Federacija sestara Klarisa "Bezgrešno Začeće" u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, organizirala je tečaj trajne formacije svečano - doživotno zavjetovanih sestara iz naših samostana klarisa u Splitu, Zagrebu, Požegi i Brestovskom, od 18. do 23. rujna 2023. godine. Duhovni voditelj i predavač bio je dr. don Edvard Punda, župnik župe sv. Petra apostola i profesor na KBF-u u Splitu. U pripremi tečaja i brizi za prijevoz sestara mnogo je pomagao redovnički asistent Federacije, fra Ratko Radišić, zagrebački franjevac. Na tečaju je bilo nazočno 13 sestara iz svih samostana.

Slijedeći „Smjernice za formaciju kontemplativnih redovnica“ – „Umijeće traženja Božjega lica“, koji je izdala Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, kao i poticajnih misli franjevačkih ali i drugih svetaca, don Edvard je na teološko-duhovni način predstavio važne dimenzije trajne formacije monahinja. Najprije je bila riječ o Božjoj riječi kao izvoru i temelju svake duhovnosti. Bog govori u/po Svetom pismu, ali također i u vlastitoj povijesti, događajima života. Upravo Božja riječ pomaže redovnici da može vidjeti sav svoj život u istini, prihvatiti čitavu svoju povijest, i daje joj snagu i usmjerenje za život u zajednici. Stjecanje svijesti o samoj sebi, o vlastitoj ženstvenosti i čuvstvenosti veliki je antropološki zahtjev bez kojeg se redovnica ne može razvijati u zvanju koje je odabrala (usp. Umijeće traženja Božjega lica, 26-27).

Potom se na poseban način razmatralo o liturgiji, odnosno molitvi Časoslova i Euharistiji. Časoslov je u životu klarisa shvaćen kao „Glas Zaručnice koja govori Zaručniku“, ali i „molitva koju Krist u jedinstvu sa svojim Tijelom upravlja Ocu“ (Konstitucije, 64). U tome smislu, voditelj je pokazao kako Časoslov pomaže ostvarenju zahtjeva iz Ratio formationis da redovnica „usvoji osjećaje Krista Gospodina“ (Umijeće traženja Božjega lica, 74). Voditelj je posebno ukazao na nutarnju vezu između liturgije i redovničkih zavjeta, ističući kako je upravo klauzurni život posebno duhovno i tjelesno bogoslužje (liturgija).

Nakon što se dva dana posvetilo razmatranju i proučavanju objektivne dimenzije vjere i njenoj vezi s nutarnjim životom, treći je dan u cijelosti bio posvećen razmatranju nutarnjeg i duhovnog života, čime se istaklo kako je redovnica „povijesno biće koje ima vlastite granice i vlastite rane“ (Umijeće traženja Božjega lica, 26), ali uvijek u otvorenosti Kristovoj spasenjskoj snazi i pomoći koju pruža život u zajednici. Upravo otkrivajući vlastiti život kao povijest ljubavi koju Bog ima s njom, klarisa sa svojim talentima, svojom životnom pričom čini da zajednica bude mjesto ljepote, duhovnog obogaćivanja i svjedočanstvo božanske ljubavi i zajedništava za svijet.

Budući da je monaška formacija u prvome redu djelo Duha Svetoga, don Edvard je na temelju velikih duhovnih učitelja uvodio u otkrivanje ljepote vlastite duše i spoznaje da Isus Krist obećaje da će onima koji mu se otvore dati da u sebi, u vlastitoj nutrini imaju izvor iz kojega će moći primati snagu i kušati kako Duh Sveti jača njihovu dušu.

Posebno se razmatranje posvetilo pripremi Lectio divina i otkrivanju bogatstva i stvarnog značenja Božje riječi za naš život. Na naš nagovor don Edvard je na temelju dnevnog evanđelja vodio jednu Lectio divina.

Uz zajedničku molitvu časova, slavljenje Euharistije i osobna razmatranja, svaki dan je bilo zajedničko Euharistijsko klanjanje, a određene dane i pobožnost franjevačke krunice te križnoga puta. Pri povratku u vlastite samostane sve klarise su s voditeljem i redovničkim asistentom Federacije posjetile svetište Majke Božje na Trsatu. Nadamo se da će ovo novo iskustvo na koje nas poziva papa Franjo rađati novim duhovnim plodovima.