Blagdan Svijećnice - Prikazanja Gospodinova i Dan posvećenog života za redovnice i redovnike na području Splitsko-makarske nadbiskupije svečano je proslavljen u petak, 2. veljače.

Tradicionalno, u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji okupljanje svećenika, redovnika, bogoslova, kandidatica i vjernika laika te obred blagoslova svijeća upriličen je u crkvi sv. Dominika. Generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjo Frankopan Velić predvodio je obred blagoslova i svečano euharistijsko slavlje u splitskoj prvostolnici sv. Dujma koje je uslijedilo nakon svečanog ophoda s upaljenim svijećama. U koncelebraciji su bili: don Ante Mateljan, katedralni župnik, fra Domagoj Volarević, gvardijan franjevačkog samostana na Trsteniku, fra Kristijan Stipanović, povjerenik za redovnike i redovnice, don Jure Vrdoljak, duhovnik bogoslova, fra Siniša Balajić, magistar franjevačkih bogoslova, don Danko Kovačević, vicerektor u bogosloviji te đakoni don Robert Pudar i don Petar Paradžik.

Na početku homilije predslavitelj je uputio čestitke svim redovnicima i redovnicama u ime Splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita mons. Zdenka Križića prigodom proslave Dana posvećenog života. Nije slučajno da se Dan posvećenog života slavi upravo na blagdan Prikazanja Gospodinova ili Svijećnicu, istaknuo je na početku Velić. Svijećnica je blagdan koji se nalazi između Božića i Korizme. U prenesenom značenju, redovnički ili posvećeni život kao da se odvija, na jedan način, između ta dva vremena liturgijske godine. Božić je radosno vrijeme. Nitko se ne bi odvažio izabrati redovnički poziv da nije na početku osjetio radost. No, u otajstvu Božića već se nazire korizma, odnosno prihvaćanje križa. „Mogli smo u današnjem evanđelju čuti kako Marija i Josip donose Isusa u hram. To je zacijelo radostan događaj. Ali starac Šimun joj govori da će joj mač boli probosti srce“, istaknuo je Velić. Već se na početku Isusova života nadzire korizma, odnosno prihvaćanje križa. „Tako je sigurno i u vašem redovničkom životu. Uz onu radost, koja vas je sigurno pratila od početka, dolazi križ svakodnevice. To je križ kojega mi nosimo zbog svojih nedostataka, grijeha i rana“, kazao je.

Kako izdržati kada nas pregaze muke svakodnevnog života, upitao se propovjednik. Ako se zaboravi prvotna radost onda redovnički život postaje teret koji se ne može nositi. Drugi ekstrem je kada imamo izvanjsku radost koja zapravo nema duboke korijene jer nije utemeljena u Kristu. Redovnik ili redovnica ne može izdržati svakodnevne križeve te pritom zadržati radosti bez svjetlosti koja dolazi od uskrsnoga otajstva. „Tek uskrsno otajstvo daje istinsku, božićnu radost. To je radost koja ima duboke korijene i koja je usidrena i utemeljena u Kristu. To je uskrsno svjetlo koje nam daje snagu da nosimo križ“, istaknuo je.

Propovjednik je kazao da tijekom liturgijske godine imamo dvaput posebne obrede vezane uz svijetlo i svijeće. Naime, to je na Svijećnicu i na Vazmeno bdjenje. „Ove svijeće i ovo svijetlo u našim rukama je nagovještaj uskrsnoga svijetla i radosti. Ta uskrsna svjetlost i radost dolaze preko prihvaćanja Golgote i križa“, istaknuo je. Samo Krist može dati potrebnu snagu kako bismo mogli prihvatiti korizmu našega života koja ne traje samo četrdeset dana već od rođenja do smrti.

Na samom kraju misnog slavlja generalni vikar je još jednom svim redovnicima i redovnicama čestitao Dan posvećenog života te prenio pozdrave u ime splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita mons. Zdenka Križića koji je otišao na proslavu sv. Vlaha u Dubrovnik. Na poseban način zahvalio je povjereniku za redovnike i redovnice fra Kristijanu Stipanoviću te zboru redovnica i dijecezanskih i franjevačkih bogoslova pod ravnanjem mo. s. Mirte Škopljanac Mačina.

Blagdan Prikazanja Gospodinova, Svijećnica, još od 1997. godine, na poticaj blagopokojnog pape Ivana Pavla II., slavi se u cijeloj Crkvi kao Dan posvećenog života. Svi vjernici su pozvani na svetost i nasljedovanje Krista u svakodnevnom životu. No, neki su pozvani na poseban način slijediti i svjedočiti Krista na temelju evanđeoskih savjeta. Osobe koje se odazovu na poziv nasljedovanja evanđeoskih savjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti ulaze u poseban, od Crkve priznat stalež, koji nazivamo redovništvo ili posvećeni život. Osim evanđeoski savjeta, posebne karakteristike redovničkog života su još zajednički život te vršenje vlastitog poslanja u svijetu ovisno o svojoj karizmi. Papa Ivan Pavao II. uvođenjem ovog Dana želio je potaknuti više vrednovanje svjedočanstva muškaraca i žena koji su odlučili nasljedovati Krista u redovničkom pozivu.