"Svetkovina Svih svetih je blagdan koji nas podsjeća na dimenziju naše smrtnosti, ali i na još važniju stvar za naš život - na ljubav Božju, na ljubav Boga Oca koji nas želi vidjeti u punini svoga života. Vjerujemo da su tu puninu ostvarili naši dragi pokojnici. Toj punini hodimo i mi u vjeri i nadi te želimo svoj život vidjeti u ovoj svijesti smrtnosti i u svijesti života u kući Oca Nebeskoga. Vjerujem da obje dimenzije možemo najjače doživjeti upravo na ovom mjestu, na groblju gdje smo svjesni svoje ograničenosti, ali gdje smo otvoreni u vjeri i nadi prema punoj istini o životu našemu i životu naših dragih pokojnika", kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći, na svetkovinu Svih svetih 1. studenoga, misno slavlje na splitskom groblju Lovrinac.

"Život je Božji dar, dar kojega naša zemaljska ograničenost i osobna grešnost oblači u odjeću radosti i žalosti, dobrote i zloće. Uza sva ograničenja, smrtnost i naše slabosti, u nama je duboka čežnja za vječnošću i nada za puninom života. Život nam je obilježen manjim ili većim događajima veselja ili tuge. Životno nam iskustvo svjedoči: podijeljena radost s drugima se umnaža, žalost umanjuje. Nažalost, danas često ostajemo sami i osamljeni i u svojoj radosti i u svojoj žalosti, pa nam se radost umanjuje, a žalost uvećava", rekao je nadbiskup Barišić na početku svoju propovijed te nastavio: "Svetkovina Svih svetih povezuje i premošćuje ne samo tolike oblike naše svakodnevne zemaljske osamljenosti, već je svojevrsni most i poveznica s nebeskom, onom posljednjom, stvarnošću. Blagdan Svih svetih zajedništvo je u svim našim dimenzijama, zemaljskim i nebeskim. Svjedoči to blagdansko obiteljsko zajedništvo u domu, kao i posjet obiteljskoj grobnici svojih pokojnika. Dok se sjećamo bolnog rastanka s našim dragim pokojnima, mi u nadi slavimo našu nebesku radost sa svima svetima". Istaknuo je kako je današnja svetkovina jedna od svečanijih slavlja u kršćanskom kalendaru te podsjetio kako se početno slavio spomendan svih kršćanskih mučenika prvih stoljeća koji su ostali nepoznati nama, ali ne i Bogu. Njihova imena nisu bila zapisana u ljudski kalendar, ali su upisana u knjigu života Božje ljubavi. Kasnije su u svetkovinu Svih svetih uključeni i svi oni koji nisu umrli mučeničkom smrću, već prirodnom smrću, a trudili su se vjerno slijediti Krista Gospodina. "Neizmjernom mnoštvu svetih mučenika i svjedoka vjere, snagom Kristove ljubavi vidimo pridružene i svoje mile i drage, čiju je patnju Gospodin preobrazio u radost, a zemaljsku smrtnost u nebesku puninu života. Radost nebesnika zahvaća i nas zemaljske putnike, putnike prema domu Oca nebeskoga. U radosti svih svetih pogledom vjere i nade nadilazimo granice smrti i groba. Danas nam jače odjekuju riječi koje smo slušali i pohranili u srcu dok smo se opraštali od svojih milih i dragih: Tvojim se vjernima , Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima". Nadiskup je progovorio i o žalosti koja se dijeljenjem umanjuje i kako se podijeljeni bolni događaji s drugima lakše se podnose. "Svoju smrt ne možemo podijeliti s drugima premda ona zahvaća i pogađa druge. Smrt je najveći čin osamljenosti i samoće. Sami umiremo! No, iako u smrti ostajemo sami a drugi oko nas bespomoćni, ipak nismo sami! Netko je uz nas. Krist Gospodin je s nama! On, koji je iz ljubavi zbog nas i radi našega spasenja sišao s nebesa, postade do kraja solidaran s nama. Prihvatio je naše rađanje i umiranje. Naš zemaljski život i ljudsku smrt. Krist je naš život. On dođe da život imamo, u izobilju da ga imamo. Bog je najveći ljubitelj života. Bog je Bog živih, a ne mrtvih", naglasio je nadbiskup. Na kraju propovijedi osvrnuo se na sve koji su po našem Spasitelju Isusu Kristu, članovi putujuće Crkve, dionici nebeske gozbe i slavlja Svih svetih. "Sudionici smo i dionici gozbe nebesnika. Euharistijska gozba, koju danas na groblju otajstveno slavimo, na hvalu i slavu Bogu, uvodi nas u zajedništvo svih svetih, u zajedništvo s onima koji su voljeli ovaj svijet, ljubili Boga i svoga bližnjega, u zajedništvo onih koji su dar života predali nama, dajući mu humaniju odjeću i ljepše lice. Mnoštvo je to naše braće i sestara, kršćana koji su slijedili Krista, kao i tolikih drugih koji ne upoznaše Njega, ali se prepoznaše u njegovim blaženstvima. Okupljeni oko stola Gospodnjega, na kojemu uskrsli Krist s nama ovdje lomi kruh života, neka nam Krist bude hrana, svjetlo, ohrabrenje za sve naše patnje i sive dane; za sve boli, nepravde, kušnje, izazove i poteškoće u braku i obitelji; u svim našim životnim situacijama i odnosima koji nam prijete poniženjem i porazom, nas i naših bližnjih. Kao ljudi i kršćani u zajedništvu sa svima svetima, pozvani smo "već sada" i ovdje biti na strani života, biti svjedoci i branitelji dostojanstva svakog čovjeka", kazao je nadbiskup i pozvao da budimo život, a ne da ga gasimo u raznim oblicima smrti prije neizbježne smrti, jer kao što smo mi zato zahvalni našim dragim pokojnicima, i novi naraštaji od nas to očekuju.

Nakon misnoga slavlja za križem u procesiji išli su brojni vjernici, ministranti, časne sestre, bogoslovi, pjevači sastavljeni od više splitskih župnih zborova pod vodstvom fra Stipice Grgata i oko četrdeset svećenika, do središnjega križa "obgrljena" svijećama gdje je nadbiskup izmolio blagoslovnu molitvu za sve vjerne mrtve.