Generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović predvodio je svečano euharistijsko slavlje, uz suslavlje fra Jure Šarčevića ministra Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića, župnika župe Gospe od Pojišana fra Ante Pervana i desetak svećenika, u svetištu Gospe od Pojišana u Splitu, u subotu 15. kolovoza, na blagdan Velike Gospe. Proslava je počela svečanom procesijom s Gospinom slikom u kojoj su tisuće vjernika hodočastili između dvije crkve posvećene Uznesenju Blažene Djevice Marije, od splitske prvostolnice Sv. Dujma do crkve Gospe od Pojišana.

Procesiju, koju su pratili zvuci s brodova u splitskoj luci te velika zvona splitske prvostolnice, a u kojoj su sudjelovali mladi u narodnim nošnjama, pripadnici Hrvatske ratne mornarice, redovnice i vjernički puk, duhovnim poticajima animirao je don Ante Mateljan. Na početku misnog slavlja okupljenim hodočasnicima obratio se fra Jure Šarčević, koji je svim vjernicima izrazio dobrodošlicu u staro splitsko svetište Gospe od Pojišana kojeg više od stotinu godina čuvaju kapucini.

"Od mnogobrojnih spomendana, blagdana i svetkovina Blažene Djevice Marije kroz liturgijsku godinu, 15. kolovoza slavimo Uznesenje Blažene Djevice Marije u Nebo najvažniju svetkovinu, kako za samu Djevicu, tako i za nas njezinu djecu. Slavimo Uznesenje Blažene Djevice Marije u Nebo ili Veliku Gospu i usudio bih se reći da zahvaljujući prošlim događajima u povijesti spasenja, u našoj sadašnjosti već sada slavimo budućnost. I to ne bilo kakvu budućnost. Ne budućnost tehnološkog napretka, novih otkrića, ne budućnost ugodnijeg života i bezbrižnosti, već proročansku budućnost koju je Blažena Djevica Marija u svome hvalospjevu iz današnjeg evanđelja izrazila riječima: "odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom!", tim riječima generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije don Miroslav Vidović započeo je svečano misno slavlje.

Koja je onda poruka ove svetkovine za nas i što znači za moj život i za moju vjeru danas zapitao se don Miroslav i dodao kako svetkovina Uznesenja Marijina nam u prvom redu govori da u Bogu ima mjesta za čovjeka. Bog je kuća za čovjeka! Bog je dom za svako Njegovo ljubljeno dijete! I Blaženoj Djevici Mariji Bog je dom. Osim toga naglasio je"današnja nam svetkovina govori da i u čovjeku ima mjesta za Boga. I Blažena Djevica Marija je dom Božji. Gledajući u nju, Škrinju Zavjetnu, nasljedujmo Njezin primjer te velikodušno otvorimo svoje srce Bogu da u njemu nađe svoj dom, svoje trajno prebivalište. Ako otvorimo Bogu srce onda će nam dati snagu za život i za rast u vjeri. Ako Bogu damo mjesta u svom srcu osvijetliti će naše krize i poteškoće".

U nastavku homilije upozorio je kako živimo u vremenu žurbe kada svi nekud, gotovo bezglavo jurimo i najčešće je to jurnjava za slavom, za čašću, za profitom, za ugledom, za položajem. U toj bezobzirnoj jurnjavi dodao je gazimo druge, ne biramo sredstva do cilja, koristimo se nedopuštenim metodama. I nerijetko se dogodi da u takvoj jurnjavi ubijemo sebe i druge, da od sebe ili drugih učinimo ranjenike i trajne invalide. U svojoj žurbi zaboravimo i na Boga i na čovjeka. "Takva žurba je opustošila naše domove i Domovinu. Takva žurba poput vjetra gasi naša obiteljska ognjišta koja doslovno tinjaju. Takva žurba poput kosca smrti siječe živote nerođene djece. Takva žurba ne da majci da bude majka koja rađa i odgaja djecu; ne da ocu da bude otac koji je uz svoju obitelj, nego ga tjera trbuhom za kruhom od obitelji, u neke druge države i zemlje gdje mu čak prijeti i smrt. Ta, naša, žurba prazni obiteljske, a puni staračke domove". S druge strane, istaknuo je kako kada se radi o vršenju volje Božje, osobito kroz služenje, onda znamo stati i€¦. stanemo. A Majka Marija nastavio je don Miroslav koja nam je svojim životom pokazala smjer i posvjedočila svijetlu budućnost blaženstva i dalje stoji tu, među nama, generacijama vjernika, muževa i žena, očeva i majki, mladih i starih, Bogu posvećenih osoba, kao putokaz i svjetionik. "Stoga, slaveći današnju svetkovinu, ne smijemo se ograničiti samo na to da se divimo Gospi jer je postigla slavu u Nebu, tamo negdje daleko. Pozvani smo gledati i vidjeti da Gospodin, u svojoj neizmjernoj ljubavi, to isto želi dati i nama, želi i nas dovesti u svoju slavu. A to se postiže kroz život vjere u istinskom i potpunom zajedništvu ljubavi s Njime".

Važnim je naglasio kako je Blažena Djevica Marija prepoznala, povjerovala i utjelovila Božju ljubav koja ju je dotaknula i ta ljubav ju je uznijela na Nebo dušom i tijelom kako ona, savršena službenica Božja, ne bi ni u smrti osjetila propadljivost tijela iz kojeg se rodio Isus Krist. To je ljubav koja pobjeđuje smrt i daruje život u izobilju, daruje blaženstvo. "To je ljubav koju zovemo Nebo i to je mjesto susreta Boga i čovjeka i svakodnevna i sveta dužnost je bojiti našu zemlju i našu stvarnost u "Nebo", a to nećemo moći učiniti ako nismo iskreno i cjelovito vjernici jer vjerovati nije tek još jedan pokret ili neka ideja ili pisana potvrda o pripadnosti". Okupljene vjernike don Miroslav je potaknuo riječima kako vjerovanje treba postati stil života po kojem treba i djelovati. Vjerovati znači žuriti jedino stazom koju mi obasjava Božja riječ. Podsjetio je kako na našem životnom putu gotovo stalno tinja sukob između Žene i Zmaja, između dobra i zla. Takav je put ljudske povijesti: nesiguran poput uzburkanog mora. No u svakoj tami jače sjaji poput zvijezde Danice, poput sunca koje tjera sjene smrti, naša Majka Marija. Iako je naš životni put težak, iako je staza uska, Ona ju je jasno označila te nam dala utjehu, nadu i sigurnost.

Na kraju propovijedi kazao je kako je velika radost i utjeha za svakog putnika kad na obzoru, u daljini ugleda cilj svoga putovanja i kako smo i mi putnici, hodočasnici, na ovoj Zemlji. Danas slavimo Marijin prolazak kroz taj cilj te se istovremeno utječemo Njezinoj obrani i zaštiti. Riječima "kao što si ti Majko nosila Krista i žurila služiti drugima, pomozi s Neba i nama da, služeći drugima, donosimo i svjedočimo Krista i njegovu ljubav koju ima za sav svijet" zaključio je propovijed don Miroslav.

Okupljenim vjernicima i hodočasnicima obratio se upravitelj svetišta i gvardijan samostana, kapucin fra Ante Kukavica koji je zahvalio je propovijedniku don Miroslavu Vidoviću na njegovoj prisutnosti kao i svima koji su na bilo koji način sudjelovali u proslavi ovog blagdana. Nakon završnoga blagoslova generalnog vikara Splitsko-makarske nadbiskupije zazvan je Božji blagoslov na sve nadbožne predmete. Na samom kraju misnog slavlja veliki mješoviti zbor Gospe od Pojišana, zapjevao je himnu "Lijepa naša€ťs, a potom i pjesmu Gospi "Zdravo Djevo".