U Svetištu Gospe Sinjske, na slavlje svetkovine Uznesenja blažene Djevice Marije na nebo - Velike Gospe, 15. kolovoza 2013., pod motom "Čuvaj naše obitelji, Marijo mati, mole te tvoji vjerni Hrvati!", okupilo se preko sto tisuća vjernika iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine i šire. Hodočanici, od kojih su neki pješačili i po nekoliko sati, u svetište su počeli pristizati u ranim jutarnjim satima pa im je već od 3.00 sata na raspolaganju za sakrament pomirenja bilo oko 40 svećenika.

Slavlje svetih misa započelo je u 4.00 sata, a mise su potom slavljene svakih sat vremena, sve do 9.30 kada je slavljenje zvona i sviranje fanfara označilo da iz Gospina svetišta kreće svečani ophod - tradicionalna procesija gradskim ulicama sa slikom čudotvorne Gospe Sinjske. Staru Gospinu sliku, okićenu zlatom, dragim kamenjem te brojnim zavjetnim darovima nosili su alkarski momci u starim odorama, a uz njih u procesiji su sudjelovali i alkari, bogoslovi, redovnice, djevojke u narodnim nošnjama, predstavnici gradskih i županijskih vlasti među kojima su bili gradonačelnik Sinja Ivica Glavan i župan Zlatko Ževrnja, hrvatske vojske, MUP-a, braniteljskih udruga, majke, vjeroučitelji, vatrogasci, profesori, glazbenici, djelatnice Caritasa župe Sinj, poduzetnici, medicinsko osoblje, različite crkvene i civilne udruge te puk grada Sinja i cijele Cetinske krajine. Tekstove za razmišljanja za vrijeme procesije priredio je fra Stipe Šušnjara, a uz njega čitali su ih i Mislav Cvitković i Helena Balajić.

Euharistijsko slavlje, kao i svečani ophod, predvodio je mons. Marin Barišić, nadbiskup i metropolit splitsko-makarski, u koncelebraciji s provincijalom fra Joško Kodžoman, sinjskim  gvardijanom fra Petarom Klapežom, župnikom Gospe Sinjske fra Antom Bilokapićem, dekanom Cetinskog dekanata don Stipom Ljubasom i brojnim svećenicima.

"Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije u Nebo dušom i tijelom plod je ostvarenja Kristova otajstva uskrsnuća. Marija je potpuno i sudbinski povezana sa svojim Sinom, pobjednikom grijeha i smrti. Kristovo uskrsnuće i Marijino uznesenje je stvarnost koja zahvaća nas i određuje budućnost života i povijesti", kazao je nadbiskup na početku svoje homilije prisjetivši se čudesnoga oslobođenja grada Sinja i Cetinske krajine od turske okupacije zahvaljujući Gospinom zagovoru koja je čuvala i naše branitelje u Domovinskom ratu. Upozorio je da se se i Turci i zadnji agresor povukli te kako smo ostali svoji na svome, no kako smo mi zamijenili neprijatelje, postali sami sebi opasnost, i to veća od one koja je ugrožavala gradove i teritorija. Postali smo neprijatelji koji ne ugrožavaju teritorij već život. Podsjetivši na teško gospodarsko i socijalno stanje našeg društva, spomenuo je još veću krizu koju iščitavamo iz opće osmrtnice koju donosi godišnja statistika rođenih i umrlih, vjenčanih i rastavljenih. Prisjetio se nedavne poplave koja je pogodila našu domovinu i susjedne zemlje i kazao: "Moglo se je nekako nositi s podzemnim vodama, ali kad je puk'o obrambeni nasip, posljedice su bile razorne i dugo će se osjećati na terenu razrušenih domova i ugroženih polja. Dakako, postoje podzemne vode, pojedinac može pogriješiti. Grješni smo, slabi i ograničeni. Ali kako i zašto nam se događa raskvašenost i rastakanje gospodarskog, socijalnog, a osobito etičkog i zakonodavnog nasipa, koji bi trebali štititi, braniti, promovirati, a ne potapati život, osobito u svome izvoru i temelju: u braku i obitelji. Jasno, zakoni su potrebni, ali nisu dovoljni. Ako nema univerzalnih vrjednota, već od vremena do vremena tko dođe na vlast odlučuje po svom ideološkom opredjeljenju što je dobro, istinito i pravedno, kuda idemo? Gdje ćemo završiti, ako se zakon temelji na moći, a ne na istini?".

Razmišljajući o braku i obitelji, nadbiskup se obratio svim bračni drugovima, saveznicima života, svjedocima povjerenja i vjernosti, te zaručnicima, ljubiteljima života i prorocima nade. Kazao je da bi nas poplava koja ugrožava moralne i duhovne vrijednosti trebala ujediniti i solidarizirati poput nedavne prirodne nepogode te da ne možemo biti i ostati pasivni promatrači porasta vodostaja, rastakanja i probijanja obrambenih nasipa života, braka i obitelji. Naglasio je da, kada se radi o životu, zaštiti i dostojanstvu osobe, obrani i promociji temelja života, to jest braka i obitelji, svi bismo trebali, bez obzira na vjeru i svjetonazor, biti na strani života. "Crkva ne može govoriti o Bogu, a ignorirati čovjeka, niti govoriti o čovjeku, a zaboraviti Boga. Mudro bi bilo za sve razine društveno-kulturnog života i hrvatskog društva čuti poruku Biblije, glas Crkve koja ima svoje tisućljetno iskustvo života i koja je uza sve ljudske ograničenosti i grješnosti uvijek bila uza svoj narod. Pored svih predrasuda i ignoriranja, Crkva ne želi i ne će, ne može i ne smije, tražiti rastavu od Kristova evanđelja niti rastavu od svoga naroda. Crkva želi ostati vjerna Kristu i odgovorna za  čovjeka i društvo", istaknuo je nadbiskup i nadodao kako smo svjesni da stav kršćana i određenog mentaliteta u našem društvu ne će uvijek biti svima prihvatljiv, ali razgovarati treba uvijek, i s onima koji misle da istina ugrožava razmišljanje, da je istina teret puta, a ne zvijezda vodilja naše misli i djelovanja. "Za nas vjernike vrijedi ona Kristova: 'Istina će vas osloboditi'. Bez obzira na sve autoritete koji se kite znanstvenošću do kulta ličnosti, istina je da muško i žensko rađaju novi život. Da su bila dva Adama i dvije Eve, ne bi nas bilo, bila bi dva groba i kraj života, a zemaljski vrt postao bi šikara i prostor zmija. Jasno, svaki čovjek ima svoje neotuđivo dostojanstvo, vrijedan je poštovanja i pravne zaštite ali ne degradirajmo svetinju prirode i njezina Stvoritelja". U nastavku homilije poručio je da je budućnost hrvatskoga društva, što mnogi predviđaju, jest zdrava, prirodna hrana, a još važnije prirodno zdravi brak i obitelj. "Dragi bračni drugovi i zaručnici, vaše dijete je i vama i društvu znak budućnosti i nade. Vi ste branitelji života u našim gradovima i na našem teritoriju. Svetinju svoga braka potrebno je hraniti pažnjom, uvažavanjem, međusobnim razgovorom, a osobito molitvom, razgovorom s Bogom, izvorom ljubavi. Bez molitve čovjek je osamljen, nemoćan, udaljen. Molitva nas otvara, povezuje, ohrabruje, stvara zajedništvo, blizinu, pripadnost". Svoju homiliju zaključio je molitvom: "Majko Marijo, dušom i tijelom na nebo uznesena, svojom prisutnošću na svadbi u Kani Galilejskoj blagoslovila si zajedništvo duše i tijela onih mladenaca i pratila njihove materijalne i duhovne potrebe. Majko naša, blagoslovi sve bračne drugove, sve mladence i njihovo bračno zajedništvo. Neka ustraju u dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti. Daj da budu izvor života. Učini ih znakom nade i ohrabrenja na putu života hrvatskog naroda i naše Crkve da svi mi u Uznesenju tvome, Gospe Sinjska, prepoznamo i svoje uznesenje".

Na kraju misnog slavlja, na kojem je pjevao zbor Svetišta pod ravnanjem fra Jure Župića i s. Jelene Mijić, hodočasnicima se obratio gvardijan i upravitelj svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske fra Petar Klapež koji je zahvalio svima koji su sudjelovali u ovoj svečansti. Slavlje je završilo nadbiskupovim blagoslovom, pjesmom "O Gospe Sinjska" te državnom himnom "Lijepa naša". Proslava svetkovine u sinjskom svetištu završit će svečanom večernjom misom na Trgu dr. F. Tuđmana u 18 sati koju će predvoditi provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman. Slavlje će u Sinju potrajati još nekoliko dana. Tako je u subotu, 16. kolovoza, misa zahvalnica je na Gospinu Gradu u 7 sati, a u nedjelju, 17. kolovoza, u samostanskom dvorištu u 18 sati s posvetom djece Gospi Sinjskoj.