Obrede Velikoga petka u splitskoj prvostolnici sv. Dujma predvodio je, 25. ožujka, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić uz sudjelovanje više svećenika i u nazočnosti mnoštva vjernika. Nakon prostracije i šutnjom iskazane počasti Kristu umrlom na križu za spas svijeta, uslijedila je služba čitanja i pjevanje Muke, koju je otpjevao mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem kapelnika maestra Šime Marovića. Prije ljubljenja križa koje je pratilo pjevanje tradicionalne tužaljke „Puče moj“ i obreda pričesti, uslijedila je homilija koju je izrekao katedralni župnik don Tomislav Ćubelić.

„Bogoslužje Velikog petka započeli smo šutnjom, a Crkva je predvidjela i razlaz u tišini. Kao ljudi vjere i mi večeras prolazimo kroz šutnju zatajenja i nijekanja Boga, šutnju kad ga ubijamo i razapinjemo na križ i šutnju zaborava njegove dobrote i milosrđa. Šutnja kao čin vjere ne oslobađa nas riječi i djela svjedočenja. To je šutnja u kojoj bi trebala dozrijevati vjera u Isusa Krista umrlog na križu za nas“, rekao je župnik na početku homilije i istaknuo da je u Kristovu križu, kao jedinstvenom povijesnom događaju, sažeta sva drama ljudskog stradanja i boli, ali i izlaz i rasplet jer Krist se na križu spustio do samog dna naših dvojbi i tjeskoba, uzeo ih na sebe i prožeo ih svojom božanskom  nazočnosti i tako nam dao smisao i smjer.  Naš odnos prema Kristu usporedio je kroz dva razbojnika raspeta s njim. „Lijevi razbojnik prolazi patnju i agoniju smrti, a još uvijek ima snage za napad na Isusa Krista. To je model suvremenog svijeta – napad i  ubojstvo Boga bez pauze. Može li drugačije? Razbojnik s desne stane ne traži oprost i ne iskazuje kajanje za svoj život, no traži od Krista da ga se sjeti. Gledajući u Krista probudila se u njemu jaka vjera pa svu svoju nadu i povjerenje predaje  Kristu. Zapravo, dao mu je sve jer drugo nije mogao ni dati kada ga je zlo iscrpilo. Preostala mu je samo ljubav i dobrota s križa“, pojasnio je župnik i istaknuo da je snaga raspetog Krista toliko jaka da je na licu mjesta dvojicu teških razbojnika pretvorila u istinske svjedoke.

U nastavku homilije je ukazao na to da mi svake godine ispratimo Krista do Kalvarije i vraćamo se kući nepromijenjeni , da likove iz Muke znamo sve, a sebe ne vidimo ni u jednom i pozvao da se ugledamo na rimskog satnika i poganina. Pojasnivši da je satnik bio promatrač na brojnim stratištima koji je vidio mnoštvo umirućih izbezumljenih od boli i patnje, naglasio je da je ovaj put vidio drugačije. „Muka razapinjanja i sramota poruga nisu ugasile ljubav i dobrotu u Kristovim očima. Sigurno se zapitao otkud toliko ljubavi u središtu nasilja? Otkud toliko blagosti pred ponorom smrti? Otkud oprost u srcu zla? Isusovo milosrđe i ljubav daje nadu i mijenja čovjeka. Satnik koji je otvrdnuo u zlu i nasilju, koji nije čuo ni jedan Kristov govor, nije vidio ni jedno čudo niti je sjedio s njim za istim stolom, ispod mrtvog tijela Isusa Krista imao je otvoreniji um od svih prisutnih na Kalvariji,  osjetljivije srce od svih odbjeglih učenika i istančaniju svijest vjere od svih nas večeras. Krist mu je bio jedini okidač i pokretač vjere, a upravo to je nama upitno“, istaknuo je don Ćubelić. Zaključio je da bi mi rado Kristu prisjekli konopce što ga vežu za križ i tako ga slijedili sa sigurne udaljenosti i distance, da nas ne poprska njegova čista krv, bojeći se da ne podijelimo njegov put, istinu i život sa svojim te pozvao sve okupljene da pustimo ovog Uskrsa Krista da ljubavlju s križa pomakne našu vjeru barem malo dublje.

Nakon obreda,  po običaju splitske prvostolnice, vjernici su izišli na trg sa sjeverne strane katedrale, a pridružili su im se i vjernici koji su došli iz drugih gradskih crkava. Nadbiskup je izložio Presvet Oltarski Sakrament  u pokaznicu te je uslijedio ophod po Peripteru katedrale, gdje je udijelio blagoslov gradu Splitu i cijeloj Splitsko-makarskoj nadbiskupiji.