Euharistijskim slavljem u župi Gospe od Pojišana, zavjetnom svetištu pomorskih ljudi od mora i Apostolatu mora hrvatske u Splitu, mjestu na koje stoljećima hodočaste pomorci što dokazuju i njihovi zavjetni darovi, makete i slike brodova spašenih od oluje, proslavljen je u drugoj  nedjelji došašća, 6. prosinca blagdan sv. Nikole biskupa zaštitnika putnika, pomoraca. mornara, ribara i svih koji žive s morem i od mora.

Misno slavlje koje se u ovoj crkvi svečano slavi  od starina za sve pomorce i njihove obitelji, studente i profesore Pomorskog fakulteta te pripadnike Hrvatske mornarice i vojske predvodio je uz pjevanje velikog župnog mješovitog zbora u prepunoj crkvi vjernika,  pomoraca i  ljudi od mora grada Splita i šire dr. fra Domagoj Runje, prof. na splitskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu u koncelebraciji s župnikom fra Miljenkom Vrabec.

U nadahnutoj propovijedi o blagdanu sv. Nikole Biskupa fra Domagoj je kazao kako ovo vrijeme nije priprema za slavlje Kristova rođenja kao davnog povijesnog događaja, nego posvješćivanje istine o njegovu drugom dolasku koji nas čeka na kraju našega zemaljskoga puta. Istaknuo je da se slavlje sv. Nikole uklapa u kontekst došašća jer je svetac slušao iste riječi Kristove. Fra Domagoj je zatim citirao par rečenica iz Svetog pisma te se zadržao na proroku Baruhu koji pjeva o povratku Izraelskoga naroda iz babilonskog sužanjstva u svoju zemlju. „Koji je to neprijatelj koji je odveo Izrael u sužanjstvo. Da to pitanje postavimo na satu biblijske povijesti odgovor bi glasio: Babilonci na čelu sa svojim kraljem Nabukodonozorom. Ali, svi proroci odreda upozoravaju na još većeg neprijatelja. Narod je dopao sužanjstva zato jer je zastranio s puta Božjega saveza. Umjesto sloge zavladao je razdor, umjesto bratske ljubavi mržnja i zavist, umjesto pravde  i milosrđa, nepravda i tvrdo srce. Zbog svega toga narod je morao otići iz svoje zemlje da bi u tuđini i ropstvu, poput rasipnog sina došao k sebi. Obratio se te počeo iznova učiti i vršti Božje zapovijedi. Da postavimo sada pitanje zašto se narod vratio iz babilonskog sužanjstva, na satu povijesti odgovor će biti: zato jer su se tako posložile geopolitičke prilike. Perzijski kralj Kir osvojio Babilon i oslobodio sve potlačene narode i dopustio im da se vrate u svoje zemlje. Ali proroci poput Baruha i ovdje će reći: Bog nas je oslobodio jer smo priznali da smo robovi i vapili da nas oslobodi. Priznali smo da smo sagriješili i stali na put obraćenja, a taj put vodi u Očev dom“. Spomenuo je kako postoji detalj koji je posebno povezan za sv. Nikolu koji spada u one svete ljude iz čijeg se groba u Bariju širi ugodan miris. Postoje različita objašnjenja tog fenomena, ali za nas je sada važna ona simbolika koju apostol Pavao (2 Kor 2, 14) izražava govoreći o kršćanima kao Kristovu miomirisu u ovom svijetu. „Miomiris naime simbolizira život, a on se širi ako činimo djela Božja, tj. djela Onoga koji jedini ima vlast udahnuti život. U povijesti crkve ima ljudi čiji se miris dobrih djela širi do danas i njihovo svjedočanstvo jest ono što poput mirisnih stabala iz knjige proroka Baruha, čini put kršćanskog života slađim i ljepšim. Sveti Nikola jedno je od tih stabala. Pod njegovom krošnjom već stoljećima mnogi nalaze ugodno osvježenje i osjećaj radost zbog ljepote nasljedovanja Isusa Krista“.

Na kraju fra Domagoj je uputio riječ pomorcima koji Sv. Nikolu slave kao svoga zaštitnika. „Možda mnoge od vas ovdje prisutnih sv. Nikola više podsjeća na udaljenost od doma i obitelji, ali u svakom slučaju sv. Nikola povezuje kopno i more, povezuje tuđinu i domovinu, povezuje one koji su blizu i one koji su daleko. Svima želim sretan i veseo blagdan naše životne povezanosti na olujnom i mirnom moru naše životne plovidbe“.

Nakon euharistijskog slavlja, za sve pomorce i njihove obitelji priređeno je tradicionalno druženje u prostorijama samostana.