'Rijeka' hodočasnika iz svih krajeva Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine i ove se godine na svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza, slila u Sinj, koji ujedno toga dana slavi i Dan grada, na središnju proslavu koju je predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić uz koncelebraciju brojnih svećenika na čelu s gvardijanom samostana Gospe Sinjske fra Božom Vuletom. Blagdansko slavlje počelo je svetom misom zornicom u 4 sata te tradicionalnom misom na Gradu, mjestu gdje su naši pradjedovi 1715. godine Gospinom pomoću obranili slobodu. Središnje slavlje započelo je obišašćem s Gospinom slikom, koja je od Trga kralja Tomislava, po gradu, do Trga dr. Franje Tuđmana, praćena laticama cvijeća. Dostojanstveno obišašće glazbenici su uzveličali fanfarama, kojima su označavali svečane trenutke hoda i blagoslova Gospinom slikom, koju su u procesiji nosili: franjevački bogoslovi, alkari, alkarski momci, policajci, hrvatska vojska, vatrogasci, časne sestre franjevke, članovi udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca, članovi udruge veterana i dragovoljaca Domovinskog rata, članovi Udruge obitelji s 4 i više djece, časne sestre milosrdnice, glazbari, djevojke u narodnim nošnjama (Zbor), članovi folklora iz Graba, bračni drugovi udruge 'Cjelovit život', franjevački svjetovni red (FSR), majke, članovi udruge baštine Cetinske krajine, članovi FRAME - Sinj, članovi građanskih udruga, gradonačelnici i načelnici općina i dobročinitelji Svetišta Gospe Sinjske.

"Završila je blažena Djevica Marija svoje zemaljsko hodočašće. Mi častimo grobove i relikvije svetih apostola, no povijest ne poznaje i ne posjeduje relikvije blažene Djevice Marije. Od početka, kršćani Istoka i Zapada kao prvi događaj vezan uz Gospu, slave Marijino Uznesenje dušom i tijelom u nebo. Slave njezino uskrsnuće na radost neba i zemlje", kazao je nadbiskup Barišić uputivši pozdrav svim hodočasnicima i okupljenima u svetištu Gospe Sinjske, franjevcima, čuvarima svetišta, gradonačelniku, alkarima, svim predstavnicima državnih vlasti a osobito hrvatskim braniteljima, invalidima i obiteljima branitelja koji su dali živote za našu slobodu. 
U svjetlu Marijina pohoda Elizabeti nadbiskup je u propovijedi govorio o važnosti pohoda i iskrene brige za drugoga u svagdanjem životu. "Iz potpuno ostvarene uskrsne dimenzije njezina života, oslobođene ograničenosti vremena i prostora, majka Marija danas i nama dolazi ususret, pozdravlja i pita sve nas: 'Kako si?' Nije to uobičajeno, površno pitanje, već majčinsko, blisko, toplo. Pita okom i srcem, želi vidjeti i čuti glasove radosti i nade, tjeskobe i žalosti svoje djece. Pita nas ona koja nas je pod križem primila i rodila, ona koja sada svoje nebesko majčinstvo još dublje veže uz nas, svoje sinove i kćeri." Budući da je ljudski život poput putovanja na uzburkanom moru povijesti, gdje nije uvijek lako biti i izdržati nadbiskup je govorio o varkama, zavedenostima i opasnostima zla u našoj stvarnosti. Ovisnosti, laži, krađe, kriminal, nasilje, podjele i razvodi, erotizirani mentalitet, pedofilija, egomanija, pobačaj i eutanazija u režiji su Zmaja o kojem na simboličan način progovara Apokalipsa. "Nikakvo čudo da djeca zavedenih roditelja, onih koji su u svoje vrijeme prihvatili abortus, danas uzvraćaju i prihvaćaju eutanaziju. Zmaj i kad priskače tobože u pomoć, nudeći svoj čamac za spašavanje, nije dobronamjeran. Mnoge potapa i davi u čaši, a neke s obećanim krilima prema raju, strmoglavljuje u dubine. Itekako je zainteresiran i za društvene i kulturne institucije, kao i za razum, savjest i srca ljudi. Zbog toga nas Marija pita: Kako si?, Možeš li?, Kako se nosiš?, Uspijevaš li se održati?" Nadbiskup je upozorio da za svoje poteškoće uvijek tražimo krivca u drugome: "Jadikujemo i s istomišljenicima optužujemo one druge, opravdavajući sebe. Uvijek je netko drugi odgovoran za stanje i rješenje. Zar je stoga čudno da pripadamo najbrojnijoj stranci u Hrvatskoj - bezbojnoj stranci 'jadikovanja i kukanja'?! Riječi majke Marije Kako si?, žele nas podsjetiti na mogućnost da mi budemo svjetlo u tami." 
Na uzburkanom moru naše povijesti, nastavio je mons. Barišić, "blaženu Djevicu Mariju nazivamo Zvijezdom mora. Ona, majka Riječi Božje i naša Majka, prva je od nas uznesena dušom i tijelom u nebo i postala svom putničkom narodu, znak utjehe i sigurnost nade. Njena uskrsna ostvarenost je i naša budućnost." Otajstvo, snagu i ostvarenost te budućnosti na slikovit je način izrazio ruski pisac i filozof Solovljev slikom dijamanta. Nadbiskup je podsjetio da je po svome kemijskom sastavu, dijamant isti kao ugljen. Međutim, svjetlo je bitno, i propusnost. Dok ugljen samo upija svjetlo, ne propušta ga, gasi ga u sebi, dijamant ga prima i dalje širi. U tom je surječju naglasio da je kršćanima izvor svjetla i nade Mlado Sunce s visine, koje osvjetljava tamu povijesti i samu tamu groba i smrti. Tom su svjetlu otvoreni brojni tihi svjedoci (bračni drugovi, obitelji, mladi i stari, anonimni i nositelji društvenih uloga) koji ga odražavaju i svjedoče u svojoj sredini, osobito otvorenošću životu". "Egoistično zadržavanje svjetla samo za sebe ne darivajući ga drugima, gasi život i nadu u budućnost. Slika dijamanta izražava ljepotu života, slavu i dostojanstvo čovjeka. Po svojoj naravi, čovjek teži za slavom. Ponekad na pogrješan način, pod svaku cijenu. U broju svojih cipela ne osjeća se dobro, a koračati mu je dalje i više. Međutim, ponižavajuće je kad se predaje duša i prodaje tijelo za kratkotrajnu slavu, vlast i čast", upozorio je nadbiskup.
U nastavku je svoje propovijedi mons. Barišić govorio o smislu požrtvovnosti i veličini iskrene, odane ljubavi. "'Bez poniznosti i skromnosti nema uspjeha ni slave', rekoše neki dan trener i igrači najslavnijega kluba. To mi priznajemo svakodnevno molitvom pozdravljajući Djevicu Mariju, moleći da po muci Kristovoj i križu k slavi uskrsnuća privedeni budemo. Bez žrtve i ljubavi nema pravoga uspjeha na razini osobnog i društvenog života. Osobito ovo vrijedi za bračno i obiteljsko zajedništvo. Nikakvo čudo da brak takozvanih slavnih, često zbog nedostatka žrtve, skromnosti i poniznosti, neslavno završava. Egomanija poništava drugoga pretvarajući ga u sredstvo svoje slave i užitka. 'Dok meni ide dobro s tobom, i dok se ja osjećam dobro, bit ćemo zajedno, inače mi ne trebaš!' A gdje je ono 'obećavam ti vjernost u dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti, ljubit ću te i poštovati u sve dane života svojega'? Nažalost, to je slučaj svih onih koji u svome egoizmu ostaju na razini sebičnosti ugljena, a ne dijamanta koji i prima i daruje sebe." 
Budući da je živi čovjek slava Božja, što je čovjekovo konačno i najveće dostojanstvo  naglasio je da se vremenitost i vječnost, nebo i zemlja, duša i tijelo, život i vjera, ljubav prema Bogu i bližnjemu, "ne mogu rastavljati bez posljedica. Kad god je čovjek iz svoga života pokušao udaljiti Boga, sam čovjek je najgore nastradao. Sjetimo se strahota i tragedija sva tri ne tako davna pokušaja bezboštva, fašizma, nacizma i komunizma. Koje li katastrofe i sramote za ljudski rod! 'Memento vivere! Spomeni se da ćeš živjeti!' Čini nas odgovornima i zauzetima ovdje i sada u perspektivi vječnosti; ohrabruje nas u svjetlu vjere i uskrsne nade; oslobađa nas straha smrti, pa i od moderne pojave straha od života. Kristov vjernik nije razočaran i sit ovoga života, već radosno teži za njegovom puninom. Ta punina nam je darovana u Isusu Kristu, raspetom i uskrslom, božanskom svjetlu koje osvjetljava sve tame i noći ljudskoga srca." Potom je metropolit Barišić progovorio o granicama ljudskog razuma te o vjeri i ljubavi koje vide dalje kazavši: "Ako nas, ograničene i smrtne ljude, konačna spoznaja i ostvarenje našega života nadilaze, ne nadilaze onoga koji je Stvoritelj i Otkupitelj svijeta i čovjeka. S povjerenjem u njegovu božansku ljubav, mi kršćani vjerujemo u Kristovo uskrsnuće! Vjerujemo u Marijino Uznesenje dušom i tijelom u nebo! U toj istoj nadi vjerujemo u ostvarenje i našega života i cjelokupne povijesti. Naš je Bog, Bog živih! Naša vjera i nada ne govore nam samo o onoj konačnoj budućnosti, već vjera i nada su osobni poziv i ohrabrenje za naše odgovorno življenje u sadašnjosti. Jer samo perspektiva vječne budućnosti otvara i omogućuje perspektivu i naše zemaljske budućnosti." U tom duhu pozvao je vjernike na ustrajnu molitvu, na sudjelovanje na nedjeljnom euharistijskom slavlju, na pristupanje sakramentu pomirenja i pružanje pomirenja drugima, na otovrenost životu i odgovornost u svojim ulogama te solidarnost s potrebnima.  
Na kraju misnoga slavlja gvardijan Vuleta čestitao je Sinjanima Dan grada te uputio riječ zahvale predvoditelju slavlja, svećenicima, redovnicama, bogoslovima, sjemeništarcima, redarima, svom samostanskom pomoćnom osoblju, predstavnicima gradskih vlasti i službâ na čelu s gradonačelnikom dr. Ivicom Glavanom, predstavnicima državnih i vojnih vlasti, saborskim zastupnicima, gradonačelnicima i načelnicima općina u Cetinskoj krajini, predstavnicima udruga kako u Hrvatskoj tako i u BiH, policiji, medicinskom osoblju i vatrogascima, medijskim djelatnicima te alkarskoj povorci i ovogodišnjem slavodobitniku Alke, svima koji podupiru Fond Gospe Sinjske kojim se pomaže siromašnijim studentima te svima koji su na bilo koji način pridonijeli ljepoti slavlja. Sinjski gvardijan je u svom zahvalnom govoru pozvao vjernike da ostanu u međusobnom molitvenom zajedništvu radi dostojne pripreme za 300. obljetnicu čudesne obrane Sinja, 2015. godine, kojoj je visoki pokrovitelj Hrvatski sabor. Potom su fanfare najavile blagoslov s Gospinom slikom. Pjevanje je uz pratnju Gradske glazbe predvodio mješoviti zbor Gospe Sinjske, a slavlje je izravno prenosio sinjski Hit-radio. Proslava svetkovine Velike Gospe u sinjskomu svetištu završit će svečanom večernjom koncelebriranom misom u 18 sati koju će predvoditi provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja dr. fra Ĺ˝eljko Tolić.

Fotogalerija: Frano Doljanin