U Marijanskom svetištu Vepric, u srijedu 28. lipnja, održan je studijski dan za mlađe svećenike zaređene tijekom proteklih deset godina. Na ovom stručnom skupu cjeloživotnog učenja okupilo se tridesetak sudionika Šibenske biskupije, Splitsko-makarske nadbiskupije i Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita. Skup je započeo misnim slavljem u kapeli svetišta koje je predvodio apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Želimir Puljić u koncelebraciji s provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Markom Mrše, generalnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije don Franjom-Frankopanom Velićem, pastoralnim vikarom don Nedjeljkom Antom Ančićem i ostalim svećenicima. 

Nadahnutu propovijed održao je nadbiskup Želimir Puljić oslanjajući se na evanđeoski tekst liturgije toga dana iz Matejeva Evanđelja (Mt 7,15-20). Protumačio je i važnost Abrahama i njegovo bezgraničnog povjerenja u Boga te se dotakao poznate Rafaelove slike “Atenska škola” na kojoj su oslikani Platon i Aristotel. Udubljeni i okrenuti jedan prema drugom vode filozofski razgovor. Platon nosi u lijevoj ruci Timeja, a Aristotel Etiku. Platon kažiprstom pokazuje prema nebu, a Aristotel ispruženom rukom pokazuje prema zemlji. To je “susret dvaju svjetova koji se međusobno nadopunjuju: Platonove ideje i Aristotelov svijet zemaljske pojavnosti.” Upravo to je slika svakog misnog slavlja – susretana onostranog s ovostranim, susreta nebeskog i zemaljskog.

Nakon misnog slavlja i osvježenja započeo je radni dio. Pozdravnu riječ i moderiranje susreta imao je pastoralni vikar mons. Ančić koji je uvodno protumačio kontekst ovogodišnjeg studijskog dana koji u središtu ima promišljanje o svećeništvu. Prvo predavanje održao je dr. fra Domagoj Volarević, gvardijan samostana o. fra Ante Antića na Trsteniku i profesor liturgike na KBF-u u Splitu, a tema je bila: Raspored i ures liturgijskog prostora. Svoje izlaganje temeljio je na Općoj uredbi rimskog misala, osobito brojevima 288-318. Tumačeći važnost liturgijskoj prostora dotakao se više uredbi povezujući ih s konkretnim liturgijskim prostorima naše metropolije. Istaknuo je dva temeljna žarišta liturgijskog prostora: oltar i ambon te naglasio važnost triptiha: slavlja euharistije, Božjeg naroda i mjesta okupljanja kao generalne sheme svakog liturgijskog slavlja. Protumačio je kako mjesto okupljanja mora biti dostojanstveno, prikladno te znak i simbol viših stvarnosti. 

Drugo predavanje održao je dr. don Boris Vidović o temi “Svećenička kriza”. Naglasio je važnost prihvaćanja krize kao uvjeta rasta i sastavnog dijela života svakog čovjeka koja nas upućuje na sazrijevanje u svakodnevnom životu te važnost bratskog zajedništva među svećenicima. Biološke promjene tijekom godina u svakome od nas vode do propitivanja naših ciljeva i ostvarenog u dosadašnjoj svećeničkoj službi. Aktualne društvene promjene koje doživljavamo mijenjaju i sadašnju crkvenu perspektivu pastoralnog rada i uloge svećenika u njoj. Predavač je ukazao na čitav niz izazovnih i složenih situacija koje svećenik proživljava u svom zvanju i različitim odnosima.

Treće predavanje na temu: Papa Franjo o duhovnosti dijecezanskog klera održao je mons. Želimir Puljić. Na temelju papinog nagovora kleru protumačio je temelje dijacezanske duhovnosti. Bit se krije u dobrom odnosu prema biskupu i svećenicima. Svećenik ne može postojati bez biskupa te se ona sastoji i od dobrih odnosa s čitavim prezbiterijem. Naglasio je kako nema dijacezanske duhovnosti kad je poremećen jedan ili drugi vid odnosa. Citirao je papu Franju koji je rekao kako je najveći neprijatelj dijecezanske duhovnosti  trač kao znak duhovne praznine koji “truje zrak i kvari duhovno ozračje s biskupom i klerom.” 

Nakon svakog predavanja razvila se i žustra rasprava u kojoj su svećenici postavljali pitanja i povezivali odslušana predavanja s aktualnostima u Crkvi u vremenima u kojima se nalazimo. Susret je završen zahvalnom riječju mons. Želimira i bratskim ručkom u blagovalištu. (Ivan Zovko)