"Danas slavimo tajnu vjere, tajnu nad tajnama, svetkovinu Tijela i Predragocjene Krvi Isusove i želimo dozvati sebi u svijest ovo otajstvo i tom tajnom ući u svoje srce, vidjeti svoje tame, ograničenosti, grešnosti. Molimo danas da nam se  otvori srce da ono bude dvorana u kojoj Gospodin želi slaviti ovo otajstvo",  kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći na svetkovinu Tijelova u četvrtak 4. lipnja euharistijsko slavlje u splitskoj prvostolnici sv. Dujma, gdje je cijeloga dana bilo klanjanje velikom euharistijskom otajstvu.

U koncelebraciji je bilo sedam svećenika predvođenih prepozitom Metropolitanskog kaptola u Splitu mons. Nediljkom Antom Ančićem i generalnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslavom Vidovićem. Slavlje je svojom pjesmom uzveličao Mješoviti prvostolni zbor sv. Dujma pod ravnanjem mo. Šime Marovića.

U homiliji nadbiskup je govorio o svetkovini Tijelova koja se proslavlja svečanim misnim slavljem i procesijom na kraju mise. " Zaboravljamo da postoji još jedna procesija na početku koja je dio otajstva ove vjere. Prva je, njegov put k nama jer došao je k nama da bi iz ljubavi postao čovjekom, utjelovio se, prihvatio je naš rad, naš život, vrednote, naše tijelo i krv, našu narav i postao je naš rod. Krvno i tjelesno rodbinsko povezan s nama postao nam je brat", kazao je nadbiskup. Nastavio je kako je druga procesija naš hod od našega doma,  situacija, stanja, naš hod prema Crkvi, prema oltaru gdje se zajedno susrećemo. To je trenutak kazao je "gdje se susreću dvije dimenzije, ona božanska.- utjelovljenost u Isusu Kristu i  ljudska koja dolazi i susreće se s njime". Prihvativši nas u tom savezu pojasnio je nadbiskup,  povezao je nebo i zemlju čovjeka i Boga, rad i dar, stvarnost sa vječnošću, milost s grešnošću. "Nevjerojatno koji je to duboki trajni savez, u kojem nas je prihvatio potpuno u trenutku koji je bio najmanje prihvatljiv" naglasio je. U nastavku osvrnuvši se na čitanja u evanđelju koja govore o Posljednjoj večeri nadbiskup je istaknuo kako u dvorani Posljednje večere gdje je strah i izdaja nema saveza i kako u tom ključnom trenutku on uzima kruh, uzima sebe i dijeli sebe i blagoslivlja, radi upravo suprotno od onoga što bi "trebao" u tom trenutku izdaje da radi da proklinje da odbacuje, okrivljuje. Taj moment koji je jako važan u toj dvorani koji opterećuje savez između Boga i čovjeka toliko je važan i sudbonosan jer se događa nešto nova. "Proširuje se ovaj savez kojega on obogaćuje i ovo siromaštvo ovo tijelo i krv ovu grešnost ograničenost pretvara u novu dimenziju povezanosti i grešnost pretvara u milosrđe. Iz ove dvorane razbija se krug tame osvete i stvara se mogućnost hoda naprijed, nade budućnosti, procesija", naglasio je nadbiskup i nastavio kako procesija uvijek ima smisao, ostvarenje, odredište i kako nas Gospodin želi izvesti kao svoj kvasac, svoje svijetlo u stvarnost današnjeg svijeta koju je on prihvatio. Procesija je novi put, novosti hoda pema ostvarenju.

Nadbiskup je uz ostalo kazao kako svatko od nas živi u toj 'svojoj dvorani', tami sebičnosti gdje srce, naš život, odnosi, ekonomija, kultura su zatvoreni i kako je upravo to dvorana gdje Gospodin želi slaviti savez ljubavi. Potaknuo je kako bi svako od nas trebao u otajstvo današnjeg slavlja osobno zahvaliti Gospodinu što je zapalio svjetiljku u našem životu od uskrsne svijeće na krštenju do drugih trenutaka u kojime nas je pratila njegova ljubav. Ta svjetlost gori i daje svjetlost i snagu, mogućnost da možemo od života praviti procesiju, živjeti u nadi ostvarenja života. No nadbiskup je i važnim istaknuo kako je Gospodin u dvorani posljednje večere rekao nešto vrlo važno i kako je od toga sadržaja današnji blagdan i  procesija nezaustavljiva. Njegove riječi  "Ovo činite meni na spomen", ne znače samo slaviti nego znače u životu usuditi se to činiti kazao je nadbiskup i dodao  kako vjeruje da će naše srce moći dublje zaroniti u otajstvo vjere i da nam svijest neće pred ovim otajstvom na ovoj razini utihnuti, nego da ćemo imati govor dublji jasan nama i drugima jer " pozvani smo od ove ljubavi ovaj savez obnoviti i slaveći živjeti i živeći slaviti" zaključio je nadbiskup.

Na kraju bogoslužja uslijedio je svečani ophod po peripteru katedrale, a potom je nadbiskup Barišić s Presvetim oltarskim sakramentom blagoslovio nazočne vjernike, grad i nadbiskupiju.