernici, ministranti, časne sestre, bogoslovi, pjevači sastavljeni od više splitskih župnih zborova pod vodstvom fra Stipice Grgata i oko trideset svećenika, do središnjega križa „obgrljena“ svijećama gdje je nadbiskup izmolio blagoslovnu molitvu za sve vjerne mrtve.