Svećenici Neretvanskog dekanata su u srijedu 5. lipnja rezervirali za izlet i hodočašće u Boku Kotorsku, u zaljev hrvatskih svetaca i Gospinom svetištu Gospe od Škrpjela koja se u tom kraju časti. Krenuli smo u jutarnjim satima ispred crkve sv. Nikole u Metkoviću, jadranskom magistralom, put Kotora radosni zbog realizacije dugo planiranoga izleta i hodočašća nas svećenika. Od 16 svećenika koliko ima naš dekanat išlo je nas deset, jer drugi nisu bili u mogućnosti, a vjerujemo da su duhom bili s nama. Pridružio nam se don Yuri svećenik iz Rusije.

Kratko smo se zaustavili poviše Dubrovnika gdje puca predivan pogled na grad te se javili mjesnom biskupu našemu mons. Mati koji nas je sve pozdravio. Na granici sa Crnom Gorom smo bili u dužem čekanju jer je bila velika gužva ali u zajedništvu i šali nismo čekanje toliko niti osjetili. Svaki događaj, pa tako i radove na cesti, znali smo dobro prihvatiti da smo sve stavili u dio na našega programa.

Prošavši Herceg Novi i velike zavoje oko Zaljeva stigli smo u Perast gdje nas je dočekao mjesni župnik don Srećko Majić koji nas je pozdravio, počastio i gdje smo zajedno s njim ručali u prijašnjem franjevačkom samostanu ispred crkve sv. Ante. Spomenuli smo se prošlih a i sadašnjih vremena te čuli zanimljiv podatak da sam Perast ima 20 katoličkih i 2 pravoslavne crkve. Poslije ručka posjetili smo župnu crkvu sv. Nikole koja se spominje već u 16. stoljeću. Osvježivši se krenuli smo brodicom na otok Škrpjel (Škrip) koji se spominje davne 1452. godine na kojemu je sagrađeno Gospino svetište i čašćenje Gospine slike čija svjedočanstva govore o velikim milostima koja su se dogodila na tome ili na nekim drugim mjestima a povezano je sa ovim svetištem na otočiću. Oprostivši se od don Srećka i obogaćeni viđenim i doživljenim vratili smo se na kopno i uputili smo se prema Kotoru.

Zaustavili smo se prije u župi Dobrota posjetivši kratko našega svećenika rodom iz Rabe don Antu Dragobratovića koji nam je pokazao svoju crkvu i ispričao kako povijest tako i sadašnjost. Našavši parking ispred kotorskih zidina i prošavši kroz čuvena vrata ušli smo u stari grad Kotor koji nas je odmah posjetio na naš Trogir. Ispred katedrale dočekala nas je časna sestra koja nam je pokazala katedralu i riznicu. Predstavila nam je život kotorana danas i značenje sv. Tripuna za Kotor. Druženje smo nastavili na gradskom trgu razgledavajući drevne starine grada Kotora. Uputili smo se natrag u svoje župe u koje smo došli iza ponoći.

Obogaćeni onim što smo vidjeli i doživjeli, a na poseban način razvivši naše svećeničko zajedništvo svatko je mogao osjetiti koliko su važna i daljnja slična događanja koja će nas sve povezati jer zajedno radimo na istom polju i sa istim ciljem. Kad čovjek radi zajedno s drugima onda je i svaki posao lakši.