Djelatnici i suradnici Nadbiskupskog ordinarijata u Splitu predvođeni splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem bili su, u petak 15. travnja, na izletu u dolini Neretve.

Prvo su posjetili Opuzen gdje su u župnoj crkvi sv. Stjepana sudjelovali na zajedničkom euharistijskom slavlju kojeg je predvodio mons. Barišić. U suslavlju su bili generalni vikar mons. Miroslav Vidović, župnik don Hrvoje Dragun i ostali svećenici koji djeluju u Ordinarijatu. Nadbiskup je u homiliji govorio o obraćenju sv. Pavla. „Čitanje kaže da je Savao progonio one koji su na Putu. Isus Krist je Put, Istina i Život, stoga se ovo 'na putu' odnosi na one koji slijede Isusa Krista“, rekao je nadbiskup i napomenuo da bi susret Savla sa živim Bogom radije nazvao pozivom, a ne obraćenjem. Osvrnuo se i na svjetlo koje je obasjalo Savla na putu za Damask te je istaknuo da je to isto svjetlo bilo prisutno i u Betlehemu i na Taboru te da ono simbolizira Božju prisutnost. „Ovaj događaj stavlja pred nas i učenika Ananiju, čije ime znači 'Bog je milosrdan'. On nam daje snažno svjedočanstvo. Iako je pretpostavio da je Savao krenuo u Damask da ubije ili zarobi njega i njegove prijatelje, pun povjerenja na Božji poziv spremno odlazi progonitelju ususret. A Savao upravo u njemu vidi i susreće Krista“, rekao je nadbiskup i pozvao sve da u svojim bližnjima i neprijateljima otkrijemo prisutnost Božju.  

Na kraju misnog slavlja župnik don Hrvoje Dragun upoznao je goste s poviješću grada Opuzena i župe sv. Stjepana prvomučenika. Župa je ustanovljena već 1716. godine i okupljala je ne samo civilno stanovništvo nego i vojnu posadu u opuzenskoj tvrđavi. Vojni kapelan ujedno je bio i župnik novoosnovane župe. Iste godine u naselju je podignuta mala i neugledna župna crkva koju su doseljenici iz Gabele posvetili sv. Stjepanu. Na njenom mjestu 1883. godine sagrađena je sadašnja župna crkva. U crkvi se nalazi velika slika na platnu koja prikazuje kamenovanje sv. Stjepana, rad talijanskog slikara Filipa Naldija 1752. godine, a župnik je posebno istaknuo i Gospinu sliku iz 18. stoljeća, koju narod i danas štuje, a čiji autor nije poznat.

Nakon kratke stanke djelatnici su se smjestili u Neretvanske lađe te zaplovili kanalima i rukavcima delte Neretve. Na lađi se moglo uživati u domaćoj rakiji, uštipcima i suhim smokvama te pogledu na jedno od posljednjih močvarnih područja Mediterana koje predstavlja pravo nacionalno blago Hrvatske. Zahvaljujući domaćim vodičima, ali i iskustvu nadbiskupa Barišića koji je rodom iz župe Vidonje i koji je odrastao na Neretvi, gosti su se upoznali s bogatstvom biljnog i životinjskog svijeta Neretve te specifičnom poljoprivredom, uzgojem voća i povrća na zemlji otetoj od močvare, rijeke i mora. Do velikog dijela poljoprivrednih površina može se doći samo lađom, pa je posebno mjesto u životu Neretvana, a time i u priči o starim običajima i današnjem stilu života, imala upravo lađa. Uživajući u vožnji Neretvom, kroz trstiku i lopoče, djelatnici su stigli do seoskog obiteljskog gospodarstva obitelji Crnčević na izletištu Kuti gdje ih je dočekao ručak s domaćim tradicionalnim jelima ovog kraja. Posebno zanimljivo bilo je vidjeti staru neretvansku lađu koja je pripadala nadbiskupovom djedu, a koja je u procesu obnove.

Izlet je nastavljen panoramskom vožnjom neretvanskim mjestima do Metkovića i Prirodoslovnog muzeja gdje su djelatnici mogli vidjeti Ornitološku zbirku koja je prvi puta za javnost otvorena 1952. godine. Po veličini spada među najveće zbirke takve vrste u Europi te sadržava više od 340 preparata među kojima su primjerci 218 ptičjih vrsta od 310 vrsta do sada zabilježenih u Neretvi. U razmjerno malome prostoru preparati su razmješteni po staništima te pružaju uvid u bujnost života u močvarama, močvarnim šumarcima, šikarama, trsticima, kamenjaru te melioriranim i obrađenim površinama. Djelatnike je oduševio i Muzej Narona u Vidu. Arheološki muzej Narona osnovan je 2005. godine i prvi je muzej u Hrvatskoj izgrađen 'in situ', jedinstvenom načinu prezentacije arheološkog lokaliteta. Naime, na mjestu starorimskog naselja Narona u Vidu kod Metkovića, tijekom iskapanja 1995.-1996. naišlo se na senzacionalna otkrića koja su odjeknula svijetom. Pronađeno je najmanje 19 kipova i to 16 kipova rimskih careva i drugih pripadnika carske obitelji, te ostaci rimskog hrama Augusteuma koji čine osnovu muzejskog postava. Postav muzeja je podijeljen na vanjski i unutarnji dio, a ukupno je izloženo oko 900 nalaza (kipovi, keramika, nakit, staklo, novac...) s različitih lokacija u Naroni, koji datiraju od kraja 3. stoljeća prije Krista do 15. stoljeća poslije Krista.

Djelatnici su se u Vidu susreli sa župnikom don Ivom Bezinom koji ih je poveo u obilazak župe. Župa Vid osnovana je u 18. stoljeću, nakon doseljenja novog stanovništva, ne samo u Vid i njegovo područje nego i u ostala mjesta na desnoj strani rijeke Neretve, a danas obuhvaća naselja Vid, Prud, Dragovija, Podgrede i Ograđ. Djelatnici su najprije posjetili crkva Svetog Vida koja se nalazi na mjestu starokršćanske bazilike, katedrale biskupa Narone iz 5. stoljeća. Katedrala je srušena prije dolaska Hrvata u 7. stoljeću, a na njezinom je mjestu u hrvatskom srednjovjekovlju u čast istome svecu podignuta manja crkva. Potom su obišli župnu crkva Gospe Snježne, koju narod zove i Gospa Ledena. Crkva je sagrađena na vrhu brežuljka, na mjestu akropole nekadašnjeg grada Narone, a današnja crkva je treća po redu podignuta na tome mjestu.

Nakon kratke okrjepe i zajedničke molitve, izletnici su se puni dojmova uputili natrag u Split.